Isječci iz January River
Bernard Jan
Epifanija d.o.o., Zagreb, 2007., ISBN: 978-953-7077-07-5
Will je gledao brata kao da je ovaj u bunilu, no ništa nije rekao. Slijedio ga je šutke osvjetljavajući im put.
'Čekaj! Kuda ćeš?' Zastao je kad su došli do rijeke.
January River je na mjestima bila pokrivena tankim slojem leda na kojem se taložio svježi snijeg.
'Ne možemo dalje.'
'Moramo još malo nizvodno. Za tragovima. Tamo mi je ostala jakna.'
'Et, možeš li mi objasniti što se događa? Lijepo sam te zamolio da se ne mičeš s mjesta, a ti me sada usred mraka vodiš uz sam rub zamrznute rijeke! Hoćeš da obojica propadnemo kroz led?'
'Nećemo propasti, ne boj se. Već sam prošao ovuda. A kada ne bi toliko zapitkivao, već bismo bili tamo.'
U Ethana se opet vraćao život. Krv mu je uzkolala umrtvljenim udovima. Kao da se budio iz dubokoga sna.
Dvadesetak metara niže, Ethan se zaustavio. Uzeo je bateriju Willu iz ruke i njome osvijetlio snijeg. Kad je pronašao što je tražio, vratio je bratu bateriju i pošao prema jakni.
Kleknuo je u snijeg i počeo ju odtrpavati.
Will mu je prišao. Lice mu se izobličilo u grimasu.
'Što je . . .? Pa to je –'
'To je pas, Willy! To je pas! Mislim da je još živ. No ne znam hoće li još dugo izdržati pa moramo požuriti. Pomogni mi da ga stavimo na saonice!'
Will je stajao kao oduzet. Svašta mu je strujilo glavom.
'Ali, kako? Otkuda . . . ? Jesi siguran . . .'
'Will, probudi se!!' Ethanovo potiskivano uzbuđenje provalilo je sada erupcijom iz njega. 'Moramo mu pomoći! Ne možemo ga samo tako ostaviti ovdje! Smrznut će se! Pogledaj ga kako je jadan. Jedva da diše. Malo sam ga masirao dok tebe nije bilo ali ne znam je li mu to išta pomoglo. Moramo odmah krenuti, Will! Odmah!'
Will je držao bateriju usmjerenu na tijelo prekriveno mokrom i zaleđenom dlakom.
'Mislim da je mrtav, Et.'
'Bit će mrtav ako već jednom ne pokreneš svoju guzicu!' Iznenadila ga je žestina kojom se okomio na brata. Ali je djelovalo. Will se pokrenuo.
Umotao je psa u Ethanovu jaknu i, pruživši bratu bateriju, uzeo ga je u naručje.
***
Ethan je stajao nijem, bespomoćan i u iščekivanju presude.
'Sjedni, sine', otac mu je prišao i položio ruku na rame.
'Hvala, mogu i stajati. Što je sa psom?' više nije mogao izdržati. 'Je li mrtav?'
'Pas je živ, Ethane, iako u vrlo teškom stanju.'
ŽIV JE!!! Pas je živ! Ethan nije čuo drugi dio rečenice.
'Veliko je pitanje hoće li preživjeti ovu noć', Sean McCoy će obazrivo, vidjevši izraz na Ethanovu licu.
'Živ je.' Ethanove oči bile su pune suza radosnica.
'Ethane, čuješ li me?'
'Živ je, oče. On je živ!'
'Pas je promrzao. Ima teške smrzotine. Izgladnio je i potpuno je iscrpljen . . .'
Ethan je gledao oca ne shvaćajući o čemu to priča.
'Na šapama i po tijelu imao je rane. Ben ih je sanirao koliko je mogao dok je pas u ovakvom stanju. Veliko je čudo da je preživio.'
'Ali je! I još uvijek je živ!'
'Et, razumiješ li što ti tata govori?' Will se uključio.
'Da, Will. Pas je živ. Ti i ja smo ga spasili. O tome tata govori.'
'Ne, Et. Tata govori o tome da je pas . . .'
'Tako je, sine. Spasili ste ga', Sean McCoy prekinuo je Willa, davši mu znak da njemu prepusti stvar. 'Za sada. No pred njim je duga, teška i naporna borba. Vi ste učinili što ste mogli. Ponavljam, Ethane, učinili ste sve što ste mogli. Ostalo je na njemu. Da smogne snage i da se bori. To je njegova borba, ne vaša.'
'Hoće! Znam da hoće. Izvući će se on. Žilav je to pas. Već je to dokazao.'
William Patrick i Sean McCoy bez riječi su se pogledali. Ira McCoy promatrala ih je sa strane, ne miješajući se.
'On je pravi borac', vjera nije napuštala Ethana.
'Nadajmo se da je.' Sean McCoy je poželio da pas bude imao toliko snage koliko njegov sin ima vjere. Onda se obratio Willu. 'Predlažem da se presvučeš i umiješ pa ćemo onda večerati. Mislim da će nam svima dobro doći nešto da nas okrijepi i ugrije.'
'U redu, gospodine.'
'Will?' Ethan je krenuo za njim uz stube.
'Izvoli?'
'Je li . . . Je li Benjamin Zachariah rekao kakav je to pas?'
'Misliš, koje je pasmine?'
Ethan je potvrdio kimanjem glave.
'Da. To je zlatni retriver, Et. Zlatni retriver.'
'Zlatni retriver', Ethan će sanjarski.
Zlatni retriver.
***
Sarah je bila s Ethanom. Tiho su razgovarali. Po tko zna koji put prepričavali su kako su on i Will našli psa i sve što se od te noći naovamo dogodilo. Nikako se nisu mogli toga zasititi. Bio je to tako neobičan doživljaj da je u potpunosti, barem na kratko vrijeme, promijenio ritam života u Greenfieldu. Sarah i Ethan, nenavikli na život u Greenfieldu ovijen velom tajne, smatrali su pojavu psa na obali rijeke usred mećave prvorazrednom senzacijom. Krv im je kroz žile ubrzano kolala i oči su im pojačano sjajile kad bi razmišljali o neobičnom događaju i tajanstvenom psu. Psu koji još uvijek nije nalikovao na psa. Više je izgledao poput plišane igračke s čijom se glavom Ethan zabavljao nježno je gladeći. Tada, koliko iznenadno toliko i neočekivano, igračka je oživjela.
Ethan je hitro povukao ruku, prigušeno vrisnuvši. Svojim vriskom prepao je Sarah koja je skočila sa stolca i rukama prekrila usta zadržavajući vlastiti krik.
Ethanu je srce divlje lupalo dok je primicao ruku prema psećoj njuški. Zaustavio ju je tik ispred njegovih nosnica i pokušao ju umiriti. Ruka mu je drhtala.
Prošlo je nekoliko sekundi i tada ga je pas opet liznuo.
A onda je otvorio i oči.
Ethan je širom otvorenih zjenica zurio u Sarah koja je stisnula šake i zamahnula njima u znak pobjede i uspjeha. Širok osmijeh sjajio joj je na licu i stapao se s Ethanovim osmijehom.
Ethan je također podigao šaku i zamahnuo njome kroz zrak. Sarah je njegov pokret popratila pljeskom.
Onda se okrenuo natrag prema psu i zagledao u smeđe oči. Pogled im je bio čist i bistar.
Sagnuo se i nježno je prislonio glavu uz njegovu. Osjetio je topli dah na svome licu i hrapavi jezik koji mu je liznuo vrat.
Bio je to najsretniji trenutak u njegovom životu.
***
Oduševljenje se orilo ambulantom Bena Zachariaha. Razdraganim dečkima pridružilo se veselo poskakivanje i lajanje Maxa.
Will je zagrlio brata. 'Uspjeli smo, Et! Uspjeli! Max je tvoj! Ostaje s nama!'
Ben Zachariah je položio ruke na njihova ramena i rekao: 'Kad budete spremni da ga vodite kući, javite mi. Trebam mu još dati vitaminske injekcije i uputiti vas kako da ga u početku hranite . . .'
'Odmah! Odmah ide s nama', Ethan nije oklijevao.
Ben Zachariah se nasmijao. 'Tako sam i mislio da će biti. Ako mi dadete nekoliko minuta, začas ću pripremit Maxa tako da ga možete odvesti kući.'
Nekoliko minuta kasnije, zaputili su se iz veterinarovog doma i izašli na jarko sunce. Snijeg po kojem su šljapkali bio je sve mekši, topeći se na toplome zraku. Ethan i Will išli su čvrsta, odlučna i zadovoljna koraka, dok je Max poskakivao oko njih po vlažnome snijegu. Preporođen, živahan i razgaljen dolaskom proljeća išao je prema svome novom domu.
'Kako će se samo mama i tata iznenaditi kad nas vide s Maxom! Nadam se da to neće previše djelovati na tatu. Već je imao dovoljno poteškoća sa srcem ove zime.'
'Ne brini. I ja mislim da će se iznenaditi, ali ugodno. Poznam oca. Posebice kad će vidjeti kako je River lijep pas. River će ga osvojiti na prvi pogled, pričekaj pa ćeš vidjeti.'
'River?!'
'Da, Willy. Zar si zaboravio? To nije Max. Kako bi Warren reagirao da čuje da smo jednu skitnicu nazvali po njegovom plemenitom i nadasve voljenom psu? To nam nikada ne bi oprostio. Sva sreća da je to River, a ne njegov izgubljeni Max.'
'Ali, River, Et? Zašto River (Rijeka)? To nema nikakvog smisla. Svi će nam se smijati!'
'Naprotiv. To ima itekakvog smisla. Nismo li ga našli kraj rijeke? Stoga nema prikladnijeg imena za našega psa od – January River.'
Polako, Will je pogledao svojega brata.
'January River? Buraz, ne zvao se ja William Patrick McCoy, ali imam dojam da si već otrpije znao kako ćeš ga nazvati. I prije nego si znao da je tvoj.'
'Od samoga početka. Od trenutka kad sam ga ugledao.'
'Imao sam i dojam da si znao da će tebi pripasti, jednom kad ozdravi.'
'Nisi se prevario.'
'Ne bih se nakon svega iznenadio ni da si ga digao iz mrtvih, pa čak nekako i utjecao na čitav slijed događaja!'
'Možda i jesam.'
'Pa ti mi onda dođeš k'o kakav indijanski vrač, ili tako nešto!'
'Konačno si upoznao svog mlađeg brata', Ethan će s jedva primjetnim smješkom.
Copyright Epifanija d.o.o. Zabranjeno je bilo kakvo umnažanje tekstova bez prethodne dozvole nakladnika i autora.
![Zlatni retriver [ 32.58 Kb ]](/data/image_2_3396.jpg "Zlatni retriver [ 32.58 Kb ]")
