Više od 700 milijuna pilića trenutačno se svake godine uzgaja i ubija samo u Velikoj Britaniji, dok je taj broj u Europskoj uniji daleko veći, premašujući šest milijardi ptica godišnje. U komercijalnim farmama pilića za meso, takozvanim “brojlerima”, tisuće ptica nagurano je u ogromne hale, bez pristupa prirodnom svjetlu, svježem zraku i bilo kakvim obogaćenjima okoliša. Standardna hala može sadržavati čak 50.000 ptica, a zbog izrazite prenapučenosti prosječni prostor koji svaka ptica ima na raspolaganju manji je od površine lista papira A4 formata.

Brz rast, spora smrt

Radi maksimizacije proizvodnje, moderni brojleri genetski su selektirani i hranjeni visokoproteinskim obrocima kako bi rasli dvostruko brže nego prije samo 30 godina. Međutim, njihova tijela ne mogu podnijeti taj neprirodni rast. Zbog toga dolazi do teških deformacija kostura i problema s unutarnjim organima. Studija Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) iz 2010. godine otkrila je da više od 30% pilića pati od teških deformacija nogu, dok čak 57% ptica pokazuje određeni stupanj hromosti. Ovi problemi uzrokuju kroničnu bol, a mnogi pilići jednostavno postanu nesposobni za hodanje i umiru od gladi i dehidracije jer ne mogu doći do hrane i vode.

Pored problema s kostima, brojleri često pate i od zatajenja srca zbog ubrzanog rasta. Prema izvještaju britanske organizacije Compassion in World Farming (CIWF), milijuni pilića godišnje umiru od iznenadne srčane smrti ili ascitesa, stanja u kojem dolazi do nakupljanja tekućine u trbušnoj šupljini zbog neadekvatne cirkulacije.

Cijena pilećeg mesa

Tzv. “žetva” pilića, odnosno sakupljanje ptica za transport do klaonica, još je jedan izvor patnje. Pritom radnici hvataju ptice za noge i naglo ih bacaju u transportne kontejnere, često uzrokujući teške prijelome i unutarnja krvarenja. Prema istraživanju organizacije Eurogroup for Animals, do tri milijuna pilića u EU godišnje ugine već tijekom transporta, a milijuni drugih zadobiju ozbiljne ozljede.

Transport do klaonica odvija se u pretrpanim plastičnim kontejnerima, gdje se ptice suočavaju s ekstremnim vremenskim uvjetima, dehidracijom i gušenjem. U Hrvatskoj i ostatku EU, istraživanja pokazuju da oko 1% pilića umre tijekom transporta, što znači da godišnje stotine tisuća ptica umiru prije nego što uopće stignu do klaonice.

Sam proces klanja dodatno je okrutan. Standardna praksa uključuje vješanje pilića naglavačke na metalne kuke, nakon čega im se glave uranjaju u elektrificiranu vodu s ciljem izazivanja nesvijesti. No, mnogi pilići nisu pravilno omamljeni, osobito ako pomiču glavu u trenutku uranjanja, pa ostaju potpuno svjesni kada im automatski noževi prerežu vrat. Neki od njih izbjegnu noževe i bivaju odrani i skuhani živi u kotlovima za uklanjanje perja. Zastrašujuća činjenica je da u EU zakonima perad nije obuhvaćena istim zaštitnim mjerama kao sisavci, što znači da su zakonske regulative često slabije provedene i manje učinkovite u sprečavanju patnje.

Ova strašna realnost uzgoja i klanja brojlera jasno pokazuje da peradarska industrija sustavno iskorištava milijarde osjetilnih bića. Kokoši su inteligentne i društvene životinje koje osjećaju bol, strah i stres, a život u industrijskim farmama lišava ih bilo kakve mogućnosti za prirodno ponašanje.

Prelaskom na veganstvo, svaki pojedinac može doprinijeti smanjenju patnje ovih nevinih životinja. Procjenjuje se da jedna osoba koja prestane jesti piletinu može spasiti više od 30 pilića godišnje. S obzirom na to da brojleri žive samo 6 do 7 tjedana prije klanja, odluka o nekom sudjelovanju u njihovoj eksploataciji ima ogroman učinak. Umjesto da podržavamo okrutnost peradarske industrije, možemo birati suosjećanje i održivost – veganstvo je jedini etički i ekološki prihvatljiv izbor za budućnost bez patnje životinja.