Rječnik i oslobođenje: specizam u našem govoru

| More

Zamislite da ugledate čovjeka u zatvoru, iza rešetaka. Što prvo pomislite? Vjerojatno na implicitan razlog zbog kojega mora da je završio u zatvoru. 'Sigurno je nešto skrivio...' Zamislite scenu ubijenog, raskrvavljenog ljudskog tijela. Prvi osjećaj? Zgroženi ste, suosjećate, pitate se koliki je potencijalni gubitak za njegovu obitelj ili širu zajednicu...

A sada zamislite medvjeda ili papagaja u kavezu, ribe u akvariju, zaklanu svinju kako visi u nekom seoskom dvorištu ili psa na lancu. Nema šoka? Nema pitanja? Sve je nekako jasno i normalno, sve se podrazumijeva, zar ne? Sve ostale životinje osim čovjeka vidjeti u kavezu, iza rešetaka nekako smo navikli i to nam je prihvatljivo. Sve ostale životinje osim čovjeka vidjeti zaklane, ubijene, razrezanih udova, nije toliko zazorno u kolektivnoj svijesti. Razlog zbog kojeg je to tako nalazi se u činjenici da živimo u društvu koje sustavno njeguje diskriminatorski, specistički odnos ljudi prema ostalim životinjskim vrstama.

Da bismo, kao inteligentna i osjećajna bića, mogli prakticirati i tolerirati zlostavljački odnos prema drugim inteligentnim i osjećajnim bićima, potrebno je bilo steći predodžbu o 'manje vrijednim' bićima, čija su svojstva takva da ne zaslužuju naš obzir i poštovanje. A njegovanje takvog stava počinje već na razini rječnika kojim se koristimo kad govorimo o ostalim živim bićima. Premda prema znanstvenoj klasifikaciji živih bića ljudi spadaju u životinje, primate, sisavce i majmune, većina ljudi indoktrinirana je gledištem da je ljudska vrsta 'iznad' ostalih, te je u skladu s takvim vjerovanjem nastao i čitav dvostruki vokabular kojim se i lingvistički želi potvrditi ta odvojenost ljudi od ostalih životinja. Ovu pojavu susrećemo u mnogim jezicima svijeta.

Najočitija je u riječima koje obilježavaju potpuno jednake tjelesne funkcije kod ljudi i kod ne-ljudi. Dok ljudi 'umiru', za ne-ljude se kaže da su 'uginuli', 'krepali', 'crknuli'. Štoviše, ako se želi nekog čovjeka uvrijediti, o njegovoj se stvarnoj ili zazvanoj smrti govori upravo pomoću glagola rezerviranih za ne-ljude ('Crk'o, dabog da...', 'Krepao je napokon.')

Nadalje, prema važećoj jezičnoj normi samo se za oduzimanje života čovjeku kaže da je riječ o 'ubojstvu' ili 'umorstvu', premda su i sam čin i posljedica smaknuća jednaki i u slučaju čovjeka i ne-čovjeka. K tome, samo mrtav čovjek je 'mrtvac', 'leš', 'truplo', a ne-čovjek 'lešina', 'crkotina', 'strvina'. Ubijanje neudomljenih životinja u državnim skloništima naziva se eufemistički 'uspavljivanje'.

Slično je i s tjelesnom funkcijom donošenja podmlatka na svijet. Dok se za ljude kaže da 'rađaju', ne-ljudi se 'kote', a upotrijebiti ovaj glagol za ljude ponovo znači ponižavanje i veliku uvredu.

Posebna kategorija specističkih riječi su one koje izražavaju eksploatatorsku prirodu ljudskog odnosa prema ne-ljudima. Životinje prisilno uzgajane u domaćinstvu radi rada, klanja ili otimanja izlučevina njihovih žlijezda nazivaju se 'blagom'. One izrabljivane isključivo za teški rad, za teglenje, naziva se 'marvom', kao i metaforički ljude nedostojne poštovanja.

Da bi se obezvrijedila individualna vrijednost ne-ljudskog života, često se o njima govori u jednini podrazumijevajući množinu. Lovi se 'riba', umjesto 'ribe', uzgaja se 'pastrva' ili 'šaran' umjesto 'pastrve' i 'šarane'.

Da bi se označilo negativne ili na drugi način nepoželjne ljudske osobine koriste se nazivi pojedinih vrsta ne-ljudi: ljudska glupost predočava se kravom, kokoši, kozom, guskom, majmunom; tvrdoglavost magarcem; težak rad konjem; ljudska nečistoća svinjom...

Svi ovi primjeri govore samo jedno: da posredstvom rječnika ljudska vrsta nastoji sebe izdvojiti iz sveukupne cjeline živih bića i zanijekati svoje srodstvo s ostalim životinjama. Kultiviranjem ove specističke, umjetne različitosti na verbalnoj razini, ljudska svijest udaljava se od svjesnosti o jedinstvu te ogrubljuje, legitimizirajući svoj prisvojeni povlašteni odnos prema ne-ljudima, legitimizira njihovo zlostavljanje. I ne samo to. Na taj način stvorena je psihološka i terminološka podloga za implementaciju takvih hijerarhijskih predodžaba1 o ne-ljudima u pravni sustav. Ako se ne-ljudske biološke funkcije ne percipiraju i ne nazivaju ekvivalentno onim ljudskim, onda niti one kao bića ne mogu imati jednaku vrijednost, pa time niti jednaka prava, niti zasluživati jednak moralni obzir. Stoga u ljudskom pravnom sustavu jedino čovjek ima status osobe, ali ne i ne-ljudi.

Ako želimo stvoriti društvo u kojemu ljudi kao inteligentna i osjećajna bića neće zasnivati svoju ekonomiju, eksperimentalnu znanost i zabavu na zlostavljanju i parazitiranju na milijardama drugih inteligentnih i osjećajnih bića, moramo početi od promjene rječnika koji upotrebljavamo kad o njima govorimo jer riječi stvaraju mentalne slike. Ako znamo da i ne-ljudi jednako pate od boli a uživaju u životu, imaju bogate i složene društvene odnose, grade svoje građevine i ostale strukture temeljem funkcionalnog i inteligentnog dizajna, proizvode i skrbe za svoje vlasništvo – ne postoji nijedan razlog niti izgovor da za njihove manifestacije ne upotrebljavamo isto nazivlje kao i za one ljudske. Stoga se u nespecističkom rječniku i pogledu na svijet podrazumijeva da se ne-ljudi rađaju, žive i umiru; da je nasilno prouzročena smrt ne-čovjeka ubojstvo; njegovo mrtvo tijelo leš; da su njihove građevine vrijedne za njih kao i ljudske za ljude; napokon, da su ne-ljudi kao individue u svojim društvenim strukturama jednako važne osobe za zajednicu kao i ljudi ljudima u humanim zajednicama. Započnimo od riječi jer... 'U početku bijaše Riječ...'.

______________________________
1 O povijesnim uporištima za nastanak ovakvih predodžaba moguće je tek telegrafski navesti sljedeće: u zapadnom kulturnom krugu još je Platon lansirao sliku o dugom nizu raznolikih bića hijerarhijski postavljenih u lanac koji se spušta od besmrtnih bogova u visinama naniže prema ljudima, životinjama, biljkama te kamenju i prašini na samom dnu. Ta hijerarhija također je u okvirima ljudskog društva postavljena od civiliziranih Grka na vrhu do robova na dnu.

Skolastička srednjovjekovna teologija preuzela je tu Platonovu sliku, ali je taj hijerarhijski niz malo modificirala, pa je tako grčki Olimp bogova zamijenila kršćanskim Bogom, a najviši položaj na toj hijerarhijskoj ljestvici zauzeli su europski kršćani, bijela rasa. Životinjama je, u skladu s aristotelovskim filozofskim naslijeđem, autoritet Tome Akvinskog zanijekao razum i zagrobni život i time, s aspekta teološkog morala, opravdao ubijanje životinja. Jer s obzirom na to da se u kršćanstvu sve vrti oko pitanja spasenja i otkupljenja duše, a životinje navodno nemaju ni razum ni vječnu dušu, onda ni ophođenje prema njima nema nikakvih teoloških konzekvenci.

Nekoliko stoljeća kasnije, za buduće znanstveno opravdanje eksploatacije i okrutnosti prema životinjama podlogu je pružio Descartes. Njegov filozofski pogled, poznatiji kao kartezijanizam i postavljen u 17. stoljeću, utjecao je osobito na prirodne znanosti (fiziku, mehanicističku biologiju, psihologiju), ali i na društveno-humanističke. Kao čovjek svoga vremena, stoljeća mehanicističkih otkrića, Descartes čitavu prirodu tumači zakonima mehanike. Shodno tome i životinje promatra tek kao strojeve, pokretne automate, za razliku od čovjeka koji jedini od svih vrsta ima dušu.

Ovaj uvid i analiza presudni su za razumijevanje svijeta kakav nam danas jest, kao i za naše vlastito razumijevanje nas samih kakvi jesmo. Ta Velika podjela, kako je Patterson naziva, taj jaz između čovjeka i ostalih bića, formuliran u rano moderno doba Europe, dakle negdje u 16.-17. stoljeću, nažalost je još uvijek na snazi, a krila naše civilizacije i danas su sputana teološkim i filozofskim intelektualnim konstrukcijama, kršćanskim segregacionizmom i znanstvenim materijalizmom odnosno mehanicizmom. To je i osnova na kojoj počiva specistički odnos vrste Homo sapiens prema svim ostalim vrstama s kojima dijeli ovu planetu.

mr.sc. Zoran Čiča
etnolog i povjesničar

Vezane teme

Slon u zatvoru [ 51.57 Kb ]

Također pogledajte

Akcije

Facebook preporuke

Preporučujemo AVALON web hosting