Zapisnik XIX. - 2. dio
Zapisnik s 19. sastanka Mreže za zaštitu životinja – 2. dio
Vrijeme održavanja: 13. svibnja 2020. od 18 sati
Mjesto održavanja: Putem aplikacije Zoom
DNEVNI RED:
1. Suradnja između udruga i skloništa
2. Rad neregistriranih skloništa, Pravilnik o skloništima i registracija skloništa
Prisutni:
Prijatelji životinja – Luka Oman, Ivana Lunka, Snježana Klopotan
Faun – Ivona Korica
Udruge Pobjede – Ivana Crnoja, Maša Riznić, Hrvoje Harač
Dom za pet – Saša Žderić
Prava šapa – Katarina Loborec
Šibenske šape – Iva Mrduljaš, Tijana Jurković, Ante Cigić
Vau Vau Predavac – Anabela Ivorek
Boby DM – Lovorka Muminović
Farmica – Ivana Varkonji
Vis Vitalis – Diana Primožić
Udruga za zaštitu životinja Đakovo – Tomislava Delić
Veselo Dvorište – Darija Debeljak
Društvo za zaštitu životinja Rijeka – Ivana Barić
Papagalo Korčula – Tamara Crnac
Rocco Vinkovci – Lora Jukić, Tanja Glujić
Šapama od srca Makarska – Leticija Babić
1. Suradnja između udruga i skloništa
Sastanak je započeo u 18.10 i otvorila ga je Ivana Lunka predstavljajući teme dnevnoga reda.
Osvrćući se na prvu temu kazala je da je suradnja skloništa i udruga nužna jer je Zakon o zaštiti životinja propisao obaveznu suradnju udruga za zaštitu životinja i skloništa, odnosno svaka životinja koju čuvaju udruge za zaštitu životinja mora im biti povjerena od strane registriranog skloništa za napuštene životinje. Osim što je Zakonom o zaštiti životinja to propisano, dobro je da su udruge u suradnji sa skloništima jer im to na neki način daje mogućnost „kontrole” nad skloništima, odnosno, kontrole od strane neprofitnog sektora, posebno u dijelu koji se tiče dobrobiti životinja u koncesijskim skloništima.
Zatim je Ivana Lunka dala riječ Katarini Loborec koja je uime udruge Prava šapa predstavila suradnju između Prave šape i skloništa Dumovec. Katarina Loborec ukratko je opisala suradnju između udruge i skloništa, privremeno udomiteljstvo i trajno udomiteljstvo nakon isteka 14 dana od dana nalaska mačke. Katarina Loborec naglasila je da su suradnjom sa skloništem zadovoljni.
Ivana Lunka dala je zatim riječ Anti Cigiću iz udruge Šibenske šape koja je trenutačno u pregovorima sa skloništem As-Eko kako bi ostvarili suradnju. Ante Cigić rekao je da su se udruga i sklonište usuglasili oko sadržaja ugovora te da će ga poslati još na uvid i veterinarskoj inspekciji. Dodao je da im je osnovni motiv za suradnju sa skloništem bila dobrobit životinja u skloništu.
Zaključivši prvu temu, Ivana Lunka naglasila je da je u interesu udruga, a prvenstveno životinja u skloništima, da se suradnja između udruga i skloništa ostvari.
2. Rad neregistriranih skloništa, Pravilnik o skloništima i registracija skloništa
Ivana Crnoja otvorila je drugu temu kao predstavnica registriranog skloništa za napuštene životinje Udruge Pobjede iz Osijeka te je naglasila da je od 33 registrirana skloništa u Republici Hrvatskoj samo njih pet neprofitnog karaktera, a ostalih 28 profitnog. Iznijela je podatak da je u neformalnim i neregistriranim skloništima udruga za zaštitu životinja trenutačno oko 1300 pasa i mačaka, da one praktički nose cijeli sustav i zato je izrazila žaljenje što je od svih udruga koje imaju takve smještaje na sastanku prisutno samo njih pet.
Ivana Crnoja ukratko je ispričala o načinu na koji su preuzeli azil u Osijeku u kojemu je u trenutku preuzimanja bilo 300 pasa u lošem stanju, a istodobno je grad Osijek plaćao dva milijuna kuna godišnje „šinteraju” iz Belog Manastira zbrinjavanje pasa s područja Osijeka. Danas je sklonište Udruge Pobjede registrirano sklonište koje ima 15 stalno zaposlenih i 88 stalnih volontera te su otvoreni 365 dana u godini za posjetitelje i po tome su jedino takvo sklonište u Hrvatskoj.
Ivana Crnoja naglasila je da su za zbrinjavanje napuštenih životinja s područja grada Osijeka ponudili trećinu cijene za koju je „šinteraj” iz Belog Manastira radio. Opisala je ukratko rad njihova skloništa čiji je kapacitet 180 pasa i naglasila da svi psi u skloništu svaki dan idu u ispust ili u šetnje i socijaliziraju se, što je izrazito bitno za udomljavanje. Istaknula je da su sve to mogli napraviti prije svega time što su registrirani i upravo je zato registracija važna. Rekla je da se neregistracijom skloništa daje izlika da gradovi i općine ne participiraju u radu udruga i njihovih smještaja, a sklapaju ugovore s netransparentnim skloništima u kojima je skrb za životinje upitna, i za to još plaćaju goleme novce.
Tamara Crnac iz udruge Papagalo uključila se i rekla da oni žele registrirati sklonište, međutim, zbog problema sa zemljištem to još nije realizirano. Trebao se graditi azil uz reciklažno dvorište, ali i gradnja reciklažnog dvorišta je zaustavljena.
Ivana Varkonji iz udruge Farmica javila se za riječ te rekla da je ona oko godinu dana čekala da joj grad pomogne u realizaciji skloništa. Nakon toga odlučila je skupiti novac i kupiti zemljište za izgradnju skloništa. Poručila je svim udrugama da pokušaju učiniti isto kako bi čim prije došle do registracije.
Ivana Crnoja naglasila je da bi se Mreža za zaštitu životinja trebala usuglasiti oko toga da nam prioritet bude registracija neregistriranih skloništa.
Hrvoje Harač rekao je da je jedan od važnih argumenata koje treba koristiti u pregovorima sa jedinicama lokalne samouprave upravo ekonomičnost neprofitnih skloništa te je to prikazao na primjeru azila u Osijeku i na koji način su tekli pregovori s gradom Osijekom.
Ivana Crnoja objasnila je razliku između sklapanja ugovora na jediničnu cijenu i sklapanja ugovora na paušalne iznose. Jedinična cijena po psu je ona koja se plaća jednokratno i za psa općina ili grad više nema financijskih obaveza, dok je paušalni iznos takav da se u startu plaća iznos ili za svakog pojedinačnog psa + zatim svakog mjeseca određeni iznos ili se dogovara veliki iznos na početku godine bez obzira na broj zbrinutih pasa. Napomenula je da gradove i općine treba savjetovati da potpisuju ugovore kojima se izvršava jedinični iznos po psu kako bi se poticalo udomljavanje te da ugovori trebaju osiguravati transparentnost i kontrolu.
Hrvoje Harač dao je savjet udrugama da se pokušaju ne zatrpati psima i mačkama jer tada ne mogu raditi na poboljšanjima, rastu, razvoju i učinkovitosti. Naveo je da je Azil Osijek samoinicijativno smanjio kapacitet s 250 na 180 pasa jer na taj način mogu bolje raditi na protočnosti skloništa, kao i pružiti bolje uvjete psima. Koliko pasa će se zbrinuti u skloništu ne ovisi od njegova kapaciteta nego od protočnosti. Za usporedbu je stavio da kada je Azil Osijek imao kapacitet 250 pasa, kroz njega je prolazilo 200 pasa godišnje, a sada kada je kapacitet 180 pasa, kroz njega prolazi 400 pasa. Manja skloništa znače i manji hladni pogon koji je izuzetno skup.
Ivana Crnoja rekla je da udruge često imaju zazor od profesionalizacije, što je pogrešno. Profesionalizacija je najbolja briga za životinje jer im se na taj način može u potpunosti posvetiti.
Ivana Crnoja pozvala je sve udruge koje žele registrirati sklonište da se obrate Azilu Osijek i Prijateljima životinja te da posjete Azil Osijek radi informacija.
Anabela Ivorek iz udruge Vau Vau Predavac govorila je o problemima s kojima se susreće u svojem radu i potrebi za registracijom skloništa.
Ivana Barić iz Društva za zaštitu životinja Rijeka govorila je o tome da se trenutačno brinu za 120 pasa i nadaju se skoroj registraciji.
Leticija Babić iz udruge Šapama od srca Makarska govorila o tome da imaju dobru suradnju sa skloništem te istaknula da imaju dobar uvid u rad skloništa i da stalno rade na poboljšanju dobrobiti pasa u skloništu.
Županijska skloništa:
Ivana Crnoja obrazložila je zašto smatra da su županijska skloništa iznimno loše rješenje: to je privlačno za gradove i općine zato što svatko može participirati s malim iznosom, a ujedno ispuniti svoju zakonsku obavezu. Događat će se to da će manja skloništa i udruge izgubiti potpore od svojih jedinica lokalne samouprave, bit će izgrađeno sklonište za smještaj stotina pasa, ljudima se neće dati voziti 100 km kako bi udomili psa, udruge će opet morati izvlačiti te pse na privremen smještaj i liječiti ih o svojemu trošku, a sklonište će se zagušiti. Dobrobit životinja u takvim skloništima za 500 pasa bit će izrazito upitna. Zbog svega toga sve članice Mreže za zaštitu životinja koje su članice i koordinacijskih radnih skupina trebaju se boriti protiv toga, odnosno zalagati se za manja skloništa s visokom protočnošću i dobrim marketingom kako bi lokalne zajednice svoje probleme rješavale u svojem ili što bliže svojem području.
Ivona Korica iz udruge Faun iz Kutine ukratko je opisala situaciju u Kutini koja ima ideju graditi regionalno sklonište za 200 pasa, koje bi bilo javno-privatno, čemu se udruga Faun usprotivila. Ivana Lunka također je rekla da je obaviještena o svemu te je gradu Kutini poslala dopis u kojemu im obrazlaže zašto su velika skloništa loša za životinje i lokalne zajednice, od preskupog hladnog pogona do otežanog udomljavanja i bitno narušene dobrobiti životinja.
Pravilnik o skloništima:
Ivana Crnoja naglasila je da su radeći u radnoj skupini za novi Pravilnik pokušali nametnuti sustav kontrole kako bi psi koji ulaze u postojeća skloništa bili pod nekom kontrolom i od strane jedinica lokalne samouprave.
Ivana Varkonji iz Farmice navela je da što se tiče skloništa koje gradi udruga Farmica, da nisu tražili građevinsku dozvolu zato što nema čvrstih objekata većih od 50m2. Građevinska dozvola treba samo za čvrsti objekt veći od 50m2.
Hrvoje Harač još je naveo da za nadstrešnice manje od 15m2 također ne treba građevinska dozvola.
Također je objasnio kako su tekli pregovori o Pravilniku o uvjetima kojima moraju udovoljavati skloništa za životinje vezano za mjesto gradnje skloništa – više sklonište ne treba biti predviđeno GUP-om; ako općina ili grad izda suglasnost za gradnju, može se graditi, a ako se ne slože s projektom i mjestom projekta, onda trebaju predložiti alternativnu lokaciju.
Luka Oman rekao je da je ukinuta odredba od 500 m od naselja, ali sklonište mora imati suglasnost od lokalne vlasti.
Ivana Crnoja istaknula je da sve udruge trebaju Pravilnik o skloništima naučiti napamet.
Zaključak sastanka je da udruge imaju golem kapacitet i potencijal te bi trebale osvijestiti snagu i utjecaj koje mogu iskoristiti kako bi utjecale na jedinice lokalne samouprave. Također, zaključeno je da treba težiti profesionalizaciji udruga i poticati osnivanje skloništa u vlasništvu udruga.
Sastanak je završio u 20.30 sati.
Zapisničarka: Ivana Lunka
