Naša Ria
Dobili smo posljednjeg psića i na rukama tehničara ugledali posve stisnutu i ukočenu životinju koja mokri i kaka. Predana nam je s dijagnozom inkontinencije i riječima ohrabrenja: 'Nadamo se, bit će bolje!'. Do tada tretirana samo kao stvar, kao 'noga' za pokusnu operaciju, s ugrađenim čipom i tetoviranim brojem u uhu.
Obavijest da smo postali skrbnici pokusnog beaglea s Veterinarskog fakulteta zatekla nas je u Rijeci na godišnjem odmoru. Spremili smo se u rekordnom roku i, požurivani od aktivista udruge Prijatelji životinja, stigli posljednji na udomljavanje. To je bila naša najveća sreća!
Dobili smo posljednjeg psića i na rukama tehničara ugledali posve stisnutu i ukočenu životinju koja mokri i kaka. Predana nam je s dijagnozom inkontinencije i riječima ohrabrenja: 'Nadamo se, bit će bolje!'. Njezino stanje u kavezu Veterinarskog fakulteta ovjekovječio je i fotograf Patrik Macek na fotografiji koja je proglašena najboljom novinarskom fotografijom 2005. godine: slika govori više od tisuću riječi - to je bila naša Ria! Do tada tretirana samo kao stvar, kao 'noga' za pokusnu operaciju, s ugrađenim čipom i tetoviranim brojem u uhu.
Imala je 1,5 godinu. I to provedenu u kavezu. Sitna, pomalo nerazvijena, u strahu od svih ljudi i ne poznavajući ništa u vanjskom svijetu. U početku se bojala i nas. Svoje mjesto je pronašla u zatvorenom dijelu kutne klupe u blagovaonici. Mjesec dana smo je rukom izvlačili iz kuta radi šetnje. Šetnja! U ograđenom dvorištu gdje se vrtjela u krug i skakala na zid. Nije se glasala (lajala), nije pila vodu, rep je držala između nogu. Dijagnosticiran joj je gastritis (jede samo dijetnu hranu) i ima lagane srčane smetnje. Odlazili smo kod dr. Sonje Posarić na terapiju da se oslobodi stresa (radi izolacije, boli, šoka). Pila je vitaminske dodatke kako bi ojačala tjelesno i psihički.
Počeli smo izlaziti u dulje šetnje gdje se rado družila s nekim psima. Nakon tri mjeseca prvi put je mahnula vrškom repa, a par dana kasnije zalajala je na zvuk zvona. Našoj sreći nije bilo kraja!
Spava u svojoj košari, a pred jutro kad čuje budilicu grebe po vratima naše sobe. Ujutro se voli maziti i probuditi nas do kraja. Jako voli jesti. Ako priprema hrane traje predugo, tjera nas, 'mumlja' i 'grdi'.
Naučila je naš dnevni raspored i svakoga veselo dočekuje, a posebno Marijana koji je vodi u šetnju. Najviše se veseli odlasku u Zagorje gdje oko kuće trči po livadama i slijedi tragove. Izuzetno je poslušna i hrabra (s drugim psima), ali vrlo slabih živaca pa je upoznajemo sa svime što još nije vidjela.
To je naša Ria! Nekada zvana 'kavezni pas', kao da nema ništa osim tijela za pokus! Ne! Ona je veselo biće koje je sve naučila i koja nas usrećuje!
Obitelj Šoštarić
17.7.2006.
![Fotografija mjeseca - Beagle na Veterinarskom fakltetu. Foto: Patrik Macek. [ 35.09 Kb ]](/data/image_2_2151.jpg "Fotografija mjeseca - Beagle na Veterinarskom fakltetu. Foto: Patrik Macek. [ 35.09 Kb ]")
