Psi na lancu - nedopustivo!
Lanac odlazi u prošlost! - tako smo pisali krajem 2016. godina uoči posljednje izmjene Zakona o zaštiti životinja. Kampanja je to koju vodimo od 2005. godine i na koju stalno iznova podsjećamo. Na žalost, unatoč odredbi kojom se zabranilo držanje pasa stalno vezanima, lanac je i dalje prisutan, psi i dalje pate s uraslim lancima u vratu, njihovi "skrbnici" i dalje prolaze nekažnjeno.
Iako je 2017. godine Zakonom o zaštiti životinja zabranjeno trajno držanje pasa na lancu, redovito svjedočimo kršenju te odredbe.
Pokazalo se to i nakon tragičnog potresa u Petrinji 2020. godine kada su u javnost isplivale nebrojene fotografije pasa u katastrofalnim uvjetima za koje ne bismo inače ni saznali. Tužna je činjenica da je upravo zbog toga potres za brojne životinje bio spas. Ovakva situacija pokazuje da bi se takvo loše stanje pokazalo i u većini drugih krajeva države. Stoga je nužno redovito kontrolirati postupaju li lokalne zajednice u skladu sa zakonom kako problemi ne bi kulminirali tek kada dođe do elementarnih nepogoda, koje su već same po sebi razarajuće za sve
Pse, osobito u manjim, ruralnim sredinama, redovito drže stalno vezane na lancu. Lanac ih sputava u kretanju i prisiljava da život provedu u bijednim uvjetima. Često se ne mogu zaštititi od vremenskih uvjeta, jedu i obavljaju nuždu na istome mjestu, a brojni su slučajevi da im se lanac ureže u vrat.
Većini udruga za zaštitu životinja, skloništima i pojedincima koji se na neki način bave dobrobiti životinjama to nije novost. Mreža za zaštitu životinja kontiunirano upozorava na užasne sudbine pasa kojima se lanac urezao u vrat i koji su oslijepili ili su pak rođeni u kanalu. Svi ti psi nisu bili mikročipirani, ne zna se tko im je skrbnik, a mnogima je zdravlje nepovratno uništeno isključivo zbog nemara gradova i općina koji odbijaju provesti Zakonom propisanu kontrolu mikročipiranja pasa kao i zbog komunalnih redara i veterinarske inspekcije koje tijekom nadzora nerijetko utvrde da se nije prekršila nikakva odredba.
Problem leži i u činjenici da u navedenoj odredbi postoji "rupa" u Zakonu koja omogućuje skrbnicima pasa da u praksi i dalje drže pse na lancu. Naime, članak 51. Zakona o zaštiti životinja glasi:
(4) Zabranjeno je držati pse stalno vezane ili ih držati u prostorima za odvojeno držanje pasa bez omogućavanja slobodnog kretanja izvan tog prostora.
Upravo riječ "stalno" omogućuje da skrbnici prođu nekažnjeno jer je u praksi dovoljno da izjave kako ih jednom/dvaput dnevno puštaju s lanca i/ili izvode u šetnju što je mnogim veterinarskim inspektorima i komunalnim redarima dovoljno da zaključe kako je sve u redu. Čak da je to i istina, takvi psi provedu većinu dana (bolje rečeno života) privezani na, često prekratkom, lancu bez mogućnosti slobodnog kretanja radi čega iznimno pate.
Oni često nisu ni pravilno hranjeni, lancem se prevrne zdjela s vodom pa ostaju satima žedni, nemaju dobru veterinarsku skrb ili zaštitu od sunca. Po zimi su na snijegu i hladnoći i nemaju dostupan zaklon od vremenskih neprilika. Uobičajeno je da spavaju u svojem malom zaprljanom prostoru jer ga njihovi vlasnici neredovito čiste.
Ipak, primjeri dobre prakse pokazuju kako je tome lako doskočiti jer inspekcija ima pravo na vlastitu procjenu. To im dopušta da odgovorno reagiraju i nalože da skrbnik ogradi dvorište ili napravi boks primjerene veličine gdje pas može biti smješten onda kada to nalaže situacija, odnosno kada drugačije nije moguće.
Zakon o zaštiti životinja nalaže da gradovi i općine sami donesu Odluku o načinu držanja kućnih ljubimaca u kojoj mogu dodatno propisati što za njih podrazumijeva odredba da se pas ne smije stalno držati vezanim.
Grad Zagreb je Odlukom primjerice propisao sljedeće:
"Pas se ne smije držati tako da je trajno vezan, a povremeno se može vezati samo u slučajevima kad je to nužno zbog sigurnosti psa i ako ne postoji mogućnost smještanja u ograđeni prostor za pse."
Na taj način se onemogućilo trajno vezanje pasa, odnosno moguće ih je vezati samo povremeno i to kada je nužno.
Psi su vrlo socijalna i druželjubiva bića koja trebaju interakciju s ljudima i drugim životinjama. Dugotrajno držanje na lancu ili u boksu dovodi do fizičkih i psiholoških povreda i ugrožava njihovu dobrobit. Inače vrlo prijateljski raspoloženi psi, kad ih držimo zavezane, postaju nesretni, anksiozni, dolazi do razvoja neuroza i često i agresivnosti. Lanac koji je stalno na vratu dovodi do ozljeda i boli, a ogrlice ili i sam lanac bolno urastaju unutar kože psa. Psi su sjedeći mamci za ugrize insekata i parazita te uvijek postoji visok rizik od omotavanja lancem, ugušenja, maltretiranja ili čak napada od drugih pasa i ljudi.
Koliko psi mogu patiti na lancu i koje se stravične posljedice često dogode možete pročitati u pismu volontera čakovečke udruge za zaštitu životinja Prijatelji životinja i prirode kao i u dopisu Mreže za zaštitu životinja.
Štoviše, u gore navedenim situacijama nije riječ "samo" o zanemarivanju životinja, već se radi o mučenju - stoga je takve slučajeve nužno prijaviti policiji jer je riječ o kaznenom djelu.
Zbog svega navedenog redovito podsjećamo građane da sve slučajeve držanja pasa na lancima kao i druge vrste zanemarivanja, zlostavljanja i mučenja životinja prijavljuju nadležnim tijelima, a na institucije kontinuirano apeliramo da provode Zakon i kažnjavaju počinitelje kako bi se konačno prestalo s tom praksom kao što je slučaj u razvijenim zemljama.
Život na lancu nije život. Zatočeništvo u bilo kojem obliku je okrutno, pa tako i ono na lancu koje daje samo prividan oblik slobode. Za njega nema opravdanja.
Fotogaleriju pasa na lancu možete vidjeti OVDJE.
Peticiju za reformu veterinarske inspekcije potpišite OVDJE, a za zabranu lanca OVDJE.
Posjetite i web stranicu www.zabranimolanac.net