Komentari iz 2010.

| More

Error:

Moram priznati da sam tek odnedavno, točnije posljednjih nekoliko mjeseci postala svjesna okrutne stvarnosti koja stoji u pozadini hrane koju jedem. Slučajno sam 'pokupila' knjigu Specizam u knjižnici i, pročitavši nju, dalje me samo vuklo da nađem još i još informacija, pa sam nastavila s čitanjem literature, gledanjem videa na youtubeu, čitanjem članaka na vašoj stranici... ne mogu drugačije opisati ono što osjećam osim da sam ostala bez riječi.

Izbacila sam potpuno hranu životinjskog porijekla s jelovnika, nažalost neke stvari ne mogu vratiti unatrag i pobrisati - a to je kožna jakna, kožne čizme i pas s pedigreom. Da mogu vratiti vrijeme, nikad ne bih kupila tako nešto i umjesto kupnje psa otišla bih u sklonište i udomila jednog.

Ne mogu vjerovati da sam punih 30 godina živjela potpuno nesvjesna da sudjelujem u okrutnim zločinima nad životinjama.

Svaka vam čast na vašoj osviještenosti i borbi i ako na neki način u svojim ograničenim mogućnostima mogu pomoći i biti dio toga, bit će mi neizrecivo zadovoljstvo.

N. Š.
26. prosinca 2010.

Danas sam vidjela na trgu ispred kolodvora onaj film koji se prikazivao i same pohvale vam šaljem. Ispričavam se jer nisam ostala gledati tamo taj film, ali jednostavno ne mogu gledati dok se muče životinje, pa vam zato šaljem potporu ovim mailom... treba ljude osvijestiti da se malo trgnu i prestanu misliti da su njihovi problemi najvažniji na svijetu kad toliko životinja pati, a nepotrebno.

I. Č.
5. studenog 2010.

Pozdrav,

da vas pohvalim za promociju veganstva i NE vegetarijanstva. Ovim projektom ste mi ulepsali dan. Nadam se da ce biti uspesan jer ipak samo sa veganstvom radimo u dobrobit zivotinja.

Veliki pozdrav iz Kine,

S.
13. srpnja 2010.

Dragi prijatelji životinja i vegetarijanci,

pratim sve Vaše aktivnosti i podržavam Vas u svemu.

Vegeterijarijanstvo i prijateljstvo prema svim bićima je osnovni imperativ opstanka čovječanstva. Nedavno sam prebolio tešku bolest pa se tek privikavam na tu istinu. Svim aktivistima i borcima za zeleni planet dajem punu podršku i puno snage Vam želim.

D. Č.
17. lipnja 2010.

Aamon ima 7,5 godina, srednje je građe, veseo, (pre)brz i ponekad hiperaktivan vegan koji ima nevjerojatne sličnosti s mačkom Sylvesterom. Od kad smo krenuli s veganstvom, problem poput ljuštenja kože na donjem dijelu leđa je prestao kao i neprestano mijenjanje težine. Novi obroci se sastoje od riže (ponekad s paštom), raznog povrća (najviše mrkve), leće, slanutka...(naravno, sve bez začina i samo skuhano). Isto tako znam staviti i malo salse. Suhi kruh, koji je ostajao koja 2-3 dana služi za glodanje. Toga nikad dosta. Često nas posjete susjedi, Nero i Lira, koji se počaste dok nitko ne gleda.

Kao strogi vegan, nisam htjela podržavati mesnu, mliječnu ni jajnu industriju, i smrt drugih životinja zbog svog ljubimca, kao što nisam htjela Aamona trovati mesnim prerađevinama, tumorom, gnojem i izmetom. Zašto bi život jednog bio na većoj vrijednosti od života više njih?

Karin
17. veljače 2010.

Dragi prijatelji životinja,

svaki put kad posjetim stranice udruge, razveseli me pomisao da u Hrvatskoj uopće postoji takva udruga, te da ima sve više ljudi koji se odlučuju na veganstvo ili vegetarijanstvo. Osobno sam vegetarijanka od 2008., a od prosinca i veganka, što je u društvu, a posebno kod mojih roditelja izazvalo popriličnu sablazan. Poprilično je tužno što naše društvo još uvijek ljude koji odbijaju okrutnost smatra crnim ovcama. Još je žalosnije što svoj način života smatraju zdravim i normalnim, ali o tome sasvim sigurno već znate dovoljno. Hvala vam što postojite i samo nastavite dalje. :)

V. L.
12. veljače 2010.

Pozdrav dragi prijatelji! (Prijatelji mojih prijatelja i moji su prijatelji.)

Svojevremeno sam gledao prilog (...), vaš čovjek je bio gost u emisiji, ali se sjećam da me taj prilog zgrozio (sve ono što se izgleda stvarno radi životinjama u transportu, distribuciji i ubijanju... bezobzirnom nehumanom odvratnom priglupo-primitivnom preseravanju 'ljudske' superiornosti nad potpuno nemoćnim i nevinim životinjama). Još i danas me 'stepe' kad se sjetim nekih detalja. Fuj.

Ima dana kad se sramim što sam čovjek...

Da je više ljudi poput Vas na ovome svijetu, možda bi ljudi bili bliži nebu, možda bi imali smisla njihovi snovi, svo to uzaludno traganje za gralom... Utopijski, znam, ali možda bi onda, bili opet ljudi...

M. D.
7. veljače 2010.

Error:

Facebook preporuke

Preporučujemo AVALON web hosting