Zapisnik XXIII.
Zapisnik s 23. sastanka Mreže za zaštitu životinja
Vrijeme održavanja: 17. rujna 2020. od 18:30 sati
Mjesto održavanja: Putem aplikacije Zoom
DNEVNI RED:
1. Rad veterinarske inspekcije i udruge
2. Kampanja o kastraciji
3. Razno: Newsletter, članarina
Prisutni:
- Luka Oman – Prijatelji životinja
- Snježana Klopotan – Prijatelji životinja
- Ivana Lunka – Prijatelji životinja
- Andrea Rajčić – Zecovi
- Leticija Babić – Šapama od srca Makarska
- Ivona Korica – Faun
- Tanja Jeleš – Animalex
- Saša Žderić – Dom za pet
- Ranka Kahlina – Rea
- Ante Cigić – Šibenske šape
- Anabela Ivorek – Vau vau Predavac
- Darija Debeljak – Veselo dvorište
- Tomislava Delić – Društvo za zaštitu životinja Đakovo
- Jasna Šteković – Noina arka
- Iris Ban Krošelj – Animalex
- Ivana Varkonji – Farmica
- Maša Riznić – Pobjede
Ivana Lunka pozdravila je prisutne i izrazila nadu da će se pridružiti što više udruga, posebno onih koje su predlagale dnevni red.
Luka Oman rekao je da nam je ovo peti po redu sastanak putem Zooma i da su se takvi sastanci pokazali iznimno korisnima i za nas kao voditelje Mreže, ali i za udruge koje su na njima prisustvovale jer su saznale neke nove informacije te su podijeljena iskustva drugih udruga, i pozitivna i negativna.
1. Rad veterinarske inspekcije i udruge
Ivana Lunka rekla je da smo svi upoznati sa situacijom u kojoj udruge imaju učestale nadzore veterinarske inspekcije, tako da su inspekcijski nadzor imale Farmica, udruga iz Pazina, a sprema se i nekim drugim udrugama. Naglasila je da se udruge uopće ne bi trebale baviti zbrinjavanjem pasa jer zaista za to nisu registrirane, ali sustav ne funkcionira i zato udruge moraju zbrinjavati napuštene životinje. U idealnim uvjetima sve pse zbrinjavalo bi sklonište, ali to se ne događa, pa udruge završavaju na sudu zato što obavljaju komunalnu djelatnost za koju nisu registrirane.
Luka Oman nadovezao se i rekao da treba reći i drugu stranu, a to je ona da kada mi prijavljujemo općine, gradove i skloništa, onda se ne događa ništa, odnosno veterinarska inspekcija nije sklona provoditi nadzore i poduzeti ono što treba da se prekršitelji kazne.
Ivana Lunka navela je slučaj veterinarske ambulante Biondić iz Velikih Zdenaca u kojoj je veterinarska ambulanta vršila neregistriranu djelatnost skloništa za životinje, a veterinarski inspektor nije uzeo za shodno da ih prekršajno prijavi.
Ranka Kahlina iz udruge Rea iz Samobora rekla je da ovaj primjer pokazuje apsurd cjelokupne situacije, a Saša Žderić pitala je mogu li se prijavljene udruge pozivati na ovaj primjer kada budu bile pozvane na sud.
Luka Oman objasnio je na koji način sada funkcionira Državni inspektorat: da više nije pri Ministarstvu poljoprivrede i da je to jako loše jer više nemamo načina da ukazujemo na probleme i tražimo intervenciju od inspekcije te da smo tražili sastanak od glavnog državnog inspektora Andrije Mikulića, ali nismo dobili odgovor. Također, rekao je da smo pisali dopis za medije s primjerom iz Njemačke o propisivanju šetnji pasa i istaknuo da se mi u Hrvatskoj još uvijek borimo s osnovnim stvarima kao što su kontrola razmnožavanja i napuštanje. Poseban je problem što kada se i donesu određeni propisi, oni se ne provode, za što je prvenstveno odgovorna veterinarska inspekcija. Spomenuo je i slučaj Macole i registraciju zoološkoga vrta, iako su postojali svi uvjeti da se medvjedi, smješteni uz cestu, izuzmu i smjeste u utočište.
Spomenuo je i da smo krenuli sa serijom dopisa za medije „Veterinarska inspekcija ne voli životinje”.
Ivana Lunka rekla je da je prvi dopis koji je izašao u toj seriji bio slučaj As-Eka te da se stanje tamo i dalje nije popravilo. Navela je i da je od strane Mreže za zaštitu životinja tijekom prošle i ove godine prijavljeno jako puno gradova i općina te da je samo jedna od njih završila na sudu radi kršenja Zakona, a to je općina Vrhovine. Najavila je drugi dopis za medije na temu nerada veterinarske inspekcije upravo o gradovima i općinama koji krše Zakon o zaštiti životinja, a nitko nikada nije kažnjen. Tu je navela i slučaj Kumrovca u kojemu je komunalna redarka odvela pse i rekla da ih joj je netko ukrao iz dvorišta. Tu veterinarska inspekcija također nije reagirala, nego je naredila općini da pse pronađe, a ovi su raspisali i nagradu. Treći dopis je o problemu koji je detektiran posebice u Dalmaciji, a to je držanje lovačkih pasa koji se drže u iznimno lošim uvjetima; dosad je prijavljeno više njih zbog toga, ali nitko nikada nije snosio nikakve sankcije.
Luka Oman pitao je udruge ima li smisla organizirati prosvjed te planiraju li udruge sudjelovati kako bismo znali idemo li u pravom smjeru.
Maša Riznić iz udruge Pobjede rekla je da je prosvjed nužan, odnosno da se po tom pitanju nešto mora napraviti. Također je rekla da imaju lošija iskustva s državnim odvjetništvom nego s inspekcijom.
Luka Oman rekao je da ovim primjerima ne želimo obeshrabriti udruge i pojedince da pišu prijave, već upravo suprotno – da treba sve prijavljivati, žaliti se i tražiti ponovne nadzore.
Predložio je radionicu pisanja prijava putem Zooma jer u udruzi Prijatelji životinja često ne stignemo odreagirati na sve, iako bismo to htjeli.
Ivana Lunka je rekla da smo, unatoč tome što nam to nije najprimarnije, ove godine dosad napisali 48 prijava, a tijekom prošle godine 68, i to uglavnom protiv gradova, općina i skloništa, a manji dio protiv fizičkih osoba i nekoliko protiv skloništa koja ne rade sukladno zakonu.
Ranka Kahlina rekla je da udruge često imaju problem s pisanjem prijava i da bi radionice bile konstruktivne.
Maša Riznić rekla je da su u Osijeku imali nadzor prije nekoliko dana koji je trajao šest sati i da nije pronađen nikakav propust u radu skloništa.
Luka Oman zaključio je da bi cijela ova situacija trebala biti poticaj udrugama da osnivaju vlastita skloništa te je zaključio da udruge trebaju pratiti kroz JIC pse koji ulaze u skloništa, i to posebno podatke skloništa na svojem području.
Jasna Šteković rekla je da se puno govori o socijalizaciji pasa, ali da Noina Arka to ne može platiti te da je to nešto što očekuju od suradnje jer su oni udruga koja se financira donacijama. Maša Riznić nadovezala se na to podatkom da samo četvrtinu njihovih prihoda kao skloništa udruge Pobjede pokriva grad Osijek, a tri četvrtine čine razni oblici samofinanciranja, pa je predložila da i Noina arka ide u tom smjeru. Također, istaknula je da je puno toga u osječkom azilu zapravo na leđima volontera i da sklonište može tako dobro funkcionirati isključivo zbog velikoga broja volontera.
Luka Oman zaključio je da sve udruge trebaju raditi na tome da sustav profunkcionira i da udruge koje imaju uvjete za osnivanje skloništa to i učine. Predložio je da se ponovi sastanak Mreže koji se odnosi na rad skloništa te je naveo da su članovi Mreže ti koji čine Mrežu i da mi pomažemo rad udruga okupljanjem i dijeljenjem informacija.
2. Kampanja o kastraciji
Ivana Lunka rekla je u uvodu na temu da smo više puta obavještavali udruge o kampanji o kastraciji i molili za financiranje kampanje od strane udruga. Na taj način uspjeli smo postaviti čak 19 plakata, a grad Osijek financirao je tiskanje i lijepljenje tri plakata. Plakati će biti postavljeni u sjedećim gradovima: Osijek, Čakovec, Našice, Rijeka, Slavonski Brod, Vinkovci, Makarska, Poreč, Šibenik, Koprivnica, Zadar, Split, Dubrovnik i Bjelovar.
Najavila je da se šalju pripreme plakata na sve općine, gradove i županije te zamolila sve udruge da potaknu svoje gradove i općine na tisak plakata. Također, šalju se i letci o kastraciji pa se mole udruge da sugeriraju svojim gradovima i općinama da ih tiskaju i podijele uz račun za komunalnu naknadu.
Udruge koje su dosad financijski sudjelovale u izradi i postavljanju plakata:
- Prava šapa 200 kn
- Hrabre njuške 200 kn
- Jedna udruga koja želi ostati anonimna 200 kn
- Sklonište Čakovec 430 kn
- Faun Kutina 200 kn
- Sos Šape Poreč 300 kn
- Društvo za zaštitu životinja Rijeka 1000 kn
- Šapama od srca Makarska 500 kn
- Šibenske šape 500 kn.
Ivana Lunka najavila je da će se tiskati i letci o kastraciji za Zagreb. Prijatelji životinja primit će određeni broj komada letka od Gradskog ureda za poljoprivredu i šumarstvo te će ih rado podijeliti s udrugama iz Zagreba, članicama i nečlanicama Mreže. Istaknula je da je letak „Zakonske obveze skrbnika pasa” dosad tiskalo više od 200 jedinica lokalne samouprave.
Luka Oman predložio je udrugama da se jave komunalnim poduzećima u svojoj općini ili gradu jer se primjer varaždinske Čistoće pokazao izvrsnim. Čistoća Varaždin tako sama tiska letak o kastraciji i dijeli ga u gradu Varaždinu i u nekoliko općina u kojima obavlja komunalne djelatnosti.
Luka Oman pozvao je još jednom sve da, ako mogu, pomognu u tisku.
3. Razno
Ivana Lunka otvorila je temu govoreći da pod nju stavljamo neke manje teme o kojima želimo razgovarati.
Newsletter – Ivana Lunka navela je da smo zamislili newsletter Mreže kao internetski mjesečnik koji bi služio kao interno glasilo Mreže i koji bi služio isključivo za dijeljenje dobrih primjera. Zamišljen je tako da članice Mreže do 10. u mjesecu dostave svoje aktivnosti putem e-maila: ako su bile s nekim na sastanku, ako su ostvarile neku zanimljivu suradnju, izbacile neku kampanju itd., a Prijatelji životinja bi to složili i stavili u newsletter. Tako bi udruge dijelile svoja iskustva i poticale druge da kopiraju prokušane ideje u svojim sredinama.
Luka Oman rekao je da udruge imaju nevjerojatno dobre primjere u radu i da bi bilo super da ih se dijeli na način da jednom mjesečno ili jednom u dva mjeseca na e-mail stignu svi dobri primjeri od svih članica Mreže. Naglasio je da uspješnost newslettera, prije svega, ovisi o suradljivosti članica Mreže, odnosno koliko toga će dostavljati.
Članarina – Ivana Lunka rekla je da dosad nije bilo članarine od strane udruga Mreže te smo, na prijedlog članica, na 22. sastanku Mreže donijeli odluku da je od sljedeće godine plaćanje članarine u Mreži obavezno, no iznos je fakultativan. Minimalni iznos godišnje članarine je jedna kuna.
Ivana Lunka zaključila je sastanak prijedlogom da se sastanak održi ponovno za oko mjesec dana. Rekla je da je razgovarala s Ivanom Crnoja iz Udruge Pobjede i Lukom Omanom o tome da bi bilo dobro ponoviti sastanak na temu registracije neregistriranih skloništa. Jako je puno udruga u Mreži koje se brinu o velikome broju pasa u svojim vlastitim neregistriranim skloništima i smatramo da je njihova registracija jedna od najvažnijih stvari na kojima kao Mreža trebamo raditi. Naše je iskustvo da Zakon o zaštiti životinja funkcionira jedino tamo gdje su skloništa neprofitna i da upravo zato trebamo ići u tom smjeru kako bismo pomogli najvećem broju životinja.
Sastanak je završio 20:45 sati.
Zapisničarka: Ivana Lunka
