O, zašto, Kanada?

| More

U veljači prošle godine kanadska je vlada postavila novu trogodišnju kvotu od gotovo milijun životinja, najveću u svojoj tridesetogodišnjoj povijesti! Za vrijeme žetve, koja je završila 15. lipnja, lovci su pobili više od 286.000 beba tuljana u dobi između 12 dana i 12 tjedana

Što je to čovjek, mama?
Čovjek je velika tajna. Ne znamo odakle dolazi niti kamo ide. A kuda god prođe, za sobom ostavlja pustoš.
Taj, čovjek, je li on jako opasan?
Opasan je sine, stoga nastoj da ga nikada ne sretneš.
A kako se čovjeka može ne sresti?
Osjetit ćeš ga kako ti se približava. Čovjeka, sine, prati neki poseban miris. Miris straha, nesreće i bola. On se njime hrani, i po tom ćeš ga mirisu prepoznati.

Kad sam ove rečenice stavio na papir u listopadu 1992., oblikovavši ih u kratkom romanu Potraži me ispod duge, nisam ni slutio da će se aktualizirati deset godina kasnije. Vrsta tuljana Pagophilus groenlandicus, što u prijevodu s latinskog znači 'ljubitelj leda s Grenlanda', ove se godine opet našla na udaru, i to u razmjerima kao nikada do sada. Godine u kojima su uporni prosvjednici odlučno ustrajali u zahtjevima da komercijalni lovci na tuljane odlože svoje krvničke toljage, urodile su trenutnom pobjedom. Sljedeći će redci dočarati koliko je ta pobjeda bila krhka.

Od devet na tri milijuna tuljana

Grenlandski tuljani dijele se na tri populacije. Jedni naseljavaju Bijelo, tj. Barentsovo more sjeverno od Norveške, drugi žive u Jan Mayen području - na norveškom otoku smještenom između sjeverne Norveške i Grenlanda, dok se treći mogu naći na istočnim obalama Kanade. Nakon što ljeto provedu hraneći se u vodama Arktika, tuljani migriraju na jug gdje tijekom veljače i ožujka donose na svijet mlade. Mladi tuljani rađaju se na ledu koji pluta morima i toliko su dobro izolirani svojim prirodnim bijelim kaputićem da toplina njihova tijela ne topi led. Upravo se taj zaštitnički kaputić pretvorio s dolaskom čovjeka u ove krajeve u njihovo najveće prokletstvo.

Navedene tri populacije u početku su zajedno brojile više od devet milijuna tuljana, a intenzivan lov njihov je broj smanjio na nekih tri milijuna. Krivnju za to snosi industrijski izlov tuljana u komercijalne svrhe koji je haračio skoro 400 godina. Izlov tuljana u Kanadi kulminirao je između 1820. i 1860., kada je svake godine ubijeno 500.000 tuljana. Do 1840. populacija tuljana se naglo smanjila, no unatoč tome nisu usvojene nikakve mjere koje bi ih zaštitile. Povjesničari tvrde da su jedino užasne vremenske prilike i led spriječili lovce da ovu vrstu tuljana izbrišu s lica Zemlje.

Između dva svjetska rata tuljani su uživali u relativnom miru, no, nakon Drugog svjetskog rata, norveški proizvođač krzna - koji je izumio proizvodnju luksuznog krzna od mekog bijelog kaputića novorođenih tuljana - i dolazak flotila lovaca na tuljane u Kanadu, eskalirali su u novi pokolj. Do 1947. norveški su lovci desetkovali stada tuljana u sjeveroistočnom Atlantiku do te mjere da su morali krenuti put lovišta na Newfoundlandu. Sredinom pedesetih znanstvenici su se napokon oglasili upozorenjem da se hitno mora regulirati izlov tuljana. No, lov se i dalje nastavio, tako da se broj tuljana između 1950. i 1960. prepolovio. To nije spriječilo da se u idućem desetljeću lov na tuljane ubaci u još veću brzinu. Počeli su se koristiti zrakoplovi i razarači leda s najsuvremenijom tehnologijom i helikopterima. Prosječni godišnji ulov od 278.000 tuljana svjedoči o uspješnosti nove tehnologije. Procjenjuje se da je od 1800. ubijeno oko 33 milijuna grenlandskih tuljana!

Ironično je da je sredinom šezdesetih film snimljen u svrhu turističke promocije Quebeca pridonio da javnost digne svoj glas protiv pokolja tuljana. U sekvencama koje su pokušale dočarati drevnu borbu između čovjeka i prirode prikazani su krupni kadrovi beba tuljana zatučenih šiljcima harpuna. Šokirani i zgroženi viđenim gledatelji diljem Kanade i SAD-a zahtijevali su prestanak pokolja.

Greenpeace vs. profiteri

Kanadska vlada postavila je kvotu za izlov tuljana koja se u stvarnosti ignorirala. Tek odlučnim akcijama koje je pokrenuo Greenpeace i druge udruge za zaštitu okoliša počeli su se osjećati vjetrovi promjena. Godine 1976. Greenpeace šalje prvu ekipu na mjesto pokolja s namjerom da spasi tuljane štiteći ih svojim tijelima, ali i da pokolj objavi široj javnosti. Od 1976. do 1985. Greenpeace je slao nekoliko ekspedicija u Kanadu, a 1981. i 1982. godine službenici kanadske vlade uhitili su prosvjednike na njihovu brodu Rainbow Warrior.

Istraživanje tržišta krajem sedamdesetih pokazalo je da se 90 posto krzna tuljana koje su ubili kanadski i norveški lovci izvozilo u zapadnoeuropske zemlje za krznene ukrase i skijaške čizme, dok su leševi ubijenih tuljana ostavljeni da trunu na ledu. Godine 1983. Greenpeace je započeo intenzivnu kampanju sprječavanja uvoza krzna tuljana u deset zemalja Europske ekonomske zajednice, što je i urodilo dvogodišnjom zabranom. Kanadski lov doživio je pad od 170.000 ubijenih tuljana 1982. na 56.000 sljedeće godine te daljnji pad od 30.000 ubijenih tuljana 1984. godine. Godine 1985. objavljena je potpuna pobjeda nad lovom zbog profita. Te iste godine ističe i zabrana EEZ-a, no biva obnovljena za sljedeće četiri godine. Industrija ribolova i lova na tuljane u Kanadi za to vrijeme nije mirovala, nego je tražila alternativna tržišta za proizvode od tuljana.

Modni ukrasi i afrodizijak

Prijetnje kanadske vlade na kraju su se i obistinile i lov na tuljane objavio se u krvavijem obliku nego ikad prije. U veljači prošle godine kanadska je vlada postavila novu trogodišnju kvotu od gotovo milijun životinja, najveću u svojoj tridesetogodišnjoj povijesti. Za vrijeme žetve koja je završila 15. lipnja, lovci su pobili više od 286.000 beba tuljana u dobi između 12 dana i 12 tjedana. Njihovo krzno prodali su zemljama Skandinavije, Rusije i Dalekog istoka za odjeću, čizme i modne ukrase, a spolovila muških tuljana tradicionalnoj kineskoj medicini koja ih rabi kao afrodizijak. Tako je zaštitnički bijeli kaputić mladih tuljana, koji mijenjaju srebrnkasto-sivim krznom nakon što navrše devet do petnaest dana starosti, još jednom postao njihovo prokletstvo. Oni sretniji umrli su ubrzo nakon što su bili zatučeni ili ubijeni metkom. Prava agonija zadesila je ranjene koji su oderani naživo ili one koji su uspjeli pobjeći kako bi kasnije umrli pod ledom. Tako je jedan od najvećih i najbarbarskijih masakra sisavaca još jednom zakrvavio led duž Newfoundlanda i obala Labradora.

Gospodarski procvat u krvi

Istraživanja leševa tuljana koja su proveli nepristrani veterinari potvrđuju da je 42 posto imalo minimalne ili gotovo nikakve frakture lubanje, što sugerira da su životinje bile pri punoj svijesti kad su bile oderane! U prilog tome idu i svjedočanstva promatrača koji opisuju kako su lovci udarili tuljana toljagom i rasparali ga te kako se često događalo da se životinja počela micati; potom bi je još jednom udarili toljagom i nastavili derati krzna.

Za te strahote Kanada nalazi opravdanje u okrivljavanju tuljana za nestanak bakalara, a ne u prekomjernom ribarenju. Izgleda da nakon leševa dabrova kanadska vlada traži gospodarski procvat u krvi beba tuljana. Je li i list javora na njihovoj zastavi obojan tom istom krvlju?!

Dok se u ljudskim umovima zemlje neviđenih prirodnih ljepota krije tendencija ekspanzije lova na tuljane i na njezine zapadne obale, mit o čovjeku koji za sobom ostavlja miris straha, nesreće i bola prerasta u sramotnu stvarnost. To osjećaju i tuljani na Newfoundlandu, baš poput i malog tuljana Dannyja iz dijaloga na početku članka.

Frustriran nemogućnošću da učinim nešto više, ne preostaje mi ništa drugo nego da zavapim O, zašto, Kanada?!

Bernard Jan, @nimal portal, Zarez 114, 9. listopada 2003.

Vezane teme

Mladunče tuljana preživjelo pokolj [ 33.83 Kb ]

Također pogledajte

Akcije

Reakcije, zahtjevi i prijave

Web reference

Facebook preporuke

Preporučujemo AVALON web hosting