Sretni strojevi razumiju prirodu

| More

Error:

Dvadeseto stoljeće, kao nijedno prije, razvilo je monstruozne načine stjecanja profita, minimalizirajući patnju onih preko čijih se života taj profit ostvaruje. Nikad prije se životinje nisu tretirale bezobzirnije i nikad prije se nije masovno proizvodila tolika količina sustavne okrutnosti

U suvremenom društvu životinja koju čovjek jede je anonimna, skrivena od njegova pogleda. On rijetko razmišlja o putu koji je njegova hrana prošla od trenutka rođenja do tanjura. Današnji intenzivan industrijski uzgoj obilježen je maksimalnom eksploatacijom životinjskih tijela u svrhu ostvarenja što većeg profita. Govoreći o etičkoj problematici industrijskog uzgoja, Nikola Visković industrijske farme naziva suvremenim mučilištima ili koncentracijskim logorima za životinje. U njima se živa bića srozavaju na razinu neživih objekata i izlažu najgorim patnjama. Visković stoga predlaže da naziv 'domaće životinje' zamijenimo nazivom 'tehnološke životinje', jer primjerenije opisuje neprirodne uvjete mehaniziranih pogona u kojima one provode svoje živote. Smanjenoj osjetljivosti za takve činjenice u velikoj mjeri pridonosi i bajkovito medijsko prezentiranje životinja za hranu. Reklamiranje životinjskih tijela i njihovih nusprodukata, uspjelo je stvoriti sliku bezvremenske tradicije u kojoj one provode prirodan i bezbrižan život. Da takva slika odudara od stvarnosti, pokazuje sve izraženija tendencija da se farme za proizvodnju jestivih životinja skrivaju od javnog pogleda, uz sve češće odbacivanje zahtjeva za pristupom informacijama.

Poetika profita

Savršen primjer takve prakse je farmski uzgoj krava muzara, životinja čije se tijelo vjerojatno najintenzivnije i najnemilosrdnije zloupotrebljava u svrhu ljudske prehrane. Upravo zbog uloge hraniteljice štovana kao sveta životinja kod starih Egipćana, a u Indiji deklarativno i danas, krava je u modernoj civilizaciji svedena na biološki stroj za dobivanje abnormalno velikih količina mlijeka. Neugodne činjenice uspješno se prikrivaju od javnosti prikazivanjem krava u pastoralnom ozračju spokojnih života na malim obiteljskim farmama, kao što smo nedavno mogli vidjeti na Hrvatskoj televiziji u reklamama za Lurino mlijeko. U njima simpatična krava zadovoljno pase na livadi s ostalim kravama ili stoji u osunčanoj štali i poziva svoje tele na doručak, dok Lura poručuje Mi razumijemo prirodu. Kao najveći prerađivač mlijeka u Hrvatskoj, Lura u svojim promotivnim materijalima ističe visoke profesionalne domete i etičke principe, brigu za zaštitu okoliša te sponzorstva i donacije u socijalno-humanitarnim projektima. O kravama ni riječi. Na sličan način, na internetskim stranicama Vindije možemo pronaći hvalospjeve vlastitim dometima u poslovanju i opetovano isticanje važnosti mlijeka i mliječnih proizvoda za naše zdravlje. Dječji kutak obogaćen je blesavim pjesmicama: U Vindiji kao i u Indiji slave krave / Krava je mit najnoviji hit / Sveta jer u njenom zadovoljnom trbuhu mlijeko cvijeta i U poduzeću za proizvodnju mlijeka radi / Radno mjesto je na livadi / Zadovoljno na posao stiže prva / Mlijeka ima više nego drva / Kad joj mušice udare u glavu / Krava napravi obustavu. U obje pjesmice Vindija se nastoji prikazati kao brižna industrija, kojoj je dobrobit krava na prvome mjestu. No, činjenica je da je vrlo mali broj krava, čije mlijeko Lura i Vindija otkupljuju, ikad vidio travu pod svojim nogama, a razlozi zbog kojih daju više mlijeka nego drva zasigurno ne leže u prirodnom i ugodnom životu.

Sretne majke

Na lažno predstavljanje mliječne industrije upozorava i najveća svjetska organizacija za prava životinja PETA, u aktualnoj parnici protiv California Milk Advisory Board (CMAB), državne asocijacije koja promovira kalifornijske mliječne proizvode u svrhu povećanja profita kalifornijskih farmera. Riječ je o reklamama za mliječne proizvode Happy Cow, sa sloganom Izvrstan sir dolazi od sretnih krava. Sretne krave dolaze iz Kalifornije. Pozivajući se na kalifornijske zakone o lažnom oglašavanju, PETA ističe kako navedene reklame nezakonito obmanjuju javnost idiličnim prikazivanjem života kalifornijskih krava. Krave u reklamama žive lagodne živote na prostranim zelenim pašnjacima, uživajući u čistom zraku i obilju hrane za ispašu. PETA, naprotiv, tvrdi kako krave i njihova telad žive kratke i izuzetno bolne živote, podvrgnute zahtjevima intenzivne proizvodnje, nakon čega su zaklani. U stvarnosti, kalifornijske krave, kao i mnoge druge širom svijeta, žive u pretrpanim blatnim oborima, bez i vlati trave, gazeći po vlastitom urinu i izmetu. Genetskim manipulacijama i intenzivnom tehnologijom proizvodnje, moderne krave daju deset puta više mlijeka nego što bi proizvele prirodno. Kako bi što više povećali proizvodnju mlijeka, farmeri svake godine umjetno oplođuju krave, prisiljavajući ih time na neprirodno česta rađanja. Porast hormona i neprirodni raspored mužnje (čak i za vrijeme trudnoće) uzrokuju bolna i teška vimena koja se često vuku po podu, rezultiraju čestim infekcijama i prekomjernim davanjem antibiotika. Za razliku od krava u Happy Cow reklamama, koje su oličenje dobroga zdravlja, kalifornijske krave pate od niza mučnih bolesti, od kojih su najčešće bakterijska infekcija vimena (mastitis), upale papaka (laminitis) te mliječna groznica uzrokovana nedostatnom količinom kalcija u krvi. Intenzivno iscrpljivanje kravljeg tijela odvodi bolesne krave u klaonicu u dobi od četiri, pet godina, iako bi mogle živjeti i više od 20 godina. Mnoge od njih, ozlijeđene, slomljenih kostiju i oslabljene zbog stalnog manjka hranjivih sastojaka, više ne mogu niti hodati. Te izmučene oborene životinje farmeri nazivaju downers i na grube ih načine doslovce odvuku do klaonice.

Sretna djeca

Dok telad u Happy Cow reklamama dijeli pašnjak sa svojom majkom, gotovo se sva telad u kalifornijskoj mliječnoj industriji zauvijek oduzima od majke unutar 24 sata od rođenja. PETA naglašava proizvodnju teletine kao moralno najodbojniji oblik intenzivnog uzgoja životinja. Zbog jeftinije proizvodnje i postizanja najveće težine u najkraćem mogućem vremenu, telad se drži u mračnim drvenim boksovima, toliko uskima da se ne mogu okrenuti ili leći, nego samo stajati na tvrdom podu s rebrenicama. Taj okrutni nizozemski izum uveden je šezdesetih godina prošloga stoljeća u SAD i u neke evropske države kao optimalna metoda proizvodnje teletine. Zbog nedostatka majke telad očajnički pokušava sisati neki dio pregrade, premda najčešće nema ničeg prikladnog. Kako bi se dobila poželjna blijedoružičasta anemična boja mesa, tele se hrani mliječnom kašom, u kojoj su namjerno izostavljeni hranjivi sastojci, uključujući i željezo. Većina teladi lišava se i vode, kako bi pojela što više mliječne tekućine. Takva prehrana stvara dugu listu bolesti od kojih su najučestalije probavne smetnje i kronični proljev. Nakon kratkog i mučnog života, telad u dobi od tri do četiri mjeseca završava u klaonici. Dio ženske teladi uzgaja se kako bi zamijenio svoje islužene majke. I njih čeka isti put boli dok ih doslovce ne izmuzu do kraja. Dokumentirajući navedene podatke obiljem fotografija i snimljenog materijala, PETA nastoji osvijestiti javnost da su tvornički uvjeti u kojima se većina stoke uzgaja, daleko od tradicionalne idilične slike, koja se putem reklamne industrije prezentira javnosti. Tretman životinja koje se koriste u poljoprivrednoj industriji danas postaje važno pitanje za potrošače, a mnogi od njih možda ne bi kupovali kalifornijski sir, kada bi znali cijenu koju životinje plaćaju kako bi ga proizvele. S druge strane, većina je ljudi svjesna marketinške ušminkanosti svijeta, kakvog nam obilno isporučuju reklame. Nismo li sukrivci u kreiranju boli, već samim odbijanjem da se suočimo sa činjenicama koje bi uzdrmale našu moralnu komociju? Dvadeseto stoljeće, kao nijedno prije, razvilo je monstruozne načine stjecanja profita, minimalizirajući patnju onih preko čijih se života taj profit ostvaruje. Nikad prije se životinje nisu tretirale bezobzirnije i nikad prije se nije masovno proizvodila tolika količina sustavne okrutnosti. Razobličavanje stvarnih uvjeta u kojima žive sretne životinje, možda će potaknuti neke ljude da osobnu odgovornost za patnje nedužnih uvrste u svoj svakodnevni jelovnik.

Snježana Klopotan, @nimal portal, Zarez 111-112, 11. rujna 2003.

Error:

Web reference

Facebook preporuke

Preporučujemo AVALON web hosting