Humano obrazovanje
Humano obrazovanje se definira kao koncept podučavanja i učenja koji izbjegava štetnu uporabu životinja i potiče kritično razmišljanje. To ne znači da je svaka uporaba životinja štetna. O štetnoj uporabi govorimo kada se u edukativne svrhe životinjama nanosi bol i ubija ih se (bilo do strane studenata na praktikumu ili od strane asistenata prije praktikuma). Kada pak govorimo o kritičnom razmišljanju govorimo o procesu stalnog propitivanja dobivenih informacija, čutih stavova i korištenih metoda. Već i samo propitivanje ispravnosti eksperimentiranja na životinjama izraz je kritičnog razmišljanja - korištene metode ne prihvaćaju se zdravo za gotovo, kao jedine i najbolje, već se procjenjuje njihova etičnost i učinkovitost i razmišlja o potencijalnim boljim načinima za savladavanje gradiva. A takvih je tzv. zamjenskih metoda pokusima na životinjama sve više, sve su bolje i sve se više koriste na sveučilištima širom svijeta.
Zamjenske metode obuhvaćaju humana obrazovna pomagala i humane pristupe obrazovanju koji mogu zamijeniti štetnu upotrebu životinja ili nadopuniti postojeće obrazovanje. Humana su pomagala video, modeli, lutke, simulatori, multimedijalne kompjuterske simulacije, te aparati za studentsko samoeksperimentiranje. Humani pak pristupi obrazovanju podrazumijevaju korištenje etički-pribavljenih lešina te rad sa životinjskim pacijentima. Da bi se najučinkovitije svladalo zahtijevano znanje i vještine, potrebno je istovremeno koristiti i kombinirati veći broj različitih zamjenskih metoda:
1) Video
Video je pasivan i stoga ga je najbolje koristiti uz neke druge metode (npr. u nekim zemljama budući veterinari vježbaju kirurške vještine na simulatorima uz projiciranje operacije na videu), uz izlaganje (kao vizualnu prezentaciju onoga o čemu se uči, kako bi se bolje razumjelo i shvatilo, da se ne priča 'na suho'), kao pripremu za vježbu. Video je jako koristan i za pokuse koje je teško učinkovito prikazati u laboratoriju (zbog nedostatka opreme, vremena i sl.) te za vježbe koje je etički neprihvatljivo vršiti na živim životinjama.
2) Modeli, lutke i simulatori
- Modeli su sintetički predmeti koji predstavljaju organe, udove ili cijele životinje, a služe za uočavanje morfoloških i anatomskih struktura (npr. na nekim veterinarskim fakultetima koriste se plastične kosti za ilustriranje različitih tipova prijeloma). Modeli ne moraju biti u potpunosti sintetički izvedeni - upotrebom metoda plastinacije i siliofilizacije prave životinjske lešine (etički-pribavljene!) mogu se sačuvati te kasnije koristiti za učenje anatomije.
- Lutke su prikazi životinja ili ljudi koji u potpunosti nalikuju živim životinjama ili ljudima, a služe za vježbanje kliničkih vještina. Uz pomoć naprednih tehnika skeniranja i preciznog modeliranja od strane inženjera, izrađuju se anatomski korektne lutke koje imaju umjetnu kožu, kosti i organe, srce koje kuca, tjelesne tekućine. Te se lutke mogu i kompjutorizirati pa npr. prikazuju realno vrijeme u kojemu se mora djelovati u slučaju hitne intervencije (ako se u tom vremenu ne učini pravilni zahvat, 'pacijent' umire) ili se pak u realnom vremenu može pratiti oporavak 'pacijenta' nakon operacije.
- Simulatori su sredstva za vježbanje kliničkih i kirurških vještina. Na primjer, umjetna koža napravljena od posebno obrađene plastike i lateksa (kako bi bila što realističnija i davala osjećaj prave kože) koristi se za vježbanje šivanja. Za vježbanje kirurških zahvata pak, negdje se koristi aparatura sastavljena od organa iz klaonice, prikopčanog na posebnu pumpu, koja tjera crveno obojenu tekućinu kroz arterije i vene tog organa, te stvara pulsirajući tlak (koji se prenosi na krvne žile).
U simulatore spadaju i aparature koje simuliraju neke fiziološke procese (npr. uz pomoć cjevčica, pumpica, ventila i obojene tekućine može se složiti aparatura koja zorno prikazuje cirkulacijski sustav).
3) Multimedijalne kompjuterske simulacije
Multimedijalne kompjuterske simulacije su multimedijalni interaktivni programi dostupni na CD-ROM-u i DVD-u, a služe uglavnom za izvođenje vježbi iz anatomije, fiziologije i farmakologije.
- Anatomija: u virtualnoj sekciji zadana vježba izvodi se korak po korak, a pojedini zahvat može se ponavljati koliko je god puta to studentu potrebno (dok ne shvati ili ne nauči gradivo). Pojedini programi također sadrže galerije fotografija u boji (od makro do mikro anatomije, s mogućnostima zumiranja); omogućavaju komparaciju morfoloških struktura među različitim vrstama (sa zvučnim komentarima ili tekstualnim objašnjenjima te pitanjima); pružaju mogućnost isticanja ili uklanjanja određenih organa i organskih sustava mijenjanjem njihove prozirnosti na složenom prikazu; prikazuju fiziološke procese kao što su probava ili aktivacija mišića; mogu rotirati organe ili kosture, kako bi se mogli sagledati sa svih strana i kako bi se dobio dojam prostornosti... U pravim laboratorijima ovih mogućnosti nema, a one omogućavaju jako dobro uočavanje strukture i strukturalnih odnosa.
- Fiziologija i farmakologija: u virtualnom laboratoriju prvo se prezentira potrebna oprema, priprema životinje za pokus, te metoda koja se koristi, a zatim student aktivno izvodi sam pokus. Prilikom izvođenja pokusa virtualni organi i tkiva adekvatno odgovaraju na stimulanse ili farmakološke agense tj. na način na koji bi reagirali u pravom pokusu na životinji. Rezultati dobiveni u vježbi nisu izmišljeni brojevi, već se radi o stvarnim rezultatima prijašnjih pokusa na životinjama, koji se nasumično pojavljuju simulirajući biodiverzitet.
Simulacije daju mogućnost izvođenja vježbi koje bi u realnoj situaciji bilo neetično, teško ili nemoguće izvesti (učinci niskih koncentracija kisika, mjerenje cerebrospinalne tekućine ili ponovno izvođenje vježbe na istoj životinji).
4) Etički-pribavljene lešine i tkiva
Etički-pribavljene lešine i tkiva su alternative ubijanju životinja za edukacijske svrhe. Životinje umiru na farmama, u uzgajalištima, skloništima za životinje, našim kućama (kućne životinje), veterinarskim klinikama, zoo shopovima... Bivaju zgažene na cesti (npr. žabe) ili umiru uslijed onečišćenja (npr. ribe). Na divljim deponijima odlažu se ogromne količine klaoničkog otpada... Umjesto da se za potrebe edukacije ubijaju nove životinje, mogle bi se koristiti (i na neki način reciklirati) već umrle životinje koje čine postojeći, ali zanemaren izvor nastavnog materijala. Time bi se uštedjela energija, vrijeme i životi životinja, a studentima bi se pružilo konkretno iskustvo rada s pravim životinjskim leševima (što mnogi biolozi smatraju neophodnim za adekvatno savladavanje gradiva iz anatomije).
5) Klinički rad sa životinjskim pacijentima
Klinički rad sa životinjskim pacijentima u veterinarskim klinikama odnosi se prvenstveno na studente veterine. Oni na taj način mogu vrlo konkretno vježbati za svoje buduće zvanje, aktivno sudjelujući u cjelokupnom procesu brige za životinju - od dijagnosticiranja bolesti, preko operativnog zahvata (kojega ili samo promatraju, ili asistiraju prilikom njegovog izvođenja ili ga pak sami izvode), do postoperativne brige o pacijentu.
6) Studentsko samoeksperimentiranje
Studensko samoeksperimentiranje zamjenska je humana metoda za proučavanje fizioloških procesa pri čemu je sam student primjer živoga tijela u kojemu se ti procesi odvijaju. Od svih zamjenskih metoda ona se kao dio nastavne prakse koristi na najvećem broju sveučilišta, a uključuje: uzimanje uzoraka krvi, mjerenje krvnog tlaka, analizu krvi i urina prije i poslije fizičkog rada ili konzumiranja određenih supstanci, mjerenje temperature kože prilikom odmaranja, vježbanja ili mentalne aktivnosti, mjerenje moždane i srčane aktivnosti (EEG, ECG), mjerenje brzine provođenja živčanog impulsa...
Uvođenje zamjenskih metoda nije nešto apstraktno, daleko i neostvarivo. Možda je tako izgledalo prije trideset godina, no u ova tri desetljeća mnogo toga se promijenilo. Svijest ljudi o životinjama kao bićima koja osjećaju i bićima koja imaju pravo da ih se ne ubija i ne nanosi im se bol sve je veća. Također je došlo do rapidnog razvoja tehnologije koji svakoga dana otvara sve više i više različitih novih mogućnosti. Uslijed tih procesa došlo je do niza promjena u biomedicinskim istraživanjima i testovima sigurnosti raznih proizvoda. Počele su se osmišljavati različite nove metode (primjenjujući najnovija znanja i tehnologije) koje mogu zamijeniti i poboljšati eksperimente na životinjama (danas postoji već čitav niz laboratorija koji različite tvari testiraju ne-životinjskim metodama). Paralelno s tim promjenama krenulo je i osmišljavanje i uvođenje zamjenskih metoda u obrazovanje. Tako da se danas o savjesti i poštovanju prema životu životinja može diskutirati u akademskim krugovima bez očekivanja podsmješljivih i defenzivnih reakcija, može se govoriti o suosjećanju s patnjama životinja bez da to bude odbačeno kao preosjetljivo, i što je najvažnije, zamjenska je praksa već uvedena na mnoga sveučilišta širom svijeta i velik broj studenata uspješno je diplomirao bez štetnog korištenja životinja. U Velikoj Britaniji godišnja statistika pokazuje dvotrećinsko smanjenje upotrebe životinja za obrazovanje tokom zadnjih deset godina (s 12.000 postupaka pao je na 3.760). Italija je pak od 1993. do danas uspjela ukinuti pokuse na životinjama na 71% fakulteta (zahvaljujući zakonu o 'Prigovoru savjesti pokusima na životinjama' donesenom 12.10.1993.). U Utrechtu (Nizozemska) na Institutu za životne znanosti i kemiju, u ožujku 2003., čak je utemeljen i novi dodiplomski smjer iz dizajniranja zamjenskih metoda pokusima na životinjama!
Postoji i međunarodna neprofitna mreža pojedinaca i pojedinki InterNICHE koja promovira humano obrazovanje i pomaže studenti(ca)ma i profesori(ca)ma da u okviru svojih fakulteta uvedu ili osmisle zamjenske metode u obrazovanju. InterNICHE svake godine raspisuje natječaje i financira projekte koji u planu imaju kupnju i uvođenje zamjenskih metoda u obrazovanje, a u Sloveniji postoji i Loan System ili Sustav za posuđivanje s velikim brojem CD-romova i raznih drugih zamjenskih proizvoda koji se mogu posuditi na određeno vrijeme. InterNICHE ima svoj ogranak i u Hrvatskoj, tako da se svi zainteresirani za dobivanje više informacija o humanom obrazovanju i zamjenskim metodama mogu javiti Sunčici (0915168303) ili Sonji (098582545) koje su nacionalni kontakti za Hrvatsku.
I Biološki odsjek Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu prepoznao je prednosti humanog obrazovanja. Na odjelu za animalnu fiziologiju zadnje dvije godine koristi se kompjuterski program PhysioEx koji vrlo kvalitetno zamjenjuje nekoliko štetnih vježbi na životinjama. Također se od prošle godine počeo koristiti i Biopac, stroj za studentsko samoeksperimentiranje, na kojemu se može izvesti šesnaest bezbolnih i zanimljivih eksperimenata na studentima. Nadam se da će uskoro i ostali zavodi fakulteta kao i drugi srodni fakulteti uočiti kolike su prednosti zamjenskih metoda i da će naše obrazovanje postati etičnije i učinkovitije tj. humanije.
Sonja Desnica
Članak je objavljen u prvom broju časopisa Anamneza akademske godine 2003/2004. Veterinarskog fakulteta u Zagrebu.
![Mrtva mačka [ 16.23 Kb ]](/data/image_2_1064.jpg "Mrtva mačka [ 16.23 Kb ]")
