Iditarod Trail Sled Dog Race, poznatija samo kao Iditarod, godišnja je utrka saonicama koje vuku psi, a održava se u Aljasci na ruti dugoj približno 1.600 kilometara. Ova utrka, koja slavi izdržljivost i snagu pasa, prikriva brutalnu realnost patnje koju ovi psi trpe zbog ljudske zabave i profita.
Iscrpljujući napor i ekstremni uvjeti
Psi korišteni za Iditarod moraju pretrčati gotovo 1.600 kilometara u manje od dva tjedna, često u temperaturama koje padaju i do -50 °C uz ledene vjetrove. Tijekom utrke psi gube ekstremne količine tjelesne mase, često postaju dehidrirani i iscrpljeni. Svake godine mnogi psi kolabiraju od umora, razvijaju ozebline ili unutarnja krvarenja, a neki čak i umiru.
Smrt i ozljede kao norma
Povijest Iditaroda puna je slučajeva smrti pasa. Tijekom godina, stotine pasa su uginule zbog iscrpljenosti, srčanog udara, gušenja povraćanjem ili nesreća na stazi. Prema izvještajima, psi su prisiljeni trčati čak i kada su ozlijeđeni, bolesni ili previše iscrpljeni. Psi koji ne mogu izdržati tempo utrke jednostavno se izbacuju iz natjecanja i često im prijeti eutanazija jer više nisu „korisni“.
Okružje mučenja izvan utrke
Praksa držanja pasa koji se koriste za Iditarod jednako je problematična kao i sama utrka. Psi su često vezani na lancima tijekom cijele godine, s minimalnim društvenim kontaktom i ograničenom mogućnošću kretanja. Mnogi su smješteni u neadekvatnim skloništima, izloženi ekstremnim vremenskim uvjetima, a njihova zdravstvena skrb često je ispod osnovnih standarda.
Diskvalifikacija zbog otkrivene okrutnosti
Ponekad se otkriju slučajevi ekstremnog zlostavljanja i nemara. Više natjecatelja je diskvalificirano ili sankcionirano zbog brutalnog postupanja prema psima. U nekoliko slučajeva dokumentirano je premlaćivanje pasa, uskraćivanje hrane ili vode kao kazna te zanemarivanje ozljeda.
Profit i imidž ispred dobrobiti životinja
Industrija oko Iditaroda donosi značajan prihod sponzorima, organizatorima i natjecateljima. Sponzori poput velikih korporacija financijski podržavaju događaj, ignorirajući moralne implikacije. Međutim, sve veći pritisak javnosti i organizacija za zaštitu životinja rezultirao je povlačenjem sponzora poput Wells Fargo banke, Coca-Cole i Jack Daniel’sa.
Iditarod nije herojstvo ni slavljenje pseće snage – to je mučenje pod krinkom sporta. S obzirom na sve dostupne dokaze o okrutnosti, vrijeme je da ova utrka postane dio prošlosti. Umjesto podržavanja industrije koja iskorištava pse, trebali bismo se zalagati za veću zaštitu životinja i težiti svijetu bez iskorištavanja ijednog živog bića.










