Pojašnjenje vezano za provedbu kontrole obveznog mikročipiranja pasa
Poštovani,
Želimo pojasniti da smo dopis slali u namjeri da lokalnu samoupravu podsjetimo da je, prema Zakonu o zaštiti životinja iz 2013., nadzor nad provedbom Zakona što se tiče uvjeta držanja i postupanja s kućnim ljubimcima u nadležnosti komunalnog redarstva, dakle, samih lokalnih zajednica, a ne veterinarskih stanica. To propisuje članak 60. Zakona, u kojemu stoji: "Nadzor nad provedbom općih akata iz članka 58. stavka 4. ovoga Zakona provodi komunalno redarstvo, odnosno upravno tijelo jedinice lokalne samouprave nadležno za komunalno gospodarstvo, osim ako je zakonom ili posebnim propisima određeno postupanje veterinarskog odnosno stočarskog inspektora", a koji se referira na Članak 58.: "Uvjete i način držanja kućnih ljubimaca, način kontrole njihova razmnožavanja, uvjete i način držanja vezanih pasa te način postupanja s napuštenim i izgubljenim životinjama propisuju predstavnička tijela općina ili gradova u skladu s općim aktima, osim za kućne ljubimce koji pripadaju zaštićenim vrstama u skladu s posebnim propisima."
Cilj provedbe kontrole mikročipiranja jest u tome da se otkriju skrbnici koji nisu poštovali zakon te nisu mikročipirali pse, a takvih je, prema našim saznanjima, u gotovo svim hrvatskim gradovima i općinama čak 20 do 30 posto. Kako bi se bolje sagledao opseg problema, možemo zamisliti situaciju u kojoj takav postotak vozača vozi neregistrirana vozila, što bi dovelo do nezamislivih posljedica.
Kontrolu mikročipiranja, dakle, ne mogu provoditi veterinari niti se ona provodi pri cijepljenju u veterinarskim stanicama, nego ju provode upravo komunalni redari koji, opremljeni čitačem mikročipa, obilaze kuće na svojem području. Svjesni smo toga da komunalni redar nema pravo ulaska na tuđi posjed, ali iskustva lokalnih zajednica koje su počele provoditi kontrole potvrđuju da u čak 90 posto slučajeva građani puštaju redare na svoj posjed nakon što redar pojasni zašto je došao te ako pojasni da je kazna za nemikročipiranje psa do 6 tisuća kuna. Ako naiđe na nemikročipiranog psa, obično je dovoljno da redar upozori skrbnika i postavi rok za izvršenje zakonske obveze. U rijetkim slučajevima u kojima građani pri posjetu komunalnog redara rade probleme, redar može pozvati u pomoć policijskog službenika.
Svjesni smo također da je ovdje riječ o još jednoj zadaći već ionako preopterećenih komunalnih redara, kojih u većini dijelova naše zemlje nema dovoljno. Ovom problemu neke lokalne zajednice stale su na kraj na način da se provode "brze akcije kontrole", dakle, dovoljno je da redar obiđe tek jedan manji dio naselja ili nekoliko ulica, a glas o akcijama kontrole među građanstvom brzo se širi. Takve akcije redovito rezultiraju time da mnogi građani odluče izvršiti svoju obvezu pa veterinarske stanice nakon svake takve akcije bilježe značajan porast mikročipiranja pasa na tom području.
Naš je cilj lokalnim zajednicama pomoći u pravilnoj provedbi Zakona jer se time dugoročno radi i na uštedi za samu zajednicu. Mikročipiranje djeluje preventivno protiv napuštanja pasa, što je vrlo bitno jer svaki napušteni pas treba biti zbrinut u skloništu, što za lokalnu zajednicu predstavlja trošak. Jasno je da je potpuno nemoguće ući u trag bivšem skrbniku napuštena psa, ako životinja nema čip s podacima.
Zaključno, Zakon jasno nalaže u čijoj je nadležnosti kontrola obveznog mikročipiranja te stoga ovu kontrolu ne mogu vršiti veterinarske stanice. Isto tako, ugovor s veterinarskom stanicom ne podrazumijeva automatski da je lokalna zajednica izvršila sve zakonske obveze. Naime, osim kontrole mikročipiranja, Zakonom o zaštiti životinja propisani su programi kastracije pasa i edukacije građana te osnivanje infocentara radi udomljavanja životinja iz skloništa, u cilju smanjenja rastućega problema napuštenih pasa.
Rado ćemo pomoći savjetima vezano uz bolje provođenje Vaših zakonskih obveza. Radujemo se Vašem javljanju i na raspolaganju smo za sve dodatne informacije i pomoć.
Srdačan pozdrav,
Luka Oman
predsjednik Udruge
Zagreb, 28. listopada 2016.
