Njihova lica

| More

Za industriju - oni su 'proizvodne jedinice' br. 6., br. 35. i br. 67.595.

Za 'suosjećajne' kupce - oni su proizvodi s etiketama 'organska proizvodnja' i 'slobodni uzgoj' zbog kojih se čovjek može osjećati ugodnije.

Za ljude koji su informirani o patnji životinja u industrijskom uzgoju mesa, mlijeka i jaja - oni su 'humana alternativa'.

A za neke su oni majka, sin, sestra ili prijatelj.

Za sebe same oni su jednostavno isto ono što smo i mi samima sebi: samosvjesni svjetovi iskustava, osjećaja, sjećanja i strahova... oni su osobe, potpuno uvjerene da je njihov život vrijedan življenja.

Br. 6 prvi je put majka

Izluđena je. Njenog djeteta nigdje nema. Tumara između ograda tugujući i zazivajući svog izgubljenog mališana. I dok strahuje od najgoreg, njen najgori strah se potvrđuje.

Ona je jedna od stotine tisuća nezaštićenih ženki rođenih na 'organskim farmama'. Ostatak svog kratkog života provest će u neprekidnim ciklusima silovanja, trudnoća i muženja, tugujući zbog gubitka svojih beba. Njeno jedino iskustvo majčinstva bit će upravo najgori gubitak za majku.

S vremenom, njeno tijelo će popustiti, njen duh će se slomiti, njena sposobnost da proizvodi mlijeko će početi opadati. Zajedno s ostalim tugujućim, poraženim, 'potrošenim' majkama, br. 6 će biti odvedena na klanje.

Br. 35 dva je dana stara beba

S njegovog trbuha još uvijek visi pupčana vrpca, njegova dlaka je još uvijek glatka od porođajnih tekućina. Njegove oči su neusredotočene, a nožice teturave. Neutješno plače za svojom majkom. Nitko ne odgovara.

Svoj kratki život proživjet će kao siroče. Jedino iskustvo majčine ljubavi bit će čežnja za njom, jedino iskustvo čuvstvene povezanosti bit će njen nedostatak.

Uskoro, sjećanje na majku, na njeno lice, glas i miris, izblijedit će, ali bolna, nezatomljiva čežnja za njenom toplinom i dalje će biti u njemu. Kad bude imao četiri mjeseca natjerat će ga u kamion zajedno sa ostalom siročadi, zatvoriti i odvesti na klanje.

I kada se bude vukao prema nožu, i dalje će pogledom tražiti majku, i dalje očajnički trebajući njenu njegujuću prisutnost, osobito u tom mračnom času. U tom času će je trebati više nego ikad, usred stravičnih slika, zvukova i prizora smrti svuda oko njega.

U svom očaju, u potrebi za komadićem utjehe i zaštite, i on će kao i mnoge bebe telići, pokušati sisati prst svog ubojice.

Br. 67.395 jedna je od tisuća kokoši na farmi uzgajanih za proizvodnju jaja s predzakom 'slobodnog uzgoja'

Nikada nije vidjela sunce niti osjetila travu pod svojim nogama. Nikada nije vidjela svoju majku. Njene oči gore od oštrih isparavanja amonijaka, njeno tijelo bez perja pokriveno je masnicama i ožiljcima. Njene kosti su krhke od neprestanog iscrpljivanja zbog nesenja jaja. Njen osakaćeni kljun pulsira u boli.

Ona je iscrpljena, prazna i poražena. Nakon cijelog svog kratkog života u socijalnom, fizičkom, psihičkom i čuvstvenom uskraćivanju, ona se i dalje bori - satima neurotično kljucajući nevidljive mete.

Dvije su joj godine i njen život je završio. Njena sposobnost za nesenje jaja se smanjila i bit će stavljena na raspolaganje za najjeftiniju moguću svrhu: zajedno sa svim ostalim sestrama u svojoj zajednici br. 67.395 bit će ugušena.

Dok se taj posao konačno dovrši proći će tri puna radna dana. Dva duga dana slušat će zvukove i udisati smrad ubijanja svojih sestara u plinskim bačvama pokraj njene nastambe. Trećeg dana doći će i njen red; zgrabit će je za noge i iznijeti van iz hangara... po prvi put u njenom životu.

I kao i svaka od desetaka tisuća njenih 'potrošenih' sestara, kao i svaka od 50 milijardi kokoši uzgajanih za proizvodnju jaja koje se godišnje žrtvuju zbog našeg apetita, i ona će se pokušati boriti da živi. I neće moći prihvatiti objašnjenje niti opravdanje za otimanje svojeg bijednog, ali jedinog života.

Zavaravanje savjesti

Oni su korisnici prakse 'humanog' i 'slobodnog' uzgoja, 'organske' proizvodnje koja se potiče ohrabrivanjem potrošača da kupuju proizvode za koje znamo da su ništa drugo već potpuna bijeda - bijeda 'humane' prakse koju nitko od nas tko bi ju iskusio na vlastitoj koži ne bi doživio kao humanu, bijeda mlijeka, mesa i jaja životinja koje se bore za svoj život jednako kao što bi se i mi borili za naš.

Poticanje životinjskih proizvoda iz tzv. 'humanog' uzgoja često se opravdava argumentom da je smanjivanje patnje najviše što možemo učiniti za bijedne živote farmskih životinja i stavom da svijet nije spreman na promjenu.

Ali... to nije istina. To nije činjenica. To je strah - strah od iskoraka, kolaps volje, samoporažavajući stav i, na kraju, samoispunjavajuće proročanstvo.

Istina je da se svijet može promijeniti. Uistinu, svijet se jest mijenjao puno puta do sad i to u pravcima i na načine koji su se prije promjene činili nemogućim.

Istina je da se svijet hoće promijeniti, ali samo ako svi zajedno budemo stvarali tu promjenu, promjenu prema novom modelu razmišljanja o neljudskim životinjama, prema novom modelu interakcije s njima, prema novoj praksi življenja i novom načinu postojanja u svijetu.

Iz Pisma iz veganskog svijeta (Letter from a Vegan World), Joanna Lucas, Peaceful Prairie Sanctuary

Vezane teme

Lice organskog mlijekaLice organskog telećeg mesaLice organskih jaja

Također pogledajte

Akcije

Web reference

Facebook preporuke

Preporučujemo AVALON web hosting