Opasni i agresivni psi

| More

Bez obzira na uzgoj, nema opasne pasmine, postoje jedino i isključivo opasni ljudi. Ono što bismo trebali imati nije lista opasnih pasa, nego lista opasnih vlasnika.

U pravilu se uspavljuju opasni psi, a vlasnici koji su od takvih pasa stvorili oružje prolaze bez kazne ili s blagim uvjetnim kaznama. Vaš komentar?

Najprije treba naglasiti da pas nikad nije i ne može biti kriv za nasilje. Uvijek se iza svakog incidenta krije ljudska pogreška. Zakon o zaštiti životinja zabranjuje tjeranje životinja na nasilje, huškanje na druge životinje i čovjeka te bilo kakve slične radnje. Smatramo da bi pored propisanih kazni trebalo propisati i zabranu skrbi za životinje onima koji naprave takav prekršaj. Također, nitko tko ima problema s nasiljem bilo koje vrste ne bi smio imati pravo skrbiti o nekoj životinji.

Psi se u Hrvatskoj mogu nabaviti bez većeg problema i ilegalno, a veterinarskih inspektora i policijskih službenika nije ni približno dovoljno i svi postojeći ne obavljaju svoj posao jednako savjesno. Smatramo da svaki pas i svaki skrbnik trebaju biti evidentirani i nadzirani kako bi se izbjeglo zlostavljanje životinja i mogućnost stvaranja agresivnosti kod životinje od strane skrbnika.

Treba nadzirati sva uzgajališta, uvoz pasa i skrbnike, provoditi kontrole obaveznog mikročipiranja pasa i sankcionirati maksimalnim kaznama sve koji krše Zakon. Postrožavanje i provođenje Zakona treba biti prioritet.

Koliko je u 'registru' opasnih pasmina upisano opasnih pasa, a sukladno Pravilniku o opasnim psima?

Te podatke treba dati nadležno ministarstvo, ali prema našim saznanjima upisano ih je vrlo malo. Upisani su oni koje su vlasnici prijavili, mikročipirali i kastrirali, a to je vjerojatno, poznavajući situaciju oko kupoprodaje i švercanja te nelegalnog i nekontroliranog uzgoja u Hrvatskoj, manji broj životinja koje spadaju u takozvane opasne pasmine.

Koliko takvih 'opasnih pasa' imamo u zemlji, tj. onih za koje je veterinar procijenio da su takvi?

Nemoguće je znati točan broj. Naime, vlasnik psa koji je životinju uredno registrirao, čipirao i kastrirao pokazuje odgovornost prema držanju životinje te samim time smanjuje mogućnost da će njegov pas uopće ući u skupinu opasnih pasa (članak 2. Pravilnika o opasnim psima: 'opasan pas može biti bilo koja jedinka te vrste, podrijetlom od bilo koje pasmine koja je, ničim izazvana, napala čovjeka i nanijela mu tjelesne ozljede ili koja se uzgaja i/ili dresira za borbe pasa ili je zatečena u organiziranoj borbi s drugim psom'). Nažalost, većina pasa koji zaista jesu ili mogu postati opasni nije u nikakvom registru jer su imali nesreću da ih dopadne psihički nestabilna, nasilna osoba koja u pravilu takvom psu i ne osigura veterinarsku pomoć.

Ono što je ključno za naglasiti je da je problem opasnih pasa zapravo problem organiziranih borbi pasa. Treba stati na kraj uzgoju pasa za borbu i borbama pasa, pa će problem opasnih psa gotovo u potpunosti nestati.

Koliko u Hrvatskoj imamo opasnih pasa pasmine terijera tipa bull?

Nije nam poznat točan broj, no uzgajališta postoje, kao i organiziranje borbi pasa.

Izvještavaju li veterinarske organizacije uredno o novim opasnim psima Hrvatski kinološki savez?

Prema našim saznanjima, ne.

Vlasnik opasnog psa mora osigurati njegovo označavanje mikročipom i kastraciju. Tako stoji u Pravilniku, ali je pitanje koliko se ta norma poštuje. Molim Vaš komentar?

Prijatelji životinja već nekoliko godina, u suradnji s udrugama za zaštitu životinja i nadležnim institucijama, apeliraju na sve moguće načine da se psi i mačke čipiraju i kastriraju, ne samo takozvane opasne pasmine. S obzirom na problem nezbrinutih životinja koji samo postaje još gori, a bit će, po običaju, na vrhuncu kada krenu godišnji odmori, obavezno čipiranje i kastracija uvelike bi pomogli riješiti problem. Što se tiče opasnih pasa, vrlo je važno insistirati na kastraciji jer kastrirane pse ne koriste za borbu, a ključno je to spriječiti.

Koliko se poštuje Pravilnik ako gledamo uvjete držanja opasnih pasa?

Pravilnik se ne provodi kako bi trebao, no veći problem od uvjeta držanja opasnih pasa je zanemarivanje postojanja uzgajališta pasa za borbu i održavanja borbi pasa, što smatramo ključnim problemom kojim bi se trebale baviti policija i veterinarska inspekcija.

Imate li podatke koliko je bilo slučajeva ugriza ljudi od strane pasa u protekle 23 godine?

Nemamo točnih podataka, no njihov broj nije velik. Većina ugriza pasa, neovisno radi li se o opasnim psima ili ne, uzorkovana je očitim zanemarivanjem ili zlostavljanjem životinje, zadirkivanjem, draženjem ili držanjem u nesnosnim uvjetima, poput držanja na lancu.

Koliko se često rade testovi socijalizacije opasnih pasa?

Da bi se taj test napravio, pas mora biti registriran, odnosno, nadležni moraju znati za njega. Tu se opet vraćamo na isti problem: veliki broj pasa nije čipiran, nije im omogućena odgovarajuća veterinarska skrb, drži ih se u neprimjerenim uvjetima i iskorištava za nekontrolirano rasplođivanje, a to je osobito čest slučaj kod takozvanih opasnih pasmina. Vlasnik koji je psa prijavio, čipirao, kastrirao i pristao na taj test u startu pokazuje odgovornost i tako prestaje biti problem. Primarni problem su oni za koje nadležne službe ne znaju jer nisu nigdje registrirani, niti su njihovi psi čipirani i kastrirani.

Psi iz kontroliranog uzgoja pasmina terijera tipa bull, stafordski bull terijer, američki stafordski terijer, bull terijer i mini bull terijer moraju posjedovati rodovnicu izdanu od Hrvatskoga kinološkog saveza i biti upisani u Hrvatsku rodovnu knjigu ili posjedovati rodovnicu izdanu od kinološkog saveza jedne od zemalja članica Međunarodne kinološke organizacije (F.C.I.). Koliko se to poštuje?

Dosta pasa tih pasmina je iz ilegalnog uzgoja i ilegalnog uvoza te znaju završiti u borbama pasa. Svi savjesni skrbnici trebali bi poštivati te odredbe, a nadležne institucije provjeravati.

Koliko imamo nelegalnih pasa, dakle onih iz nekontroliranog uzgoja, a pasmine su terijer tipa bull, stafordski bull terijer, američki stafordski terijer, bull terijer i mini bull terijer?

Nemamo taj podatak.

Koliko se poštuje odredba da pasmine terijer tipa bull, stafordski bull terijer, američki stafordski terijer, bull terijer i mini bull terijer ne smiju držati pravomoćno osuđeni za niz kaznenih djela? (djela protiv života i tijela čovjeka, zlouporabe opojnih droga te kaznena djela koja u sebi sadrže elemente nasilja)?

Poštuje se, ako osuđena osoba odluči nabaviti psa na legalan način, čipirati ga i registrirati na svoje ime.

Zabranjene pasmine u Australiji i drugim zemljama, napose EU, su japanski tosa, Dogo Argentino - argentinski pas za borbe pasa, te Fila - Brasiliero brazilski pas za borbe pasa. Zašto i kod nas te pasmine nisu stavljene na listu opasnih pasa?

Uzgajanje bilo koje životinje da bi poslužila kao objekt krvave i barbarske zabave protivi se svakom etičkom sustavu naprednoga svijeta. Iako su njihove genetske karakteristike pomno križane da bi se dobila životinja što sklonija agresiji, pripadnici tih pasmina nisu nužno agresivni. To vrijedi i za pripadnike pit bull pasmine koji, ako se kod njih ne izaziva agresivnost, neće postati opasni. Kod nas je stavljena pod opasne pasmine pit bull i križanci jer se takvi koriste u borbama pasa znatno češće od svih drugih pasmina. Bit Pravilnika prvenstveno bi trebalo biti zaustavljanje uzgoja pasa za borbe, organiziranje borbi pasa i huškanje pasa i poticanje na agresivnost, to je glavni problem. Problem nisu skrbnici koji su udomili pse i brinu se prikladno o njima, bez obzira o kojoj se pasmini radi.

Bez obzira na uzgoj, to treba ponovno naglasiti, nema opasne pasmine, postoje jedino i isključivo opasni ljudi. Ono što bismo trebali imati nije lista opasnih pasa, nego lista opasnih vlasnika.

Odgovori za novinski tekst u Slobodnoj Dalmaciji, 2.5.2012.: '1000 tempiranih bomba u Hrvatskoj - Ne treba nam lista opasnih pasa, nego popis opasnih vlasnika'.

Vezane teme

Pitbull

Također pogledajte

Akcije

Reakcije, zahtjevi i prijave

Web reference

Facebook preporuke