Kokoši nesilice

Kokoši određene za rasplod u baterijskom sistemu uzgoja najčešće su zatvorene u velikim hangarima bez prozora, gdje su svjetlo, toplina i hrana pomno kontrolirani. Svakog tjedna snesena jaja prenose se u inkubatore. Kada se za otprilike 3 tjedna izlegu, ženke (kokice) bivaju odvojene od muških pilića.

Ženke vraćaju u hangare bez prozora gdje ostaju do dobi od otprilike 20 tjedana, kada ih prebacuju u ‘baterijske kuće’ – velike zgrade s dugim redovima naslaganih kaveza. Umjetno osvjetljenje održava se do 17 sati na dan kako bi se potaknulo nesenje jaja. Pod svakog baterijskog kaveza sastoji se od žičane mreže postavljene pod nagibom da bi se jaja mogla otkotrljati dalje zbog sakupljanja i da izmet može padati dolje na pojas za čišćenje. To ima za posljedicu da su mnogim kokošima izranjena stopala i pate od ozbiljnih deformiteta stopala.

Prenatrpanost uzrokuje još teže probleme, kao što su kanibalizam i kljucanje do gole i krvareće kože. Kokoši u prirodi ustanovljuju svoju hijerarhiju i obično slabije ptice izbjegavaju agresiju držeći se podalje od dominantnih kokoši. U baterijskim kavezima izbjegavanje je nemoguće i redovno dolazi do usmrćivanja teroriziranjem.

Kako bi se to spriječilo, radnici pribjegavaju neprikrivenoj brutalnosti odstranjivanja kljuna: gornja čeljust ptica sastoji se od tankog sloja rožnatog tkiva koje prekriva koštanu strukturu; između rožnate i koštane supstance je tanki sloj vrlo osjetljivog tkiva koje nalikuje tkivu pod ljudskim noktima. Oštrica užarenog noža pomoću koje se odstranjuje kljun reže kroz taj kompleks rožnatog, koštanog i osjetljivog tkiva uzrokujući žestoku bol.

Među ostalim problemima stvorenim kaveznim sistemom je i frustracija pred nesenje, koja utječe na krilne kosti kokoši i često dovodi do prijeloma. To stanje prouzročeno je nemogućnošću građenja gnijezda i normalnog razgibavanja. Neke ptice pate od ‘zamora nesilica u kavezima’ – bolesti koja također dovodi do slabljenja kostiju. Druge pak proživljavaju ‘sindrom morske obale’ koji rezultira vodenastim bjelanjcima jaja, ‘sindrom straha i histerije’ i ‘sindrom masne jetre’ koji može biti fatalan zbog krvarenja jetre.

Odgovor industrije na ove teške i mučne probleme nije bilo razvijanje humanijih sistema ili napuštanje ovakve teške eksploatacije životinja, kao što bi trebali učiniti, već pokušavanje nadziranja svih ovih bolesti pomoću ogromnog arsenala opasnih lijekova i antibiotika. Kao i obično, trpljenje i patnje, bile one ljudske ili životinjske, podređene su financijskim dobicima.

Baterijske kokoši šalju se na klanje nakon otprilike godinu dana nesenja (za razliku od brojlera – pilića uzgojenih za meso, ubijaju već sa 5 do 7 tjedana starosti. U prirodi kokoši žive i do 10 godina, čak i duže.

Neki farmeri primjenjuju praksu ‘prisilnog mitarenja’ (mijenjanja perja), koje izaziva drugi period nesenja i usmjereno je dobivanju većih jaja. Mitarenje se postiže teškim šokiranjem ptica kroz potpuno uskraćivanje hrane, vode i svjetla. Financijska pitanja prevladavaju nad svim drugim u današnjim životinjskim farmama-tvornicama, i onog trenutka kad se prosudi da ptice više nisu ‘komercijalno sposobne’ one bivaju ubijene i upotrijebljene za juhe; njihova dugo pateća, izmrcvarena tijela smatraju se neprikladnima za bilo koju drugu svrhu.

Što s muškim pilićima?

Maleni mužjaci nikada neće izaći iz tzv. valionica. Muški pilići smatraju se neželjenim nusproizvodom postupka valjenja. Budući da ne legu jaja, niti su poželjni za mesnu industriju, kao drukčija vrsta od pilića ‘brojlera’, maleni mužjaci nemaju nikakvu ekonomsku vrijednost.
U istom danu svog dolaska na svijet, malene mužjake ubijaju gušenjem plinom, bacanjem u strojeve za mljevenje dok su još živi ili ih žive bacaju u kontejnere za smeće gdje umiru od gušenja i dehidracije.

Procjenjuje se da se na svaku rođenu ‘nesilicu’ rađa po jedan muški pilić. Svake godine u svijetu se utamničeno drži oko pet milijardi ‘koka nesilica’. Svake godine čovječanstvo ubije milijarde neželjenih muških pilića.

Pravo kokoši

Postavlja se pitanje imamo li mi ljudi uopće pravo iskorištavati životinje za naše svrhe. Znanost sve više dolazi do zaključka da životinje ne treba zbog pripadnosti drugoj vrsti drukčije tretirati, ako imaju nama slične osobine. Kokoši osjećaju strah, bol i ljubav, održavaju socijalne kontakte i međusobno komuniciraju. Zašto se onda ne bismo u ophođenju s njima držali određenih moralnih pravila?

Jaja i zdravstveni aspekti

Neki pojedinci i institucije naglašavaju zdravstvene koristi konzumiranja jaja. Činjenica je da jaja ne sadrže ništa što se ne može dobiti veganskom prehranom. Problem kod jaja je da su statistički značajno često odgovorna za trovanje hranom. Mogu izazvati alergije, sadrže više od preporučene količine dnevnog unosa kolesterola i mnoge nezdrave zasićene masne kiseline. Američka nutricionistička udruga ADA (American Dietetic Association) iznosi stav da je ‘dobro isplanirana veganska i druga vegetarijanska prehrana pogodna za sve stadije života, uključujući razdoblje trudnoće, laktacije, djetinjstva i adolescencije’.

Bez korištenja jaja

Postoje mnoge zamjene za jaja za mnoga područja primjene, u industrijske ili privatne svrhe. Inicijativa Future Food, koja želi proizvode životinjskog podrijetla zamijeniti kvalitetnim biljnim zamjenskim proizvodima, pruža seriju vrhunskih proizvoda, koji se mogu koristiti umjesto jaja. No, nije niti potrebno kupovati posebne zamjene. Postoje različiti načini kako napraviti slana i slatka jela bez upotrebe jaja, o čemu više možete saznati ovdje.

Veganstvo

Kada bi kokoši birale ljudsku prehranu, izabrale bi veganstvo. Samo veganska prehrana jamči da životinja neće imati kratak život pun muka, koji završava preranom smrću, i osigurava da niti jedan mali muški pilić ne mora umrijeti. Sve više ljudi odlučuje se za biljnu prehranu zato ne želi više podržavati industriju jaja.

Potražnjom za jajima i proizvodima koji ih sadrže naručujete još veći broj pilića koji će biti doneseni na ovaj svijet, još veći broj ženki koje će biti surovo iskorištavane, iscrpljivane i ubijene i još veći broj malih mužjaka kojima neće biti dana nikakva prilika za život.

Slobodni od ropstva i iskorištavanja oni mogu živjeti i preko deset godina. Kao i sve druge životinje, oni žele štititi, hraniti i njegovati svoje potomke. Ova osjetljiva živa bića zaslužuju naše poštovanje i našu zaštitu.

Jedini način za pomoći jest bojkotirati proizvodnju jaja – izbacite ih iz svoje prehrane!