Prijatelji životinja

Za one koji ne mogu govoriti za sebe - dnevnik

| More

21.4.2014.

Predavanje ljuska jajeta.

20.4.2014.

Dolazak u Zagreb! :-)

20.4.2014.

Vedran ide prema Zagrebu. Sad je blizu Dubrave a na Trg stiže u 19 sati. Vidimo se!

20.4.2014.

Dobra fotka za aktivističku majicu, loša fotka za prelošu industriju... mliječnu.

http://www.prijatelji-zivotinja.hr/index.hr.php?id=1506

20.4.2014.

Moj pratitelj od Lonjice do Brckovljana.

19.4.2014.

Puse od drage stafordice Lu umornom hodočasniku.

19.4.2014.

Domaćica Ana, Lu i ja. :-)

19.4.2014.

Gospođe Lidija i Sanja dočekale su me pred Vrbovcem i pješačile samnom iako je padala kiša.

19.4.2014.

Dobrodošli u Zagrebačku županiju.

19.4.2014.

Šest dana su jurili kraj mene prepuni životinja koje su vodili na klanje. Po Slavoniji su me zapljuskivali vodom i blatom po licu i stvarali džepove zračnih udara koji su me znali odbaciti par koraka unazad. Često bih im se morao micati u stranu jer ne bi mogli skrenuti u drugu traku zbog gustoće prometa, a ako je pljuštalo morao sam hodati po blatnim lokvama s potpuno promočenim tenisicama. Naučio sam pognuti se i lagano nagnuti naprijed kad vidim da mi idu u susret, pridržati kapu i tri kapuljače i štititi lice. Ali sam i naučio bojati ih se i u Otrovancu ih sanjao svaki put kad bih tonuo u san, pa se budio i tresao a ponekad i rasplakao.

Gledao sam iskolačene oči svinja, krava, teladi, koje su odvodili, osjećao strašan smrad fekalija, čak i za najhladnijih dana. I svaki put se sjetio zašto sam krenuo na ovaj put.

Danas transporteri miruju, jer njihovi vozači, naručitelji, ljudi... pripremaju se za sutrašnji blagdan... što je ubijeno ubijeno je, što je priređeno sutra će se jesti.

A potom nastavljaju stari posao.
Sretan blagdan nama ljudima, koji ih utovarujemo i istovarujemo 365 dana u godini. Kako se taj blagdan zove - ne mogu se sjetiti - ali znam da će biti Uskrs onda kada više ne budu vozili nikoga nigdje.

Nemoguće?
Hmm... i meni se činilo nemoguće da stignem do ovdje.
Ali je bilo vrijedno pokušaja.
I izgleda da će upaliti. :-)

http://www.prijatelji-zivotinja.hr/index.hr.php?id=836

19.4.2014.

Predivna mama roda bdije nad svojim malenima.

19.4.2014.

Martina koja mi je organizirala smještaj u Bjelovaru i pripremila klopu. Vlasnik smještaja Sobe Bjelovar, u kojem sam prenoćio, nije htio uzeti novce jer on na taj način želi pomoći akciji. :-)

https://www.youtube.com/watch?v=oBSiRTdLmp8

18.4.2014.

Klanje u selu sjena

Ne želim spominjati ime tog sela... Toliko bijedno i jadno ne zaslužuje da bude još više okaljano mojim bacanjem sjene za nešto što se događa svugdje. Ne želim ga spominjati niti zbog stravične jeze koju sam osjećao cijelo vrijeme prolazeći kraj napuštenih i razvaljenih kuća, tek tu i tamo videći usamljene starce kako proviruju iz njih. Osjećao sam duboku mračnu energiju nečega što se tu događalo a potom, slučajno, u sljedećem selu saznao za zvjerstva koja su ljudi ljudima učinili tijekom rata.
Ljudi ljudima, i uvijek je tako, kakve god etikete stavljali... plemenske, klanovske, nacionalne, rasne... uvijek su ljudi. Samo ljudi.
Za jednog lijepog i toplog dana ove hodnje, u udolini lijepe Bilogore, osjećao sam drhtavicu i žurio se naprijed da napustim to selo sjena.
I na samom kraju, naišao na kuću u cijem dvorištu me čekao ovaj prizor: zadnji članci stražnjih nogica jednog malenog stvorenja koje zovemo janje, još uvijek su visile na lancima, odsječene, dok je mali smotuljak nedavno oderane kože ležao odbačen na zemlji. U stali vikale su i dozivale ovce, zapomagale... čekale...
Ljude nisam vidio.
Bio je veliki petak i životinje su se klale posvuda... jer kad mi ljudi slavimo naše svetkovine, krv teče u potocima a životi završavaju u našim ustima.
Strašni Veliki petak u selu sjena.
Posvuda.

https://www.youtube.com/watch?v=JaQfpS8Gaq0

18.4.2014.

Heavy pizza fuel made by dear Martina from Bjelovar

Na ovakvoj klopi (home made vegan pizza) možda produžim na obilaznicu kod Zagreba pa odšetam do Rijeke :-)

Ovakvu pizzu morate probati. Recept je na linku http://www.prijatelji-zivotinja.hr/index.hr.php?id=273

18.4.2014.

Stigao u Bjelovar!!!

18.4.2014.

Bjelovar, još 12 km.

18.4.2014.

Dakle... na bregu gdje se otruješ nalaze se duše u nekoj kleti... hmm... dakle, oni čije su duše bile su se valjda otrovali u toj kleti pa su duše ostale tamo hmmm... umoran sam, bole me noge... zašto su duše u kleti??... jer su jele špeka i kobasa???... umorrrran... bolje je bit vegan :-) :-)

18.4.2014.

Što znači ovaj znak? Ako si bolestan u krevetu, odi u Hrvatske šume i ubij pa ćes biti bolje?? Ili obrnuto... ako pucaš i ubijaš po šumama onda ćeš smrtno oboliti? Nikad ne kužim hahaha :-)

https://www.youtube.com/watch?v=pV7rU_Nk920
http://www.prijatelji-zivotinja.hr/index.hr.php?id=330

18.4.2014.

Preko Bilogore!
http://www.prijatelji-zivotinja.hr/index.hr.php?id=1199

18.4.2014.

Raj u Otrovancu nakon najtežeg dana :-)

17.4.2014.

Mama Marija i njezina djeca Lukas i Leon su me dočekali i pozdravili u centru Virovitice. :-)

17.4.2014.

Jelena iz Udruge za zaštitu životinja Laki koja me je dočekala i počastila okrijepom. Nakon ugodnog razgovora i kratkog odmora poželjela mi je sretan i uspješan put te me je otpratila jedan dio puta prema Otrovancu.

17.4.2014.

Moja najbolja prijateljica i najveća potpora, Branimira, došla je iz Daruvara u Viroviticu dati mi potporu i biti pratiteljica na jednom dijelu današnjeg puta.

17.4.2014.

Prehladno i premokro prema Virovitici!

16.4.2014.
Događaji na putu prema Slatini:

Sugrađanka iz Zagreba koja me je prepoznala na cesti... Viljevo, put prema Slatini. :)

Već dva sata po pljusku i jakom vjetru povremeno s ledom... tenisice promočile... užasno je hladno.

...the Road of Paprika - Vegan Road :-)

16.4.2014.

Stigao u Slatinu!

15.4.2014.

Iz dućana se čulo glasno pijukanje zbora malenih glasova, glasova koji su se javljali svijetu oko sebe i jedni drugima... Bili su to glasovi koji dozivaju majke, braću, sestre koji otkrivaju svoje mjesto i nova čuda u njihovim malim životima, starim tek nekoliko dana.

Njihov svijet bio je kartonska kutija u kojoj su čekali da budu prodani, u najboljem slučaju... ili bačeni kao višak ako ih nitko ne bude trebao. Bili su višak već sad... pomalo prestari, no još uvijek iskoristivi.

Pitao sam kolika je njihova cijena i izazvao sumnjičave poglede sa svojom planinarskom jaknom i velikim rusakom.
''5 kuna po komadu, kao i inače'', bio je odgovor.
''Nisam u toj branši pa ne znam'', rekao sam, ''Dakle jedan je 5 kuna?''
''Da... KOMAD je 5 kuna'', odgovorila je već nervozna prodavačica...
''A što vi hoćete??
''Želim ih još malo gledati ako je to u redu'', okrenuo sam joj leđa, izvadio fotić i nagnuo se iznad kutije koja je bila smještena između vreća umjetnog gnojiva i raznih alata. Gledao sam te male žute pahulje kako se gužvaju jedna preko druge, javljaju svijetu oko sebe, svijetu kojem to javljanje nije predstavljalo ništa i koji u tome nije čuo ništa vrijedno slušanja...
''Piju-piju, hej, ja sam živ!!... Piju-piju, hladno mi je!!''
5 kuna... Cijeli jedan život... Samo toliko... Okinuo sam dvije fotke na što je prodavačica dotrčala do mene i bijesno počela negodovati, pitala me tko sam, zašto slikam, odakle mi pravo.
''Slikam zato što su predivni... Želim ih gledati koliko su predivni'' - rekao sam, a u grlu mi je bila knedla.

Prodavačica se strašno naljutila i negodovala, te da ju smirim, izbrisao sam sliku koja je ionako ispala mutna. Drugu sam ostavio.

Morao sam nastaviti put, Donji Miholjac je bio još daleko, i put je postao teži za ovu priču koju sam ponio sa sobom. Teži za 5 kuna i nekoliko desetaka malih života koje sam ostavio iza sebe, u tužnoj, tužnoj kartonskoj kutiji... jedinom mjestu koje ih je dočekalo izvan ljuske jajeta.

15.4.2014.

Vinka Grmoja, domaćica iz Donjeg Miholjca

15.4.2014.

Moja domaćica i stara prijateljica, Ivana iz Donjeg Miholjca... u jednom od najljepših slavonskih kafića, gdje smo popili čaj i privukli pažnju vlasnika koji nas je slikao :-)

15.4.2014.

Ulazak u Donji Miholjac :)

15.4.2014.

Paula iz Belišća koja je također veganka.

15.4.2014.

Domaćica Ivona Oršulić iz Belišća

14.4.2014.
Baka Dragica iz Valpova
Moja belišćanska domaćica Ivona Oršulić dočekala me je na putu skoro dva sata hoda prije svoje kuće, mog prvog konačišta, da mi pravi društvo. No žestoka oluja s pljuskom i naglim padom temperature učinila je od našeg druženja iznimno neugodnu avanturu te je prolaz kroz selo Sag bio jedva vidljiv što od oluje što zbog kamiona koji su zapljuskivali vodu po nama jureći par cm od nas. Premda sam ju nagovarao da nazove prijevoz, odveze se kući i sačeka moj dolazak, Ivona nije htjela niti čuti. Pri ulasku u Valpovo sklonili smo se nakratko kod njene bake Dragice koja je pokušala ugurati u mene što više štrudle od jabuka. Nagovorio sam ju na slikanje, prije kojeg je ona pokušala prekriti svu štrudlu šećerom u prahu, baš kao da ju je šminkala za kakav photo session :-)

14.4.2014.

Ispod jakog okusa papra, luka, tko zna kakvih dodataka... svi ćevapi su tužni. Tuga je ono što ostane nakon ubijanja svjesnog, osjećajnog života čije tijelo će potom biti samljeveno i pretvoreno u ovaj proizvod. No što je ponukalo vlasnika ovog restorana na baš ovaj naziv - tko zna... no pogodio je bit. Moj prijedlog: "Veseli tofu"...i potpuna promjena menija :-)

14.4.2014.
Vedran u Josipovcu
U Josipovcu

14.4.2014.
Višnjevac
Vedran Romac u Višnjevcu

14.4.2014.

Vedran Romac 13
Druženje sa svinjom Arčijem i psima iz Skloništa Udruge Pobjede, te odlazak prema Zagrebu za one koji ne mogu govoriti za sebe.