Ako razumijete život zatočenih dupina, predstavu s dupinima počinjete gledati drugim očima. Više nije dobroćudna. Uvredljiva je. Kada shvatimo da to dupini čine samo zato jer je to jedini način da ostanu živi, jasno vidimo što je to u stvari: dominacija. Prisiljavamo dupine da izvode neprirodne stvari koje nikada ne bi činili u prirodi jer smo zabavljeni dominacijom nad nemoćnim pripadnicima druge vrste. Najgori dio je što to uči djecu da je u redu iskorištavati i zarobljavati životinje radi nečije zabave. Ništa od toga nije ni zabavno ni poučno.

Dupini u zatočeništvu izvode predstavu jer su na to prisiljeni putem kontrole hrane.

Evo kako metodu uporabe hrane kao sredstva za kontrolu opisuju rukovoditelji parka Sea World koji je u vlasništvu tvrtke Anheuser-Busch: ‘Treneri Sea World-a koriste hranu kao primarno sredstvo za dresiranje. Upravo ono ukazuje životinji kada je i koje je izvedeno ponašanje poželjno. Vrlo je važno da životinja točno zna kada je točka koju je izvela željeno ponašanje. Odlaganje za tek nekoliko sekundi može nenamjerno pojačati neželjeno ponašanje.’

Ako promatrate predstavu s dupinima, možete primijetiti kako trener u razmacima koristi zviždaljku. To je neposredan signal dupinu da je točka izvedena pravilno, i da će kasnije biti nagrađen ribom. Ukoliko trener nije zadovoljan izvedenom točkom, neće zazviždati u zviždaljku i dupin neće biti nahranjen.

‘Industrija zatočeništva’ naziva ovu metodu treninga pozitivnim potkrepljenjem. Iz perspektive jednog dupina, to je u svakom slučaju uskraćivanje hrane.

Treneri dupina će stalno ponavljati publici da se njihova veza s dupinima zasniva na suradnji i uzajamnom razumijevanju, kao da su oni i zatočeni dupini pripadnici jedne velike, sretne obitelji. Kako kaže švedski dupinarij: ‘Komunikacija djeluje! Mi ustvari doista razumijemo jedni druge.’

Omražena kontrola hranom kao komunikacija je naravno esencijalni dio spektakla dupina u zatočeništvu, i ironično je da su upravo točke koje izdresirani dupini izvode postale najuvjerljiviji dio iluzije. Samo nekoliko primjera: Kada dupini hodaju na repovima i igraju košarku, gledatelji interpretiraju ponašanje dupina kao zabavnu zaigranost. A kad dupini poljube njihove trenere, plješću sami sebi prsnim perajama i veselo klimaju glavama kao odgovor na pitanje ‘zabavljate li se?’, to im daje neka ljudska obilježja, ostavljajući publiku u lažnom uvjerenju da doista postoji zajednički jezik između dupina i trenera. Dupinima koji izvode predstavu, naravno, izdresirano ponašanje je ključ do ribe i ne pridaju mu nikakvo drugo značenje osim ovog. Nema dvojbe da, ako se dupini drže malo gladni, to ih navodi da nastave s ponašanjem koje će biti nagrađeno hranom.

Treneri dupina često, čak i ponosno, izjavljuju da dupini ‘jako brzo uče’. Ono što doista kažu jest da bilo tko, tko ima kantu s ribom, ima nevjerojatnu kontrolu nad dupinima, a gladan dupin će učiniti gotovo sve za hranu. Kao što je jedan kubanski trener bez oklijevanja priznao prilikom tajnog intervjua: ‘Ako dupin nije gladan, nećete ga natjerati da skače za vas, zaboravite to.’

Što se događa s dupinima kada predstava završi i svi odu? Većina dupina ne radi ništa. Životare u svojim akvarijima ili kavezima i čekaju sljedeću predstavu, sljedeće hranjenje.

Neki opravdavaju zoološke vrtove i akvarije uspoređujući životni vijek zatočenog i slobodnog dupina i svodeći taj problem na pitanje koliko dugo zatočeni dupini mogu ostati živi.

Ovdje se prvo mora naglasiti netočnost takvih izjava. Atlantski dobri dupini (Tursiops truncatus), najčešća vrsta u zatočeništvu, u divljini mogu živjeti 40 do 60 godina, a ženke često nadžive mužjake. Primjerice, istraživanja populacija dupina u zaljevu Sarasota na Floridi pokazala su da neke ženke dožive više od 60 godina, dok mužjaci obično žive oko 40-45 godina. (Sarasota Dolphin Research Program) Za razliku od toga, statistike pokazuju da dupini u zatočeništvu rijetko dožive 30 godina. Istraživanja Američke nacionalne uprave za oceane i atmosferu (NOAA) pokazuju da prosječan životni vijek zatočenih dupina iznosi samo oko 12 godina, iako pojedini mogu doživjeti više. Visoka stopa smrtnosti kod mladih dupina posebno je problematična – istraživanje je pokazalo da više od 50% dupina u zatočeništvu umire prije nego što napuni dvije godine. (National Marine Fisheries Service)

Međutim, bitnije od toga je da životni vijek životinje ne može i ne smije biti uporabljen kao mjera njene dobrobiti. Problem zatočavanja dupina nije u količini života, nego u kvaliteti života; ne radi se o znanosti, nego o etici.

Neki dupini su cijelog života zatvoreni iza betonskih zidova bazena. Misle da je krov nebo i nikada nisu iskusili najjednostavnije elemente prirode kao što su prirodni ritmovi mora, sunčeva svjetlost i kiša. Nikada neće plivati u ravnoj liniji koliko god požele; nikada neće moći uporabiti svoju brzinu, inteligenciju, sonar i osjećaj suradnje kada love ribu.

Oni su žrtve koje smo mi stvorili za vlastitu zabavu, i takve predstave nemaju nikakvu pozitivnu edukacijsku vrijednost.