Dupini i kitovi

Dupini su vrlo društvene životinje i žive u skupinama različite veličine i različitog sastava: to mogu biti životinje istog spola ili mužjaci i ženke zajedno sa svojim mladuncima. Pomažu si…
SHARE

Dupini su vrlo društvene životinje i žive u skupinama različite veličine i različitog sastava: to mogu biti životinje istog spola ili mužjaci i ženke zajedno sa svojim mladuncima. Pomažu si u lovu, kod poroda i bolesti. Njihovo prijateljsko i lojalno ponašanje za dupine je od životne važnosti.

Dupini se međusobno sporazumijevaju raznim zvukovima. Nije poznato koliko je razvijen njihov “jezik”, ali je sigurno da se oni prepoznaju i da međusobno “razgovaraju”. Imaju čak i zasebne zvukove za svaku jedinku, odnosno, daju si imena.

Dupini imaju vlastite osobnosti, mogu se prepoznati u zrcalima i mogu razmišljati o budućnosti. Traže društvo onih s kojima uživaju, a izbjegavaju one s kojima ne žele biti. Znanstvenici sa Sveučilišta Emory utvrdili su da je relativna veličina mozga dupina ubočara druga po veličini nakon ljudskog, te da je složenost neokorteksa mnogih dupina usporedive s ljudskim mozgom, a možda ga čak i premašuje.

Jedan od prvih koraka u pokušaju da navedemo ostale da uvide problem jest da upoznaju dupine u divljini. Najočiglednija i najvažnija razlika je da divlji dupini ne nose smiješne šeširiće, na primjer. Niti skaču kroz obruče, plešu na repovima, plješću sebi prednjim perajama ili proizvode skvičave zvukove kao Flipper, televizijska zvijezda.

U svom proučavanju dupina otkrit ćete da su većina dupina koji se drže u zatočeništvu atlantski dobri dupini (Tursiops truncatus). Oni žive u umjerenim i tropskim vodama širom svijeta, teže 150 do 300 kilograma i narastu oko 2,5 metra u dužinu. Žive u skupinama zvanim ‘jata’ koja čine od nekoliko jedinki do više stotina – mužjaci se obično druže s mužjacima, ženke sa ženkama i svojim podmlatkom – i prelaze preko 70 km dnevno, plivajući, družeći se, pareći se i hraneći se jatima riba.

Kitovi (Cetacea) su podijeljeni u 13 obitelji, koje se sastoje od 76 vrsta. Četiri od tih 13 obitelji su kitovi usani (Mysticeti), oni koji plivaju oceanima prosijavajući plankton (male račići i kozice). Sve ostale obitelji su Odontoceti, što znači da imaju zube. Oni te zube ne koriste za žvakanje već za zahvatanje. Jedna od tih obitelji, Delphinidae, sastoji se od 31 vrste, uključujući kita ubojicu (Orka), običnog dupina, pliskavicu, istočnopacifičkog dupina i dobrog dupina (takav je bio Flipper).

Međutim, umjesto da ih promatramo u njihovom prirodnom okruženju, ljudi su kroz povijest počeli hvatati i zatvarati dupine i kitove, pretvarajući ih u izvođače u industriji zabave. Umjesto beskonačnih oceana, njihovi novi domovi postaju betonski bazeni, a njihova sloboda zamijenjena je rutinskim treninzima i predstavama. No, iza veselog imidža ovih nastupa krije se surova stvarnost – životinja čiji je prirodni instinkt zamijenjen uvjetovanim ponašanjem, motiviranim osnovnom potrebom za preživljavanjem.

Kada ih vidimo u predstavi, što vidimo? Vidimo dupina željnog da zadovolji i spremnog da učini što god trener traži od njega. Zašto? Zato što je gladan. Dupini izvode trikove jer su tada hranjeni. Jedna od prvih stvari koje trener nauči o dupinima jest da oni ne čine ništa odmah ako nisu gladni. Zato se dupini hrane tijekom predstave. Ustvari često sami započinju predstavu kad su gladni. Treneri svoju metodu nazivaju ‘pozitivna nagrada’. Iz dupinove perspektive, to je uskraćivanje hrane. Ako dupini ne izvedu točku kako treba i zviždaljka se ne začuje, to znači da neće dobiti nimalo ribe za nagradu.

Najtužniji dio je da smo ne samo dozvolili industriji zabave da iskorištava i zatočava ove divne životinje, već i da masno zarađuje na tome.

Svaki put kada posjetimo takve predstave, podržavamo industriju koja iskorištava inteligentna i društvena bića, prisiljavajući ih na život u neprirodnim uvjetima. Umjesto toga, možemo birati etičke alternative – promatrati dupine i kitove u njihovom prirodnom staništu, podržavati organizacije koje se bore za njihovu zaštitu i educirati druge o stvarnosti zatočeništva. Najvažnije što možemo učiniti jest ne kupovati ulaznice za delfinarije i morske parkove. Bez publike, ova industrija neće opstati. Glasom, edukacijom i bojkotom možemo pomoći da ocean ostane jedini pravi dom za ove nevjerojatne životinje.

Povezani članci