Michael, Jerryjev brat

| More

UVJERITE SE SAMI: ŠTO SE SKRIVA U POZADINI 'BLJEŠTAVIH' PREDSTAVA

U knjizi Michael, Jerryjev brat London prati životnu priču Micheala, čistokrvnog terijera, kojega igra sudbine baca u svijet dresiranih životinja. U desetak poglavlja koja čine srž knjige (poglavlja 23 - 33) London opisuje okrutnu zbilju dresiranja životinja za predstave. To je priča o užasu, sa sekvencama koje se nižu jedna groznija od druge. To su priče o strahovitom zlostavljanju, batinjanjima, mučenjima. Iako bi se iz ove mučne selekcije terora i boli mogli izdvojiti mnogi odlomci, nekoliko izvadaka koji slijede pripadaju najupečatljivijim dijelovima knjige:

Spustivši jednu željeznu stolicu i pričvrstivši je dobro na njeno mjesto na podu, Mulcachy se spremao da ga nauči prvu vještinu. Ben Bolta, koji se rodio u džungli i odrastao u džungli, prisilit će da sjedne na stolicu smiješno i tragično oponašajući ljudsko biće. Ali Mulcachy još nije bio sasvim spreman. Prva lekcija straha mora se trajno usjeći u tigrov mozak.

Stupivši na sigurnu udaljenost, on ošinu Ben Bolta po nosu. Zatim to još jednom ponovi. Učinio je to jedno dvadesetak puta pa još dvadeset puta. Kad god bi okrenuo glavu, uvijek bi ga udarac biča pogodio po strahovito izranjenom nosu, jer je Mulcachy kao krotitelj-stručnjak dobro rukovao bičem i uvijek je nepogrešivo pecnuo, opalio i ujeo Ben Bolta po nosu, kamo god ga Ben Bolt u tom času okrenuo.

Kad bi to postalo luđački neizdržljivo, on bi skočio, ali su ga svaki put povukla natrag ona desetorica snažnih ljudi, što su držali kraj njegovog konopa. Prezir, bijes i namjera, da uništava, nestadoše potpuno iz raspaljenog mozga životinje; umjesto toga osjećaše samo strah, neprestano i samo strah, paničan i bijedan strah pred tom sićušnom ljudskom mrvicom, koja ga je progonila nanoseći mu takvu bol.

I učenje prve majstorije započe. Mulcachy je udarao stolicu snažno drškom biča, da privuče pažnju životinje, i onda zamahnu snažno bičem prema njegovu nosu. Istoga časa jedan pomoćnik zarije željeznu viljušku kroz rešetke u njegova rebra, da ga prisili, da se odmakne od rešetke i da priđe k stolici. Tigar se zguri naprijed, a onda se opet povuče uz željezne šipke. Mulcachy ponovo lupi stolicu, i ošinu njegov nos, a pomoćnik ga ubode u rebra, tako da je bolom bio prisliljen da krene prema stolici. To se neprestano ponavljalo, četvrt sata, pola sata, cijeli sat; jer je čovjek životinja imao strpljenje bogova, a tigar je bio samo pripadnik džungle. Tako krote tigrove. Taj glagol zaista znači ono, što kaže. Životinja, koja predstavlja, slomljena je. Nešto se slomi u njoj, prije nego što se pokori i izvede majstorije pred gledaocima, koji za to plaćaju.

Mulcachy naredi nekom pomoćniku, da zajedno s njim stupi u arenu. Kako nije mogao prisiliti tigra da ravno sjedne na stolicu, morao je upotrijebiti drugo sredstvo. Uže, koje je bilo vezano za Ben Boltov ovratnik, uvuku kroz rešetke i provuku kroz koloturnike na vrhu kaveza. Na Mulcachyjev znak ljudi potegoše uže. Režeći, boreći se u nastupu luđačkog straha pred tim novim nasiljem, Ben Bolt bi polagano dignut s poda u zrak, dok nije visio sasvim u zraku, gdje se okretao, previjao i borio. Obješen je bio za vrat kao čovjek, kojega vješaju, pa mu se dušnik stisnuo, i on poče da se guši. Previjao se i vrtio, a njegovi sjajni mišići dopuštali su mu, da se savije gotovo u klupko.

Koloturnik, koji je jurio kao čekrk po žici iznad njih, omogućio je pomoćniku da ga uhvati za rep i povuče po zraku do mjesta iznad stolice. Dok je njegovo nemoćno tijelo bilo tako povlačeno za rep, a Mulcachy svojom željeznom viljuškom bo njegov grudni koš, uže najednom popusti, i Ben Bolt se s vrtoglavicom u mozgu nađe na stolici. Onoga trena kad je htio skočiti na pod, dobije udarac u nos teškim drškom biča, a slijepi mu se metak upravo rasprsnu u nozdrvi.

Njegov se luđački strah i bol podvostruči. Odskoči, da pobjegne, ali Mulcachyjev glas odjeknu: - Dignite ga! - i oni ga ponovo podigoše u zrak, gdje se obješen za vrat počeo gušiti.

Još su ga jednom za rep povukli u prijašnji položaj, bockali ga u prsa i naglo ga ispustili... ali tako naglo, da mu se tijelo prevrnulo i on snažno pao svojim tijelom preko stolice. Ono malo zraka, što je preostalo u njemu od davljenja, činilo se, da je iz njega izišlo od snažnoga pada. Blijesak u njegovim očima bijaše mutan kao u luđaka. Strahovito je hvatao zrak, a glava mu se ljuljala amo-tamo. Slina mu je curila iz usta, a krv mu tekla iz nosa.

- Dižite ga! - derao se Mulcachy.

I opet Ben Bolt bi lagano dignut u zrak; strahovito se gušio, jer mu je nategnuti okovratnik stiskao dušnik. Tako se divlje bacao još prije, nego što mu je dno izmaklo pod nogama, i propinjao se naprijed i natrag, a kad su ga potpuno podigli, njegovo se tijelo klatilo poput golema njihala. Opet je bio pušten na stolicu i samo jedan mali dio sekunde držao se kao čovjek, koji sjedi na stolici. Zatim užasno riknu i skoči.

To nije bilo ni režanje, ni kvrčanje, ni rikanje, taj je urlik bio običan vapaj za nečim, što se slomilo u njemu. Promašio je Mulcachyja za nekoliko palaca, kad mu je drugi slijepi metak eksplodirao u drugoj nozdrvi, ljudi su ga užetom tako naglo trgli natrag, da su mu gotovo prebili šiju.

I ovaj put, naglo spušten, on utonu u stolicu kao napola prazna vreća brašna i nastavi tako tonuti, dok nije njegova velika žutosmeđa glava klonula, a on se napol zguren srušio na pod, bez svijesti. Crni i natečeni jezik ispade mu iz usta. Dok su na njega izlijevali kablove vode, on je stenjao i cvilio. I tako se svršila prva vježba.

- Sve je u redu - govorio bi Mulcachy svaki dan, kako se vježbanje nastavljalo. - Strpljenje i trud postići će tu majstoriju. Ja ga imam u svojoj vlasti. On me se boji. Potrebno je samo vremena, a vrijeme povećava vrijednost životinje, kao što je on.

Nije se odmah prvi dan, ni drugi, a ni treći, ono nešto slomilo u Ben Boltu. Ali na kraju četrnaestog dana slomilo se. Došlo je naime vrijeme, kad je Mulcachy udario drškom biča stolicu, a pomoćnik kroz rešetke željeznom viljuškom bocnuo Ben Bolta u rebra, i Ben Bolt se - svakako, samo ne kraljevski - došuljao kao premlaćena ulična mačka, u sažaljenja vrijednu strahu, i dogmizao do stolice te sjeo na nju kao čovjek. On sada bijaše odgojen tigar. Dok je tako sjedio i žalosno oponašao čovjeka, njegovu su pojavu mnogobrojni gledaoci smatrali još i sada odgojnom. (str. 219)

***

Drugi slučaj, St. Eliasov slučaj bijaše teži, jer je bio smatran Mulcachyjevim neuspjehom, jednim od rijetkih, iako su svi priznali, da je to bio neizbježiv neuspjeh. St. Elias bijaše golemo čudovište od medvjeda s Aljaske, koji bijaše dobroćudan pa čak i domišljat i šaljiv na medvjeđi način. Ali on imaše svoju volju, koja je bila isto tako tvrdoglava, kao što je i on bio velik. Njega su mogli nagovoriti, da napravi neke stvari, ali ga nisu mogli na to prisiliti. A u školama za dresiranje životinja, gdje se točke moraju odvijati kao sat, ima malo vremena, gotovo ništa za nagovaranje. Svaka životinja mora izvesti svoju točku bez oklijevanja. Gledaoci neće trpjeti da čekaju, dok krotitelj kuša privoljeti zlovoljnu ili lukavu životinju, da izvede ono, za što su gledaoci platili, da vide.

Tako je St. Elias protiv svoje volje primio prvu obuku. To je bila također i njegova posljednja obuka i nikada nije dospjela u arenu, jer se svršila u njegovu kavezu.

Uhvaćen na uobičajeni način, sve mu četiri noge bijahu provučene kroz rešetke, a glava, uz pomoć mučnog ovratnika, uz rešetke. Prije svega su ga manikirali. Svaki njegov golemi nokat bi odrezan upravo do mesa. To su ljudi van kaveza učinili. Onda mu je Mulcachy s unutarnje strane kaveza probio nos. Nije to bila tako laka operacija, kako to zvuči. Taj je ubod bio prava rana. Utjeravši instrumenat u goleme medvjeđe nozdrve Mulcachy je isjekao čitav okrugli komadić živoga mesa. Mulcachy je znao, kako valja postupati s medvjedima. Da se nedresiran medvjed prisili na posluh, uvijek je potrebno odmah djelovati na koje osjetljivo mjesto. Uši, nos i oči jedina su pristupačna osjetljiva mjesta, a kako oči ne dolaze u obzir, preostaju dakle nos i uši kao dijelovi, na koje se može utjecati.

Kroz tu rupu u nosu Mulcachy je odmah provukao prsten od željeza. Kroz taj prsten provukao je duge vođice, koje zaslužuju to ime. Svaki nepokorni ispad mogao je kroz cijeli St. Eliasov daljnji život čovjek uvijek zapriječiti na taj način, što je držao duge vođice.

Njegova sudbina bijaše zapečaćena i određena. Zauvijek, dokle god bude živio i disao, on će biti zatočenik i rob užeta u prstenu njegova nosa. (str. 222)

***

Baš toga je dana Harris Collins prodao dragocjen savjet nekom vlasniku lavova, koji ga je nužno trebao. (...)

- Ovi će lavovi živjeti još mnogo godina, jer su naučili na sužanjstvo - tumačio je Collins. - Ako uložite novac u mlade lavove, izlažete se velikoj opasnosti. A možete krasno nastaviti tu majstoriju sa starima. Jedino što morate učiniti, jest, da poslušate moj savjet... (...)

- Pustite struju u kavez - reče Collins.

Isprva taj čovjek nije mogao razumjeti, ali ubrzo mu je počelo svitati.

- Vi mislite...?

- Baš to - potvrdi Collins. - I nitko to ne mora opaziti. Obične će baterije biti sasvim dovoljne. Možete ih lijepo smjestiti ispod kaveza.

Kad bude spremna, Izidora će morati samo stati na dugme; a kad struja prođe kroz njihove noge, ako onda ne budu skakali i nadjačali orkestar, ne samo da mi ne morate platiti tri stotine, nego ću vam ja još dati tri stotine. Znam ja to. Vidio sam, kako se to radi, i nikad bez uspjeha. To je upravo tako, kao da plešu na crvenoj usijanoj peći. Oni skaču u zrak i uvijek, kad se dočekaju na noge, oprže ih.

- Ali na to ćete ih morati polako privikavati - opomenu ga Collins. - Pokazat ću vam, kako ćete to učiniti. Prvo pustite slabu struju, a onda prema svršetku sve jaču i jaču. Na to se neće nikada priviknuti. Dokle god budu živjeli, plesat će isto tako živo kao i prvi put. (str. 189)

Vezane teme

cirkus4 [ 39.91 Kb ]

Također pogledajte

Akcije

Reakcije, zahtjevi i prijave

Facebook preporuke

Preporučujemo AVALON web hosting