Veganstvo u orlovom gnijezdu

| More

Zbog smrti desetomjesečne bebe u Sloveniji čiji su roditelji bili na veganskoj prehrani, a smrt djeteta nije imala veze s veganstvom, prikazivanje veganstva kao neprihvatljivog i problematičnog, a istodobno, u naizgled otvorenom liberalnom diskursu, kao graničnog i time devijantnog, potpomognuto senzacionalističkim medijskim izvještajima, slovenske je veganke i vegane prisililo u poziciju pro & contra te dokazivanje vlastitoga zdravlja i zdravlja svoje djece. Usprkos vjerodostojnosti izvještaja o sve većem broju veganske djece, usprkos smjernicama svih uglednih organizacija za ljudsko zdravlje i nutricionizam te usprkos sve većem broju epidemioloških istraživanja koja potvrđuju normalan razvoj djece koja slijede uravnoteženu vegansku prehranu, defenzivna pozicija nije dovoljna jer ne ukazuje na osnovnu hegemoniju koja veganstvo stabilizira kao predrasudu. Retorika slovenske medicinske struke izgrađena je na društvenoj logici koja isključuje pluralnost i čovjeka. Pomoću medija održava predodžbu o svejedstvu kao univerzalnoj normi, dok veganke i vegane selektivno označava kao devijantne. Na taj način uvodi i legitimira poseban hijerarhijski odnos, u kojemu su veganke i vegani automatski označeni kao podređeni i nepoželjni u odnosu na predstavnike većinske prehrambene skupine. Diskriminacija postaje još očitija u isključivanju i marginalizaciji majki veganki i ispitivanju njihove kompetencije za odgovorne roditelje, što načinje pitanje temeljnog ljudskog dostojanstva.

Normativnost u kontekstu mješovite prehrane ne utemeljuje samo strukturne diskriminacije po načinu prehrane, već podupire i legitimira ljudsku dominaciju i sustav iskorištavanja životinja u zapadnom društvu, tj. koncept životinja kao objekta prevlasti i njihovu tržišnu vrijednost. Jedan od načina potkopavanja podrazumijevajuće svejedske norme u zapadnom društvu je etičko veganstvo. Etičko veganstvo nije samo pitanje prehrane, već je složena društveno-politička pojava, kojoj je u pozadini jaka etička namjera pojedinaca. Etičko veganstvo znači odbijanje zamisli o potpunoj ljudskoj superiornosti nad životinjama i prepoznavanje temeljnih moralnih dužnosti ljudi prema životinjama - prepoznavanje opće moralne pravednosti. Po načelu opće pravednosti, etičke veganke i vegani odbacuju sve vrste uporabe životinja - za prehranu, obuću, odjeću, biomedicinska istraživanja, sport i zabavu. Što su u nama dublje utisnute antropocentrične vrijednosti, taj prijedlog činit će nam se nerazumniji, problematičniji i nepraktičniji. Što više razumijemo prirodu životinjskog iskustva i prepoznajemo kako je slična našoj, više ćemo biti svjesni kako sužavamo pojam pravednosti, time što ga ograničavamo na ljudsku sferu.

Svakako je značajno da društvena marginalizacija i diskriminatorno postupanje prema vegankama i veganima jačaju baš tamo gdje medicinska struka ne ispunjava svoj zadatak vezano uz jednak odnos prema veganima i svejedima te s njim povezanu jednaku dostupnost nutricionističkih informacija.

Slovenska medicinska struka daje smjernice samo za prehranu svejeda. Od veganstva se ograđuje, s time da ga stigmatizira kao ekstremno teško dostupnu, ako ne i štetnu prehranu, a javnosti ne omogućuje empirijski provjerene informacije o razvoju veganske djece, već je obmanjuje rezultatima istraživanja provedenima na neveganskoj djeci. Trudnicama vegankama ne nudi stručnu potporu i nutricionističke savjete, već pokušava promijeniti njihova etička načela. Opravdano se postavlja pitanje je li to za stručnjake, koji dolaze iz kliničkog okruženja, etički prihvatljivo. Sva dvoličnost slovenske medicinske struke vidi se na primjeru određenih nedostataka i bolesti - kod svejeda se prikazuju individualno, a u slučaju vegana dosljedno se izjednačavaju s načinom prehrane. Na taj način promiče se i posve pogrešan koncept - da je veganski način prehrane potencijalno štetan, dok bi, po logici takvog načina poimanja, prehrana svejeda bila a priori korisna za zdravlje.

U kontekstu različitih praksi, povezanih sa stvaranjem marginalizacije i nejednakosti, bilo bi zanimljivo zamisliti reakcije u društvu na, primjerice, homoseksualne veganske roditelje. Pitanje je kakvo bi bilo stajalište kada bi dijete, koje odgajaju dvije lezbijke veganke, došlo u školu s poderanim platnenim papučama. Pitanje je li poderotina u platnenim papučama posljedica veganstva ili homoseksualnih roditelja najvjerovatnije bi uzrokovala nerješivu dilemu.

Napisala: dr. Branislava Vičar, Za živali!, društvo za uveljavitev njihovih pravic

13.9.2011.

Vezane teme

Reakcije, zahtjevi i prijave

Web reference

Facebook preporuke

Preporučujemo AVALON web hosting