Uzgoj pasa u Hrvatskoj
U Hrvatskoj, kao i u svijetu, postoji mnogo legalnih i ilegalnih uzgajivača određenih pasmina pasa, koji profitiraju na masovnom uzgoju tzv. čistokrvnih pasa. Selektivni uzgoj pasa uzrokuje patnju i rezultira prekomjernim brojem životinja. Uzgajaju se psi s prenaglašenim fizičkim osobinama, kako bi zadovoljili suce na izložbama i približili se idealu savršenstva koji su odredili uzgajivači. Veterinari upozoravaju kako te osobine mogu uzrokovati ozbiljnu nelagodu i stres.
Uzgoj prema eugeničkim principima
Neki veterinari i stručnjaci za životinje usporedili su masovnu proizvodnju pasa s pedigreom s eugeničkim principima Adolfa Hitlera, s obzirom na uobičajenu praksu parenja unutar obitelji, kao i uzgoj po standardu. Česta praksa uzgajivača je uzgoj životinja u krvnom srodstvu, kako bi se pobjednička obilježja za izložbe prenosila s generacije na generaciju pasa, pa se npr. razmnožava djed s unukom, a događa se i međusobno parenje izravnih rođaka. Takvo parenje postaje više pravilo nego iznimka, u odnosu na out-crossing (parenje s psom koji nije srodnik). Na hrvatskim forumima (http://www.ljubimci-forum.com/index.php?topic=550.120) uzgajivači redovito raspravljaju o svojim iskustvima s raznim incestnim kombinacijama pri parenju, kako bi dobili željene osobine štenaca, pri čemu o životinjama govore kao o robi:
- ''Svima koji su se odlučili na linijsko ili incestno parenje držim fige, a i onima koji u isto ne vjeruju isto tako držim fige da shvate što propuštaju u uzgoju…''
- ''Većina danas genetičara ipak ubraja i parenje skoro najčešće i po mnogima najbolje kombinacije: djed-unuka ili puno rjeđe unuk-baka, ovisno na čiju liniju se vrši parenje, da li na majčinu ili očevu...u incest ili in-breeding, a ako gledamo da se radi o direktnom vraćanju u 'krv' to bi i bio incest...''
- ''No, iznimno je zgodno ukoliko ga možeš iskoristiti u vlastitom uzgoju gdje si vlasnik i dede i unuke i vidjeti kakvo će biti leglo i što je još važnije - kakve štence će dati to leglo. E sada, na tebi je odlučiti u kojoj mjeri ćeš na tim štencima primijeniti linijski uzgoj. Jer si dobio visokoselekcionirane pse…''
- ''Jedno leglo ćemo napraviti ovako, linijski s poubratom i polusestrom jer se ja nadam da će dobiti jednog Medoca (zajedničkog tatu) u leglu. Ako dobijem samo jedno takvo štene, za mene je to uspjelo.''
- ''Dosad sam birala mužjake s fantastično izraženim osobinama koje su mojoj kuji falile. I uvijek je ispalo odlično - moja stara kuja npr. nije imala izražajnu glavu i ja sam uzela mužjaka (iako mi se sviđao drugi) sa preizražajnom pa skoro molosoidnom glavom za setera, pretjeranim labrnjama i slično. To je bio pun pogodak, dobila sam takve štence da sam bila prezadovoljna.''
- ''Ako imaš štene stvoreno incestom - npr. otac-kći i imaš parnjaka kojem je taj isti otac opet otac - znači polubraća. Bi li se usudio pariti ih?''
- ''Pario bih polubraću, ako je o polubraći riječ, uz ostale uvjete koji kod parenja u bliskom srodstvu tj. incestu moraju biti ispunjeni... da su jedinke koje se pare bez vidljivih mana i da su već prije provjerene u uzgoju, tj. da ne reproduciraju na potomstvu urođene mane (e sada, i o njima se da puno pisati)... Naime, već sam imao takvo parenje i odlične rezultate, baš kao i iz parenja bratića i sestrične; moji najtrofejniji psi su iz takvih kombinacija, i da, imao sam u istim leglima i škarta...''
- ''Sljedeće parenje koje planiram bit će između polubrata i polusestre, ali po majci, čekam samo da se kuja protjera. Da je Ina mlađa siguran sam da bih je pario i s unukom, ali nažalost nije… E sada, kako ista u svojoj 14 godini ima uredno tjeranje, točno u dan svakih osam mjeseci i tako je od prvog dana, i do sada uvijek su joj plodni dani bili 11-13 dana od početka krvarenja, moram priznati da sam razmišljao i o pokušaju usklađivanja tjeranja nje i njezine kćeri, pa uzimanju jajnih stanica u umjetnoj oplodnji i usađivanju istih u kćer nosilju...''
- ''Ja kad razmišljam o parenju neke od svojih ženki onda dobro pogledam rodovnike nje i eventualnog parnjaka, rodovnike predaka i uspoređujem rodovnike, jer sam pobornik linijskog parenja, a ni incestno parenje mi nije mrsko…''
- ''Sve današnje pasmine zbog parenja unutar usko zadanog genoma polako odumiru i to je neminovno, čisto zbog uskog genetskog raspona. Što je manje pasa sudjelovalo u stvaranju pasmine, ona brže odumire, još kad k tome pribrojimo sve rigorozniju selekciju zbog zdravstvenih razloga (i hvala bogu na tome), dobivamo sve manji genetski raspon.''
- ''Naravno da se out-crossing mora povremeno prakticirati radi opstanka i održanja same pasmine i da se izbjegne ono sto se danas događa mnogim pasminama i zapravo je tužno ...meni je osobno najtužnije kako izumiru njemački ovčari...''
- ''Ali out-crossing povećava i mogućnost uvođenja novih grešaka ili nedostataka u uzgoj nekog uzgajivača, pa ga i zbog toga uzgajivači manje prakticiraju, tj. odlučuje se na outcrossing iz nužde, potrebe za novom 'krvi' ili kada dobro poznaju tu drugu liniju koju žele uvesti u svoj uzgojni program.''
- ''In-breeding je vrlo riskantan način uzgoja i mislim da se na njega mogu odlučiti samo dugogodišnji uzgajivači s vrlo velikim i dobrim poznavanjem jedinki koje pare tako blizu u srodstvu jer, kao što in-breeding može donijeti psa vrlo blizu savršenstvu, kako uzgajivači to vole imenovati (iako savršen pas ne postoji i vjerujem da nikada i neće postojati!), isto tako može otići u sasvim drugom smjeru od naših očekivanja i dati nam štenad s malformacijama, velikim nepravilnostima...''
Prema informacijama na http://www.ljubimci-forum.com/index.php?topic=233.15;wap2, u istom eugeničkom tonu John F. Gordon, autor više knjiga o uzgoju raznih čistokrvnih pasmina, u njima navodi:
- ''Na osnovu takvih podataka vlasniku mužjaka može odmah postati jasno zašto njegov pas loše nosi uši, a vlasnik kujice će, primjerice, shvatiti zašto njegova ženka nosi rep nešto niže nego što propisuje standard. Obično se sparuju psi koji vuku podrijetlo od istog rasplodnjaka, a različitih ženki, i obrnuto. Kao primjer može se navesti sparivanje unuka s bakom, djeda s unukom, nećaka s tetkom, nećakinje s ujakom te polubrata i polusestre.''
- ''Na drugoj strani, psi koji pokazuju efekte neželjenih mutacija moraju biti odmah uklonjeni jer mogu samo štetiti. Nepoželjne odlike bilo koje vrste moraju biti iskorijenjene čim ih se primijeti. Jedine životinje koje smijete zadržati su one koje dobro odgovaraju konceptu linije koja je krajnji cilj.''
- ''In-breeding: ovaj pojam odnosi se isključivo na sparivanje srodnih pasa s ciljem da se učvrste određene poželjne karakteristike, koje već postoje u određenoj mjeri. Kao primjer in-breedinga može se navesti sparivanje oca i kćeri, majke i sina, brata i sestre. Međutim, postoji jedno dobro pravilo koje treba slijediti. Ono kaže da svaki član nastalog potomstva, a kojemu manjka oblik, tipičnost i temperament, MORA biti izdvojen i nemilosrdno uklonjen. Ako to ne napravite, onda od in-breedinga nema koristi. Za uspjeh je potrebno ukloniti loše i osrednje, a ostaviti dobre pse.''
- ''Čitav sustav in-breedinga u osnovi je fascinantna metoda, ali je samo za stručnjake, nikako za početnike i neiskusne.''
- ''To znači da svaki pas koji će se koristiti za out-cross mora biti genetski čist i takve nasljedne strukture da omogućava ispravljanje grešaka koje su nastale uslijed uzgoja u srodstvu. Onaj pas koji je sposoban vršiti korekciju i tako više ili manje ispravljati mane, bolji je izbor za out-cross od rasplodnjaka krvne linije koja tek zamaskira grešku, i koji tako može kod potomstva izbaciti na površinu one nepoželjne mane koje nisu dotad bile zamijećene.''
Zdravstveni problemi i nasljedne bolesti
Parenje blisko srodnih životinja dovodi do zdravstvenih problema i genetski nasljednih bolesti. Zbog okrutnih i suludih standarda uzgoja, mnoge pasmine, poput primjerice buldoga, imaju pretjerane fizičke karakteristike koje im otežavaju svakodnevno funkcioniranje, ne mogu se sami pariti, već ih umjetno oplođuju, a štence porađaju carskim rezom jer su im glave prevelike.
S jednog hrvatskog foruma: ''Imam psa iz incestnog parenja (parili su se tata i kćer), a odgovor na moje zašto je bio taj da je tata jako lijep... dosta ljudi mi je reklo da bi željelo imati karakterno takvog psa, iako je dosta oprezan pri upoznavanju s drugim psima, na provokaciju, pa čak i na napad drugog psa nije nikad reagirao, ali je unutar kuće znao imati agresivne ispade, tj. režanje nekoliko puta kad bi on počeo lajati, a ja bih mu rekla tiho… Možda je to bila samo faza odrastanja, spolnog sazrijevanja, a možda je povezano s incestom… Izgledom izgleda ko prosječni mops, no ima užasnih problema s prednjim nogama još iz ramena, pogotovo s lijevom nogom (čini mi se da mu je tetiva skraćena)… Prošla sam ni sama ne znam koliko veterinara i nitko mi nije dao smislen odgovor nego, eto, pas mi je debil, a nije ni čudo kad je incestan… Jedva da mogu napraviti kraću šetnju, a da se ne vrati doma s krvavim šapama. I, sad ja vas pitam, je li to vrijedilo jednog šampiona?''
Veliki problem za pse s pedigreom su i nasljedne bolesti. Primjerice, čistokrvni ravnodlaki retriver ima visoku stopu obolijevanja od raka. U uzgoju se štenci oduzimaju od majke u vrlo ranoj dobi, a zainteresirani ih kupuju često samo zbog karakterističnog izgleda. Kada im nakon nekog vremena dosade, često ih napuštaju. Tzv. čistokrvni psi žrtve su ljudske obijesti i želje da se profitira na masovnoj ''proizvodnji'' životinja kao predmeta.
Prema podacima na http://lider.media/arhiva/11741/, Hrvatski kinološki savez (HKS), koji se bavi promicanjem ''čistokrvnih'' pasa, godišnje izda oko 9000 rodovnica, a navodi kako opasnosti uzgoja nisu zanemarive: ženku treba othranjivati do dvije godine da bi se vidjelo zadovoljava li uopće uvjete za parenje, a štenci katkad umru mladi ili se razbole. Osim rodovnica koje izdaje HKS, na hrvatskom tržištu postoji mnogo krivotvorenih rodovnica, koje je vrlo teško kontrolirati. Uzgajivači na crnom tržištu prodaju mnogo vrsta pasa, a uzgoj i držanje pasa bez ikakve su kontrole.
Ženke se iskorištavaju kao strojevi za rađanje pasa s određenim poželjnim karakteristikama. Zbog pretjerane eksploatacije njihovih tijela, držanja ponekad cijelo vrijeme u kavezima ili boksovima i stalnog rađanja, takve kujice se teško razbole, a uzgajivači ih, zbog nemogućnosti daljnjeg rađanja, odvode na ''eutanaziju'' iako su još mlade.
Naručivanje psa ''po mjeri'' ljudskih estetskih standarda
Uzgajivači kontroliraju život psa kojega iskorištavaju za uzgoj još i prije njegova začeća. Život takvoga psa svodi se na udovoljavanje eugeničkim kombinacijama i zahtjevima za ''savršenstvom'' uzgajivača koji pse svodi na objekt svojih ambicija za stvaranjem savršenog psa, čiste krvi. Pritom se o ''škartu'', odnosno sudbini pasa koji se rode i ne zadovoljavaju tražene standarde i zahtjeve uzgajivača, ne govori, iako je jasno da uzgajivači takve pse ili usmrćuju ili prodaju preko oglasnika ljudima koji traže ''čistokrvnog'' psa.
Prema informacijama na http://www.nacional.hr/clanak/35232/pseci-zivot-s-vrhunskim-pedigreom, Miroslav Bedeković, uzgajivač dobermana, navodi: ''Svaka pasmina neprestano napreduje i standardi se stalno mijenjaju, tako da čistokrvni psi sve više teže savršenstvu. Zbog toga ih je sve teže, ali i skuplje uzgajati. Šampion se stvara od malih nogu. Na izložbama ja prezentiram tog psa te financiram parenje i određujem s kim će se pariti kako bi se održala kvaliteta uzgoja. Ženka se šteni kod mene i iz tog legla vlasnik dobiva jednog štenca. Trebalo mi je 17 godina da dobijem kvalitetnu krv, vrhunsku liniju tih pasa, i na taj način kontroliram što se s tim štencima događa i da li se kvaliteta održava. Zato im cijena i jest tolika, jer kupac za godinu dana dobije ono što sam ja postizao 17 godina.''
Na istoj stranici, navodi se da uzgajivači crnih ruskih terijera Željka Bišćan i Miroslav Krušlin smatraju da se njihova praksa uzgoja razlikuje od drugih uzgajivača: ''Žaloste nas postupanja nekih inače poznatih uzgajivačnica koje pse proizvode kao da su komadi cigle, drže ih u boksovima po cijele dane i ne brinu se o kvaliteti njihova života. Nedavno smo čak i udomili odraslog crnog ruskog terijera kojega je jedna uzgajivačnica odbacila zbog displazije kukova i dala nekom preprodavaču. Pas je bio vrlo zapušten, prljav i izgladnio, sama kost i koža. Visokokvalitetni čistokrvni psi u nekim uzgajivačnicama često prolaze puno gore od pasa u azilima.'' Tvrde i kako od uzgoja pasa financijski profitiraju najviše šverceri i uzgajivači koji svoje pse loše hrane, pare svako tjeranje i drže u boksovima.
Dok se s jedne strane psi masovno uzgajaju, s druge strane postoji mnoštvo napuštenih pasa u skloništima i na ulicama, među kojima su i ''čistokrvni'' psi, koji su žrtve ljudske obijesti. Čovjek ima moć manipulirati životinjama, njihovom reprodukcijom i životom, i to čini na bezdušan način uzimajući si za pravo ''projektirati'' izgled psa kao da bira boju i veličinu automobila. Takve nerazumne želje i postupci uzrokuju patnju životinja jer one nisu predmeti, već živa bića, od kojih se svako rađa s karakterističnim izgledom, bojom, veličinom i karakterom. Umjesto manipulacije njihovim životima kroz uzgoj i prodaju, trebamo u njima vidjeti prijatelje, članove obitelji, koje prihvaćamo onakve kakvi su se rodili, ne zahtijevajući od njih ''savršenstvo'' u izgledu, rastu, veličini ušiju i sl. Psi i ostale životinje koje se iskorištavaju za uzgoj ne postoje kako bi ispunjavale naše želje i prohtjeve niti od njih smijemo stvarati primjerke koje ćemo naručivati ''po mjeri''. Naši estetski zahtjevi prema drugim životinjama neprirodni su, neopravdani, okrutni i etički neprihvatljivi.
Stoga pozivamo one koji su kupili ''čistokrvne'' pse da sljedećega psa, koji će biti dio njihove obitelji, umjesto kupnje udome, neovisno o pasmini.
