Protiv korekcije kože i krzna

| More

Error:

Razgovor s Robertom Francisztyjem u povodu performansa Protiv korekcije kože i krzna izvedenog 7. ožujka 2002. na Cvjetnom trgu (Zagreb)

Nedavno ste na Cvjetnom trgu izveli performans Protiv korekcije kože i krzna koji je izazvao medijski interes. Možete li objasniti svrhu tog performansa?

- Performans Protiv korekcije kože i krzna izveden je u suradnji s udrugom građana Prijatelji životinja u sklopu kampanje protiv proizvodnje krzna u Hrvatskoj. Cilj kampanje i performansa bio je, naravno, da se Hrvatska pridruži zemljama koje zabranjuju uzgoj životinja za krzno kao i izlov divljih krznaša. Primjerice, za kaput od činčile potrebno je od 130 do 200 nepotrebno ubijenih životinja, a za kaput od vjeverice od 100 do 400 životinja. Antropocentrična etika maršira (mega)polisima odjevena u krvavo krzno i kožu. Izvedba je započela ispred Zdenca života, s obzirom da spomenuta Meštrovićeva skulptura tematizira izvorište života paradoksalno s ikonografskim odsustvom životinja, stabala i biljaka. Tri bunde zavezane hamom (za konje) vukao sam svojevrsnim putem pročišćenja - Masarykovom ulicom, u kojoj je stacionirano nekoliko sramotnih krznarija, do Cvjetnog trga gdje se odvijao obred pročišćenja vatrom. Dakle, put pročišćenja kretao se od vode (Zdenca života) do vatre. Istovremeno, dok sam se kretao putem pročišćenja, na Cvjetnom trgu Ivica Luka Škaro svirao je australski rog, simbolizirajući davno vrijeme kada su životinje, biljke i čovjek činili Jedno. Dolaskom na Cvjetni trg bunde sam postavio na tri metalna križa. Preuzimajući sramotnu ulogu lovca, sjekirom udaram jednu od bundi iz koje šiklja krv. Promatrače je također zanimala simbolika triju parova ženskih kožnih cipela u koje stavljam sapune i sirovo meso koje vadim iz zahrđale kutije 505 s crtom. Sapuni imaju dvojako značenje. Naime, poznata je urbana legenda o proizvodnji sapuna iz ljudskog sala u konc-logorima. Sapuni istovremeno predstavljaju tvrtke koje testiraju svoje proizvode na životima životinja. Na ovim prostorima riječ je, primjerice, o Plivi, Krki... Izbjegavajte ih! Zaustavite torturu! Postavljanje sirovog mesa u kožne cipele već samo po sebi dovoljno simbolički govori. Pri kraju performansa razapete bunde polijevam benzinom, a Ivica Luka Škaro pali ih, bljujući vatru na njihove sramotne (po čovjeka) završetke. Istovremeno dok bunde gore, po njima posipam purifikacijsku sol, prizivajući spomenutu Jedinost života.

Hijerarhija žrtve

U Vašem performerskom djelovanju, a performanse izvodite desetak godina, u posljednjih nekoliko godina dominiraju ekološke i animalističke teme. Zbog čega upravo ta problematika?

- Prezirem podjele na lijevo-desno, crveno-crno. U svojim radovima tematiziram radikalni animalizam, zaštitu prirode, urbanu ekologiju, ekofeminizam... Do 1998. godine u svojim sam radovima govorio o političkoj životinji i ljudskim životinjama rata s obzirom na cjelokupnu očajnu situaciju na ovom prostoru. Performansom Hijeroanarhija tijela (1998.) naglašavam patnje neljudskih životinja. Male države i mali diktatori i dalje će postojati, a iznad njih će se nalaziti multinacionalne kompanije koje pokreće jedino sveobuhvatno iskustvo Novca. Performans Petišizam, koji sam izveo na Danima kulture mira u Osijeku 1999. godine, govori o svim onim dragim ljudima što izjavljuju da vole svoje životinje, naravno, u ovom slučaju riječ je uglavnom o kućnim ljubimcima - dakle, dragi psi, drage mačke i ptičice u krletkama, a ostale životinje u njihovim vidokruzima kao da ne postoje. Ti isti ljubitelji životinja jedu životinjsko meso, odijevaju se u kožu i krzno te tako groteskno odjeveni paradiraju subotnjim prijepodnevnim špicama, vodeći u šetnju svoje kućne ljubimce. Primjerice, u edukativnom performansu Animal ludens (2000.) koristim ulomke dokumentarnog filma međunarodne mreže organizacija Euroniche koja promiče alternative tradicionalnim vivisekcijama i disekcijama u nastavi biologije i medicine. Riječ je, primjerice, o CD-romovima kojima se simulira disekcija i vivisekcija, plastičnim modelima... Kao primjer cinizma znanstvene terminologije poznato je da su znanstvenici kancerogeni gen preimenovali u gen rasta. Također sam upućivao na neljudskost Draizeova testa iritiranja očiju, testa nadraživanja očiju kunića, primjerice, bjelilom za rublje, sredstvima za čišćenje pećnica... Prošle godine izveo sam performans Hijerarhija žrtve koji razmatra institucionalizaciju nasilja nad životinjama na oltaru znanosti. Naime, uz odvajanje znanosti od magije/obreda paradoksalno se paralelno odvija legalizacija usmrćivanja životinja u znanstvenim laboratorijima/žrtvenicima. Možda još da spomenem performans Recikliranje tijela iz 2000. godine kojim upućujem na strahote obnove običaja u Pupnatu na Korčuli čiju kulminaciju čini dekapitacija vola.

Treba vjerovati životinjama

Svojevrsni zaokret prema aktivizmu vidljiv je u Vašoj akciji Treba vjerovati životinjama koju ste izveli u Osijeku krajem prošle godine. Kako tumačite vezu umjetnosti i aktivizma?

- Akcija Treba vjerovati životinjama izvedena je na Festivalu mladih alternativnih umjetnika Uštek prošle godine. Potaknuta je porukama lovačkih društava kako se psi i mačke udaljeni 300 metara od naselja smatraju lutalicama i da ih se kao takve prema veličajnom Zakonu smije ubiti. U prvom dijelu akcije ispisujem crnom bojom tekst Treba vjerovati životinjama na bijelo platno formata 4 x 1,5 m. U drugom dijelu platno postavljam na pročelje zgrade, a u trećem, završnom dijelu - slučajnim prolaznicima dijelim letak kojim se zahtijeva ukidanje lova. Sam naslov akcije transponirao sam prema akciji Treba vjerovati muškarcima Vlaste Delimar. Vjerujem kako aktivistička umjetnost, u ovom slučaju performansi i akcije koji govore o pravima životinja, izvire iz bioetičkih indukcija, a ne kao što želi reći, primjerice, novinar Boris Dežulović (Globus, 12. travnja 2002.) prema čijem mišljenju ne postoji nikakva 'razlika između rječnika antipušaštva i rječnika bilo koje druge isključive ideologije - bila to ideologija antisemitizma ili vegetarijanske prehrane'.

Do prije nekoliko godina djelovali ste kao performerski vuk samotnjak; no, posljednjih godinu dana primjećuje se pomak prema suradnji s pojedinim zelenim i animalističkim grupama.

- Kako se kroz svoj rad suprotstavljam etici zaokupljenoj isključivo potrebama čovjeka i pristupam biofilijskoj etici kojoj je život u središtu pozornosti i koja zahtijeva neposrednu zaštitu svakog života kao vrijednosti po sebi, osjetio sam potrebu za sudjelovanjem u direktnim biofilijskim akcijama, primjerice, kao što je bio nedavan odlazak s udrugom Prijatelji životinja u Sisak kao oblik protesta protiv uzgoja nojeva i protiv nazovi edukativnog seminara što ga je organizirala farma nojeva Balač-Šmidt 27. siječnja ove godine. Naravno, ali i nažalost, još se nisam susreo s bioterorističkim individualistima koji će u budućnosti zamijeniti sve rasne, nacionalne, religijske i ine antropocentričke oblike terorizma.

Tehnologija je dijete industrijalizacije svijeta. Međutim, u sadašnjim uvjetima visoka tehnologija može omogućiti ekološki oporavak Zemlje. Kakav je Vaš odnos prema tehnologiji?

- Tehnologiju u potpunosti podupirem, ali samo ako se vodi računa o svim živim bićima. Nanotehnologija utjecat će na cjelokupan život. Jeremy Rifkin navodi: 'Genetski inženjering predstavlja naše najdublje nade i težnje, ali isto tako i naše najmračnije strahove i zle slutnje.'

U posljednje nas vrijeme mediji bombardiraju kravljim ludilom, koristeći kolektivno nesvjesno čovječanstva u kojem krava zauzima značajno arhetipsko, mitsko mjesto...

- Čovječanstvo je zabrinuto zbog kravljeg ludila koje se pojavilo oko 1986. Paradoksalna jest činjenica da je britanska vlada tek poslije deset godina nakon što je otkriven BSE priznala da je jedenje govedine opasno. Međutim, farmska industrija ne govori o uvjetima konc-logora, mehaniziranim pogonima u kojima se životinje rađaju, rastu, oplođuju, iskorištavaju i kolju. A ljudi će izmišljati viceve o kravljem ludilu i razmišljati o prijelazu na entomofagijski program.

Umjetnost i aktivizam

Koje je mjesto vjere u magijskom odnosu umjetnosti i aktivizma? Je li riječ o holističkom trokutu?

- Danas profit donosi površinska, antropocentrična ekologija koja čovjeka postavlja iznad prirode. Moj rad proizlazi iz dubinske ekologije koja priznaje urođenu vrijednost svim živim bićima i čija je svijest spiritualna. I dok ekonomija naglašava dominaciju, ekologija širi očuvanje i suradnju. Preživljavanje čovječanstva ovisit će o ekološkom obrazovanju. I u svojoj posvećenosti ekoanarhizmu koji pokreće direktne akcije protiv globalizacije, neoliberalizma i multinacionalnih kompanija mogu reći - Drugačiji svijet je moguć! Sve to će reći da nisam vegetarijanac iz religijskih uvjerenja, ako na to možda upire holistički trokut. Od 1986. godine vegetarijanstvo je moj svakodnevni ritual.

Je li multimedijalnost koja je karakteristična za postmodernizam zloupotrijebljena u umjetnosti te je li takva djelatnost postala utočištem za mnoge koji se kriju iza mnogoobraznih maski umjetnosti i općeg dobra?

- Vaše pitanje shvaćam retorički; dakle, tautološki - odgovor i sami znate, a što se tiče moje posvećenosti multimedijalnosti i dobrobiti životinja, a time i Geje općenito, koju još uvijek 'prosvjetiteljski' orijentirani mislioci atribuiraju tvornicom, tvrdim da se ne smatram umjetnikom, već pojedincem, ništavnom individuom koja kakva već jest po svojoj kontemplaciji ne može promijeniti svijet, ali može uputiti na njegove alternative, u ovom slučaju NE drugorođene, već istinske oblike svijesti.

Mirela Holy, članak iz novina Zarez.

Error:

Web reference

Facebook preporuke

Preporučujemo AVALON web hosting