Javna rasprava o planu zakonodavnih aktivnosti Ministarstva poljoprivrede za 2022. godinu - izmjene Zakona o zaštiti životinja
Udruga Prijatelji životinja uključila se u savjetovanje s javnošću za Ažurirani prijedlog plana zakonodavnih aktivnosti Ministarstva poljoprivrede za 2022. godinu s obrascem prethodne procjene, koje je trajalo do 4. studenoga 2021.
Zatražili smo pokretanje izmjena Zakona o zaštiti životinja i iznijeli argumentirane zahtjeve za potpunu zabranu držanja pasa na lancu; potpunu zabranu držanja i nastupa životinja u cirkusima; zabranu držanja tigrova i drugih pripadnika reda zvijeri u zatočeništvu privatnih osoba; propisivanje tzv. Pozitivne liste životinja koje se mogu držati za kućne ljubimce i druge izmjene. Navedeni prijedlozi rezultat su konkretnih problema koje smo uočili u praksi i koji se ne mogu riješiti postojećim zakonodavnim okvirom. Cilj je zakonskim izmjenama 2022. godine unaprijediti zaštitu životinja u Hrvatskoj.
Ostavili smo sljedeće komentare na javnoj raspravi kao razloge za izmjene Zakona o zaštiti životinja:
Zabrana držanja pasa na lancu
Molimo vas da pokrenete izmjene Zakona o zaštiti životinja (NN 102/2017) s ciljem njegova poboljšanja i reguliranja određenih praksi u postupanju prema životinjama za koja se pokazalo da ih je nužno obuhvatiti zakonskim propisima.
Jedna od njih svakako je potpuna zabrana držanja pasa na lancu. To pokazuje i inicijativa koju su početkom ove godine pokrenuli Sklonište Prijatelji Čakovec, Udruga Pobjede i Prijatelji životinja te više od 50 članica Mreže za zaštitu životinja kroz kampanju „Za Hrvatsku bez pasa na lancu”. Aktualni Zakon o zaštiti životinja određuje da je zabranjeno držati pse stalno vezane ili ih držati u prostorima za odvojeno držanje pasa bez omogućavanja slobodnog kretanja izvan tog prostora. Iako je namjera zakonodavca prilikom uvrštavanja ove odredbe bila dobra, riječ je o vrlo nejasnoj odredbi koja i dalje omogućava stalno višegodišnje, pa i doživotno držanje pasa na lancu i njihovu strašnu patnju.
Naime, u praksi je nemoguće provjeriti drži li netko pse stalno vezane ili ne. Ako netko i prijavi da npr. njegov susjed drži psa stalno vezanog na lancu, osoba će izjaviti komunalnom redaru da je baš prije kratkog vremena prošetala psa ili ga odvezala i pustila da sam slobodno hoda dvorištem. Čak i ako posjednik pusti kratko psa s lanca, tko će odrediti koliko je trajanje vremena za koje se može odrediti da ne znači da je pas stalno vezan? Je li dovoljno psa pustiti s lanca 30 minuta ili dva sata dnevno, tjedno ili mjesečno, ili je čak dovoljna i jedna sekunda, budući da i sekunda nevezivanja znači da pas nije stalno vezan?
Također, nemoguće je da 556 jedinica lokalne samouprave u općem aktu kojim propisuju uvjete i način držanja kućnih ljubimaca reguliraju i dio koji se odnosi na vezivanje pasa lancem na način da jednako definiraju riječ „stalno”, već možemo jedino očekivati 556 različitih tumačenja toga pojma. Stoga je i lokalnim zajednicama, radi lakše provedbe ove odredbe, u interesu izmjena zakona na državnoj razini. Zato jedino Ministarstvo poljoprivrede može zakonskim izmjenama donijeti potpunu zakonsku zabranu držanja pasa na lancu, što podržavaju brojne institucije, veterinarska struka i građani, s obzirom na to da psi na lancu iznimno pate, izloženi su svim vremenskim nepogodama, najčešće su slabo ili nikako hranjeni i lošeg su zdravstvenog stanja, bez veterinarske skrbi te onemogućeni u prirodnoj potrebi za kretanjem i socijalizacijom. Naša i druge udruge svjedočile su i dokumentirale brojne slučajeve i patnje i umiranja pasa na lancu, o čemu redovito izvještavamo inspekcije i općinsko državno odvjetništvo. Peticiju za zabranu držanja pasa na lancu dosad je potpisalo više od 57 000 građana. Točan broj potpisa, sve podrške lokalnih i regionalnih zajednica i rezultati anketa već su poslani Upravi za veterinarstvo i sigurnost hrane.
Zbog ove očite nejasnoće u trenutačnoj zakonskoj odredbi, kao i potrebi da se zakonske odredbe usuglase s etičkim standardima držanja pasa u 21. stoljeću, predlažemo izmjenu postojeće odredbe Zakona o zaštiti životinja tako da se briše riječ „stalno” i da odredba glasi:
„Zabranjeno je držati pse vezane ili ih držati u prostorima za odvojeno držanje pasa bez omogućavanja slobodnog kretanja izvan tog prostora.”
Također, dosta članaka, pa tako i ovaj vezan za zabranu držanja pasa na lancu, nema prekršajnu odredbu, što je nelogično, pa i stoga Zakon treba što prije ići u izmjene.
Nastavno na sve navedeno, molimo vas da pokrenete izmjene Zakona o zaštiti životinja kako bi se potpunom zabranom pasa na lancu i drugim izmjenama unaprijedila zaštita životinja u Hrvatskoj.
Ostali razlozi za izmjene Zakona o zaštiti životinja
Osim potpune zabrane držanja pasa na lancu, smatramo da je potrebno mijenjati Zakon o zaštiti životinja (NN 102/2017) i zbog: potpune zabrane držanja i nastupa životinja u cirkusima i cirkuskim predstavama; zabrane držanja medvjeda, tigrova i drugih pripadnika reda zvijeri u zatočeništvu od strane privatnih osoba te propisivanja Pozitivne liste životinja koje se mogu držati za kućne ljubimce.
Zabrana cirkusa sa svim životinjama
Aktualni Zakon o zaštiti životinja (NN 102/2017) propisuje da je zabranjeno držanje životinja u cirkusima te njihovo korištenje u cirkuskim predstavama, no „dopušta se držanje i nastupanje domaćih životinja u cirkusima i cirkuskim predstavama u svrhu prikazivanja vrsti svojstvenog ponašanja koje je istovjetno ponašanju životinja u prirodnom okolišu”. Smatramo da je ovakva formulacija nepotrebna i zbunjujuća, a Hrvatska nema nacionalni cirkus sa životinjama ni ikakvog etičkog ni ekonomskog interesa podupirati mučenje životinja radi isprazne zabave i podilaženja inozemnim cirkusima koji profitiraju na patnji životinja. Stoga ne postoje nikakve prepreke da se potpuno zabrane nastupi cirkusa sa svim vrstama životinjama – i divljima (što je Zakonom zabranjeno još 2006. godine) i domaćima.
Otkako su Zakonom dopušteni nastupi cirkusa s domaćim životinjama, u Hrvatskoj su nastupali cirkusi sa životinjskim točkama koji su kršili Zakon jer su držali ljame i koristili za nastupe deve, a obje vrste u Hrvatskoj nisu domaće, nego divlje životinje. Prikazivali su dresirane nastupe životinja koje su izvodile naučene trikove dok su im dreseri tijekom nastupa mahali i fijukali bičem i lupali ih štapom pokazujući im što moraju napraviti. Životinje su se penjale jedna na drugu, skakale kroz obruč i prepreke, penjale se na povišena postolja i klackalice, vrtjele se na stražnjim nogama oko svoje osi, hodale natraške ukrug, propinjale se na stražnjim nogama, „klanjale” se publici svijanjem prednjih nogu, spuštale se na stražnjicu u sjedeći položaj, „plesale” bečki valcer i izvodile druge trikove koji su rezultat dresure, a ne prikazivanja „vrsti svojstvenog ponašanja koje je istovjetno ponašanju životinja u prirodnom okolišu”. Sama ta formulacija u Zakonu neostvariva je i neodrživa u praksi jer nemoguće je u cirkusu osigurati prikazivanje svojstvenog ponašanja koje je istovjetno ponašanju životinja u prirodnom okolišu.
Svako držanje životinja u cirkusu, bez obzira bile one domaće, kućne ili divlje životinje, zlostavljanje je tih životinja kroz tjeranje na nastupe i neprirodno ponašanje jer su životinje prisiljene podnositi okrutne dresure i izvođenje za njih besmislenih točaka, česta i duga putovanja od grada do grada, od države do države, nastupe pred gomilom ljudi i cjeloživotno služenje od 20 do 30 godina za zabavu ljudi, što životinjama nije ni zabavno niti bi odabrale takav život. Gostovanja svih cirkusa u Hrvatskoj koji su u svojemu programu imali životinje dokazala su vidljivu nedostatnu brigu za životinje, životinje s ranama, iznemogle, gladne i žedne, koje su držali u svim vremenskim uvjetima, bez obzira koliko oni bili (ne)prikladni za njihove etološke potrebe. Cirkusi za životinje znače stresan, težak i mučan život.
Mnoge države stoga su već zabranile cirkuse sa svim životinjama: Cipar, Grčka, Malta i oko 200 lokalnih vlasti u Ujedinjenome Kraljevstvu. Također, zabranile su ih i: Bosna i Hercegovina, neke od 22 države SAD-a, 28 općina u Kanadi, Bolivija, Brazil (Rio de Janeiro, São Paulo, Pernambuco, Paraiba, Rio Grande do Sul, Espiritu Santo, Mato Grosso do Sul, Alagoas i velik broj zabrana u gradovima unutar još četiri brazilske države), Santiago u Čileu. Ove zabrane cirkusa sa svim životinjama u zemljama EU-a i u svijetu pokazuju da i Hrvatska treba slijediti tu pozitivnu praksu. U prilog tome govori i podatak da su 32 grada Hrvatske već zabranila gostovanje cirkusa sa svim životinjama.
S obzirom na sve navedeno, molimo vas da pokrenete izmjene Zakona o zaštiti životinja kako bi u Zakonu ostala odredba: „Zabranjeno je držanje životinja u cirkusima te njihovo korištenje u cirkuskim predstavama”, no bez iznimke koja dopušta držanje i nastupanje domaćih životinja u cirkusima.
Zabrana držanja velikih zvijeri u zatočeništvu privatnih osoba
Aktualni Zakon o zaštiti životinja (NN 102/2017) propisuje da je zabranjeno „držati u zatočeništvu medvjede (svi Ursidae), osim u zoološkim vrtovima i skloništima”. Predlažemo da se navedena zabrana dopuni i da glasi: „Zabranjeno je: držati u zatočeništvu pripadnike reda zvijeri – medvjede (svi Ursidae), vukove (Canis lupus), risove (Lynx lynx), kao i velike mačke (svi Pantherinae) – lavove (Panthera leo), tigrove (Panthera tigris), leoparde (Panthera pardus) i jaguare (Panthera onca) te njihove podvrste i križance, osim u zoološkim vrtovima i skloništima.”
Aktualni Zakon s razlogom zabranjuje držanje medvjeda u zatočeništvu privatnih osoba i ti problemi rješavali su se čak nekoliko godina nakon stupanja odredbe na snagu. Uz velike napore naše udruge i inozemne organizacije Vier Pfoten, manji dio medvjeda prebačen je u utočišta za medvjede, neki su umrli u zatočeništvu privatnih osoba zbog loših uvjeta držanja, a dio je smješten u zoološke vrtove. Nažalost, osim medvjeda, u Hrvatskoj postoje i druge divlje životinje neprikladne za držanje u zatočeništvu, ponajviše tigrovi, koje privatni posjednici drže u svojem vlasništvu, što je također nužno zakonski zabraniti u cilju zaštite sigurnosti ljudi i osiguravanja dobrobiti životinja.
Ovoga ljeta javnost je zgrozila vijest da se trajektom, u kavezu pod ceradom, po najvećoj vrućini, s Hvara nelegalno prevozio tigar kojega je držao u svojem posjedu hvarski ugostitelj Ivan Gospodnetić. Tigar je prevezen u Križevce i prebačen u vlasništvo Zlatka Budina, samozvanog spašavatelja tigrova. Budin je prije 13 godina navodio da ima 11 tigrova, a u medijima je 2020. godine izjavio da ima tri tigra pa je nejasno gdje su završili drugi tigrovi. Prethodnih godina u više navrata prijavljivali smo ga zbog iznajmljivanja tigrova noćnim klubovima u svrhu zabave i promocije. Nakon prijave 2006. godine veterinarska inspekcija u Zagrebu zabranila je daljnje iznajmljivanje i korištenje tigra, potvrdila da je tigar iznajmljen vlasniku noćnog kluba, koji ga je izložio stresu zbog promocije lokala te je utvrđeno da su prekršeni tadašnji Zakon o dobrobiti životinja i Zakon o zaštiti prirode. Na isti način mladi tigar držan je u kavezu ispred noćnog kluba u Selcu, često bez vode i zaštite od sunca, te bio prepušten nebrizi osoblja lokala i maltretiranju prolaznika, a vodili su ga na lancu kako bi naplaćivali fotografiranje s njim.
Privatne osobe drže tigrove u zatočeništvu zbog privlačenja pozornosti i profitiranja njihovim iskorištavanjem u svrhu zabave. Apsurdno je i okrutno namjerno pariti i uzgajati tigrove znajući da se nikada neće moći vratiti u divljinu. Tako nešto eventualno bi provodile stručne institucije (a ne pojedinac) na svjetskoj razini, kroz velike projekte, sa znanstvenim pristupom i pripremom životinja za vraćanje u prirodu, što je za životinju uzgojenu i rođenu u zatočeništvu praktički nemoguće. Osim toga, izvoz tigrova iz uzgoja pridonosi crnom tržištu trgovine životinjama.
Velike zvijeri u Hrvatskoj, kao i velike mačke, divlje su životinje čije je potrebe nemoguće zadovoljiti u zatočeništvu pa npr. čak ni zagrebački zoološki vrt nema tigra. Sve te vrste karakterizira potreba za životnim prostorom veličine do 3000 km², što se ne može osigurati u zatočeništvu gdje se npr. tigar drži u prostoru od samo 50 kvadrata. Stoga je njihovo držanje u zatočeništvu psihičko zlostavljanje i te životinje pokazuju vidljive znakove zoopsihoza. Osim toga, navedene vrste mogu predstavljati sigurnosni rizik za ljude zbog svoje veličine, snage zagriza i predatorske ili agresivne prirode te mogu grebanjem ili ugrizom ozlijediti ili čak ubiti ljude, osobito djecu, i druge životinje.
Stručnjaci za divlje životinje ističu neprihvatljivost držanja tigrova i sličnih divljih životinja u posjedu fizičkih osoba, što u Hrvatskoj nije ni zakonski regulirano. Zato je nužno takvo držanje zabraniti izmjenama Zakona o zaštiti životinja.
Pozitivna lista kućnih ljubimaca
Pri donošenju Zakona o zaštiti životinja 2017. godine, u radnu verziju Zakona uvršteno je propisivanje tzv. Pozitivne liste, odnosno popisa vrsta koje se mogu držati kao kućni ljubimci. Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane navela je tada da „strane životinjske vrste kao kućni ljubimci mogu predstavljati opasnost za zdravlje drugih životinja, ljudi i okoliš te mogu prenositi zarazne bolesti, što posljedično može dovesti do velikih ekonomskih šteta”. No prijedlog je na kraju odbačen, iako je Uprava već počela pripreme za njezino uvođenje i stupila u kontakt s inozemnim organizacijama, prije svega s nizozemskom organizacijom Animal Advocacy and Protection (AAP). Hrvatska zato i dalje nema nikakvu zakonsku regulativu trgovine egzotičnim životinjama kao kućnim ljubimcima, zbog čega je nužno izmjenama Zakona o zaštiti životinja (NN 102/2017) omogućiti uvođenje Pozitivne liste.
Naime, nezakonito trgovanje divljim i egzotičnim životinjama u iznimno je velikom porastu. Radi se o poslovanju s prometom od oko 12 milijarda eura godišnje, dok golemi dodatni troškovi proizlaze iz borbe protiv ilegalne trgovine i liječenja bolesti koje uzrokuju divlje životinje, klanja tisuća domaćih životinja kako bi se spriječilo širenje bolesti te hvatanja i iskorjenjivanja invazivnih vrsta koje nastaju kada ljudi egzotičnog ljubimca koji im dosadi puste u prirodu.
Osim zdravstvenih rizika, trgovina egzotičnim kućnim ljubimcima ima razoran utjecaj na biološku raznolikost, i na globalnoj razini i unutar EU-a, uzrokujući pad populacije divljih životinja u prosjeku za 62 % u područjima gdje se trguje vrstama, što neke gura bliže izumiranju, kao i rizik od prijenosa bolesti na domaće divlje životinje. Neke vrste mogu imati utjecaj na lokalnu bioraznolikost kada ih skrbnici puste ili kada pobjegnu u divljinu. Neke životinje ne mogu opstati u stranoj klimi, a mogu umrijeti i od gladi ili cestovnog prometa. No neke strane vrste mogu preživjeti i postati invazivne, širiti bolesti, narušavati staništa, izazivati križanje vrsta ili se nadmetati s autohtonim vrstama oko hrane prijeteći im time izumiranjem. Bernska konvencija i Konvencija o biološkoj raznolikosti (CBD) identificirali su trgovinu egzotičnim kućnim ljubimcima kao jedan od glavnih putova za unošenje invazivnih stranih vrsta u EU.
Mnoge vrste koje ljudi drže kao ljubimce imaju složene potrebe i traže specijaliziranu i dugogodišnju predanu skrb, prehranu i smještaj. To može dovesti do ozbiljnih problema za njihovu dobrobit kao što su: zanemarivanje, teški napori ponovnog udomljavanja, patnja zbog neadekvatnih uvjeta držanja (pogrešna prehrana, upotreba umjetnog svjetla/grijanja, problemi s ponašanjem), nedostatak veterinara specijaliziranih za bolesti stranih životinjskih vrsta i zoonoze. Životinje zato pate i prerano umiru, što je etički problem koji treba uzeti u obzir i naše zakonodavstvo.
Sve navedeno potvrđuje nužnost uvođenja tzv. Pozitivne liste kućnih ljubimaca kakva je već na snazi u Belgiji, Nizozemskoj, Luksemburgu, Norveškoj, Malti, Litvi i Cipru, dok mnoge druge države EU-a, poput npr. Francuske, Švedske, Finske, Estonije i Slovenije, razmatraju njezino uvođenje, a Italija je ove godine čak donijela odluku da se potpuno zabrani uvoz i trgovina divljim i egzotičnim životinjama.
2017. u Prijedlogu Zakona o zaštiti životinja Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane navodi da će ministar donijeti pravilnikom popis stranih životinjskih vrsta koje se mogu „uzgajati, držati i prodavati kao kućni ljubimci na temelju znanstvenih spoznaja koje se donose u obliku znanstvenih mišljenja, a kojima se dokazuje da je određena životinjska vrsta primjerena za kućnog ljubimca te da je moguće osigurati uvjete držanja takve životinje”. Pozitivna lista temelji se na znanstvenim istraživanjima, omogućava državama kontrolu trgovine životinjama i preventivna je.
Temeljem svega navedenoga, molimo vas da pokrenete izmjene Zakona o zaštiti životinja u cilju omogućavanja propisivanja Pozitivne liste kućnih ljubimaca radi bolje kontrole trgovine životinjama te veće zaštite ljudi i okoliša.
Objavljeno: listopad 2021.
