Med nije veganski
Velika je zabluda da pčele proizvode med za ljudsku prehranu. Pčele su velike radilice, a rade isključivo kako bi imale dovoljno hrane i kako bi preživjele tijekom zime. Njihova glavna hrana i izvor energije, njihov je proizvod. One vrijedno rade kako bi se prehranile medom.
Iako vam se na prvi pogled čini da je med prirodna, biljna namirnica, jer nastaje oprašivanjem cvijeća i ostalih biljaka, med je zapravo namirnica životinjskog podrijetla jer nastaje iskorištavanjem pčela. No, nije u pitanju samo to. S pravom se smatra da se pčele iskorištavaju proizvodeći velike količine meda za masovnu proizvodnju, pa stoga, vegani ne žele konzumirati med.
Pčele proizvode med isključivo kako bi se prehranile u zimskim mjesecima kada priroda spava i kada se ne mogu prehraniti u prirodi. Mit je da pčele proizvode med za ljude i vjerovanje da kada bi bile locirane bilo gdje u prirodi, da bi također proizvodile velike količine meda koji bi bio dostupan i ljudima. Ako i vi spadate u skupinu onih koji vjeruju da pčele uživaju raditi med za vas ili da se on skuplja u divljim košnicama u prirodi, varate se.
Kod masovne proizvodnje meda, pčele se umjetno razmnožavaju i žive zarobljene u lažnim kolonijama. Spomenuti proces sličan je uzgoju bilo kojih drugih životinja, kao što je uzgoj krava, pilića ili svinja. U takvim, teškim uvjetima, pčele često stradavaju. U konačnici, pčelari im uklanjaju i sav med iz košnice, a za pčele se tada otvaraju dvije mogućnosti. One umiru ili ih pčelari prehranjuju zamjenskom hranom u obliku šećera.
Šećerom se hrane kako bi preživjele zimu, a on negativno utječe na njihovo zdravlje. Najpovoljnija i najprirodnija hrana za preživljavanje pčela njihov je proizvod za kojeg su teško radile tijekom cijele godine - med, a koji im se oduzima. Konzumiranjem šećera pčele pate, obolijevaju te u konačnici velik broj njih i umire.
Način prikupljanja meda, također je okrutan. Pčele će instinktivno braniti svoju košnicu i svoj med, jer znaju da im je on potreban kako bi preživjele. Upravo zbog toga tijekom prikupljanja meda, pčelari su odjeveni u zaštitnu odjeću koji će spriječiti ubod pčela. Koliko žarko žele obraniti svoju hranu, govori i činjenica kako nakon uboda umiru.
No, pojedini pčelari koriste i invazivne metode kako bi udaljili pčele iz košnica i kako bi što lakše prikupili med. Jedna od takvih metoda je i ona dimom. Područja oko košnica ispune se dimom što kod pčela izaziva paniku i strah, jer misle da se radi o požaru pa bježe što dalje od košnica na sigurno.
Neki čak idu toliko u krajnost da povećavaju košnice, a pčele, misleći da moraju prehraniti mnogo gladnih usta, rade do iznemoglosti i umiru. Drugi ubijaju pčele i nakon zime nabavljaju nove, jer im prehranjivanje pčela zimi stvara dodatne financijske troškove.
S obzirom na sve navedeno, pčele ne žive mirnim životom. Njihov život ispunjen je stresom, a najteže im padaju zimski mjeseci kada ne proizvode med. A umjesto da tada odmaraju i uživaju u plodovima svog rada, one u košnicama ne pronalaze med, već zamjenski šećer.
Valja spomenuti i to da oprašivanje biljaka ne vrše isključivo pčele medarice, već divlje pčele koje ne proizvode med. Tako da pada u vodu i tvrdnja da pčelari ustvari brinu o pčelama i ravnoteži u prirodi.
Čak suprotno, poticanjem uzgoja meda i svih njegovih proizvoda, ima niz negativnih učinaka na prirodu i okoliš. Upravo zbog davanja prednosti uzgoja pčela medarica, pred izumiranjem je na stotine vrsta divljih pčela. Zbog nedostatka pčela, pčelari često posežu i za uvozom pčela medarica čime se dodatno ugrožavaju domaće vrste pčela te im u budućnosti prijeti izumiranje.
Jedna pčela mora posjetiti do 1500 različitih cvjetova kako bi napunila svoj medni mjehur. Iako tijekom jedne sezone pčele djeluju kao zajedinica i mogu proizvesti velike količine meda, potrebno je napomenuti da jedna pčela tijekom svog života može proizvesti tek jednu dvanaestinu žličice meda. Za proizvodnju meda pčele koriste medljiku ili mednu rosu i nektar.
Pčela pomoću svog jezika ili rilca usisava nektar s biljke ili cvijeta te ga polaže u svoj medni mjehur. Tako odlazi s cvijeta na cvijet, sve dok ne sakupi nektara koji je u količini polovice njezine težine, a to je oko 50 miligrama.
Pri povratku u košnicu, malu količinu konzumira kako bi vratila izgubljenu energiju, a ostatak se razlaže u jednostavne šećere. Pri dolaske u košnicu, pčela sakupljačica prenosi nektar pčeli kućanici koja ga razgrađuje žvakanjem. Jednu kap nektara pčela kućanica može žvakati i do 20 minuta, a tijekom tog procesa u nektaru se smanjuje količina vode. Nakon što prožvače jednu kap nektara, odlaže sadržaj u saće, a postupak ponavlja i sa svim ostalim kapima, sve dok se cijela stanica saća ne napuni.
Tako dobiveni nektar i dalje sadrži velike količine vode, a pčele je pokušavaju smanjiti neprestanim mahanjem krila. Kada se količina vode u nektaru smanji za 20 posto, pčele stanicu zapečate voskom.
Medna rosa je ustvari tekućina koju proizvode lisne i štitaste uši. Ona je ljepljiva te slatkastog okusa, a pčele je skupljaju i nose u košnicu. Tako proizveden med naziva se med medljikovac i po sastavu se razlikuje od cvjetnog meda.
Pčele sakupljačice koriste med za svoju prehranu, a osim toga on se koristi i za hranjenje ličinki u leglu, za prehranu pčela kućanica i za prehranu pčela koje proizvode vosak. Spomenute pčele troše velike količine meda nakon čega izlučuju vosak te grade saće.
Smatra se da tijekom jedne sezone, od proljeća do kraja ljeta, pčele proizvedu ogromne količine meda, a za preživljavanje jedne zajednice potrebno je od 80 do 120 kilograma meda.
Danas na tržištu postoje razne zdrave zamjena za šećer, a koje su isključivo biljnog podrijetla. Njima možete zasladiti kavu, čaj ili kakao te ih koristiti kod pripreme, kolača i ostalih slastica i deserata. Osim što će zasladiti obrok, mnoge od njih neiscrpan su izvor vitamina, minerala i ostalih hranjivih tvari.
Neki od najboljih prirodnih zaslađivača biljnog podrijetla su:
- javorov sirup
- agavin sirup
- slad žitarica (rižin ili ječmeni slad)
- kokosov šećer
- brezin šećer
- šećer kokosovog cvijeta
- prirodni voćni sirupi
Uz spomenute biljne zamjene za šećer ne možete pogriješiti, a konačan izbor je na vama. Bez obzira na to vjerujete li u iskorištavanje i okrutnost prema pčelama, samo jedno je istina. Med je konačni proizvod isključivo pčela, koje, iako insekti, također pripadaju skupini životinja. Želite li pomoći prirodi i održavanju vrsta divljih pčela, možete se uključiti u programe revitalizacije vrsta divljih pčela i njihovih staništa.
Tekst preuzet i skraćen sa vege.hr, 18.10.2019.
Autorica: Martina Lovaković
![foto_Nellie Buir_FreeImages [ 672.94 Kb ]](/data/image_3_14146.jpg "foto_Nellie Buir_FreeImages [ 672.94 Kb ]")
