Testiranje bez torture
U bliskoj budućnosti možda će laboratoriji na svoja vrata staviti natpis 'Zabranjeno za štakore i zečeve'. Alternative testiranju na životinjama učinkovite su i pouzdane, kako za kozmetiku i proizvode za domaćinstvo, tako i za medicinska istraživanja. U većini slučajeva ispitivanja ne-životinjskim metodama kraće traju, koštaju svega djelić onoga sto se troši na eksperimente sa životinjama i nisu ovisna o specifičnostima vrste koje otežavaju ili onemogućavaju primjenu na drugu vrstu.
Proizvodi bez boli
Pharmagene Laboratories u Roystonu (Engleska) prva je tvrtka koja koristi ljudsko tkivo i sofisticiranu kompjutersku tehnologiju u procesu razvoja i testiranja lijekova. Primjenjuje metode molekularne biologije, biokemije i analitičke farmakologije te provodi opsežna istraživanja ljudskih gena i načina na koji lijekovi utječu na njih ili na proteine koji pritom nastaju. Dok neke druge tvrtke u tu svrhu koriste životinjsko tkivo, znanstvenici iz Pharmagenea vjeruju da se do daleko boljih rezultata dolazi s ljudskim tkivom. 'Ako imate informaciju o ljudskim genima, kakva je korist od toga da se vratimo životinjama?' kaže suosnivač Pharmagenea, Gordon Baxter.1 Umjesto da kapaju kemikalije u oči životinja kako bi ispitali stupanj toksičnosti, istraživači sada mogu uzgojiti tanki sloj stanica na membrani i nadgledati promjene u strujnom otporu unutar stanica pri izlaganju ispitnim kemikalijama.2
Avon Products, Inc., tvrtka koja je do lipnja 1989. ubijala oko 24.000 životinja godišnje kako bi ispitala svoje proizvode, iako i dalje testira na životinjama, u mnogim ispitivanjima koristi isključivo ne-životinjsko testiranje, uključujući takozvani Sistem za analizu nadražljivosti (Irritation Assay System, ranije poznat pod imenom Eytex ili Skintex) te in vitro test, koji se koristi za procjenu stupnja nadražljivosti pojedinih supstanci. U tom se testu oponašaju reakcije rožnice i ljudske kože pri izlaganju stranim supstancama te se on može upotrijebiti za određivanje toksičnosti više od 5.000 različitih tvari.
Corrositex je in vitro test odobren od strane američkog Ministarstva za transport kao nadomjestak za tradicionalno ispitivanje na zečjoj koži. Tim se ispitivanjem procjenjuje korozivnost upotrebom proteinske membrane koja je napravljena tako da funkcionira na jednak način kao koža. Ta metoda daje rezultate u samo nekoliko sati i košta svega 100 USD po ispitivanju.3
Tri su tvrtke razvile umjetnu 'ljudsku kožu', koja se može upotrebljavati za presađivanje žrtvama opeklina i drugim pacijentima, a također može nadomjestiti životinje u ispitivanjima proizvoda.4
Znanstvenici se također mogu koristiti matematičkim i kompjuterskim modelima koji se baziraju na fizičkim i kemijskim svojstvima tvari, a sa svrhom predviđanja toksičnosti određene tvari. Jedan od takvih kompleta softvera je TOPKAT, koji predviđa oralnu toksičnost i nadražljivost kože i oka, a koriste ga američka vlada: Food and Drug Administration (FDA) i Environmental Protection Agency (EPA), kao i vojska.
Uz pomoć kompjutera znanstvenici su izradili precizan probni model ljudskog srca, koji će omogućiti istraživačima da ispitaju nove tretmane elektronskim putem prije nego što se isti isprobaju na ljudima. Kompjuterizirani 'virtualni organi' mogu unaprijed pokazati kako će se određeni lijekovi apsorbirati i uklopiti u metabolizam, tako da tvrtke koje proizvode lijekove sada mogu elektronski ispitati učinak određenih supstanci prije nego sto ih isprobaju na čovjeku.
Drugi toksikološki kompleti omogućavaju proizvođačima lijekova i kozmetike da provedu ispitivanja koja pokazuju hoće li kemijski spojevi koji se koriste u proizvodima uzrokovati rak ili druge zdravstvene poteškoće. Upotrebom integriranih molekularnih sustava za analizu, koji pokazuju na koji način reagiraju ljudske i životinjske bakterijske stanice kada se izlože raznim kemijskim spojevima, takvi kompleti omogućavaju proizvođačima da ispitaju tisuće potencijalno toksičnih kemijskih spojeva godišnje, i to brže i jeftinije nego što bi se oni mogli testirati na životinjama.5
Medicinska primjena
Za medicinu bi se moglo reći da se najznačajnija istraživanja ne provode u epruvetama, već u bolnicama i klinikama te u uredima statističara i epidemiologa. Kliničke ankete, ljudski dobrovoljci, izučavanja pojedinih slučajeva, izvještaji s autopsija i statističke analize omogućavaju daleko preciznije izučavanje uz upotrebu stvarnih faktora okoliša vezanih uz ljudsku bolest nego što je ono koje je moguće provesti na životinjama, budući da su one zatočene u laboratorijima i inficirane bolestima u uvjetima koji se uvelike razlikuju od situacija s kojima se suočava čovjek. Daleko prije nego što se počelo s čuvenim eksperimentima s 'psom pušačem', statističari i epidemiolozi su znali da pušenje kod ljudi izaziva rak, a ipak se nije otpočelo s programima koji bi upozorili na opasnost pušenja po zdravlje dok nisu provedena daljnja ispitivanja na životinjama (na veliko zadovoljstvo duhanske industrije), koja 'nisu dala konačne rezultate'.
Vrijeme i novac
Ne-životinjska ispitivanja obično su brža i jeftinija od životinjskih ispitivanja, a mogu ih zamijeniti i naprednija su od njih.6
U izučavanju raka životinjska ispitivanja jedne jedine tvari mogu trajati između četiri i osam godina i koštati 400.000 USD i više, dok kratkoročna ne-životinjska izučavanja koštaju svega 200-4.000 USD i mogu se provesti u roku od nekoliko dana. Rizici koji proizlaze iz višegodišnjeg čekanja na rezultate životinjskih ispitivanja očiti su: 1985. godine EPA je odlučila da tri životinjska ispitivanja nisu pokazala dovoljan stupanj opasnosti pesticida Alar te je zatražila od proizvođača da provede dodatna istraživanja o raku i to na životinjama. Danas, nakon što je od toga prošlo više godina, to je istraživanje još uvijek nedovršeno. Iako je EPA povukla Alar s tržišta, ne-životinjska ispitivanja mogla su se provesti u samo nekoliko dana ili mjeseci, a ne godina, uslijed čega bi manje potrošača došlo u dodir s proizvodima koji su bili tretirani Alarom.
Naučimo pomagati bez nanošenja boli
Sve više studenata medicine protivi se ispitivanjima na životinjama iz razloga savjesti i mnogi studenti danas steknu titulu, a da nisu koristili životinje; umjesto toga, uče promatranjem iskusnih kirurga na djelu. U Velikoj Britaniji je za studente medicine protuzakonito vježbati kirurgiju na životinjama, a mnoge vodeće škole u SAD-u, uključujući Harvard, Yale i Stanford, danas koriste inovativne, kliničke metode poučavanja umjesto zastarjelih životinjskih laboratorija. Harvard, na primjer, nudi praktikum o srčanoj anesteziji, gdje studenti mogu promatrati ugrađivanje premosnice na ljudskom srcu umjesto u laboratorijima s psima.
Korak naprijed
Profesor Michael Balls, voditelj Europskog centra za ozakonjenje alternativnih metoda (ECVAM), kaže: 'Mnogi među onima koji donose odredbe radije se odlučuju za ispitivanja na životinjama, čak i ona za koja znaju da nisu pouzdana i čija je relevantnost upitna.'7
Iz znanstvenih, zdravstvenih, etičkih i ekonomskih razloga istraživači i donositelji odredbi morali bi se prebaciti na ne-životinjska ispitivanja, a veliki dio eksperimenata koji se vrše na životinjama, i to više iz 'radoznalosti' ili navike nego iz stvarne potrebe za informacijama, moralo bi se odmah ukinuti.
Što možete učiniti vi?
Ako posjedujete dionice u tvrtki koja provodi ispitivanja na životinjama, predložite dioničarsku odredbu koja se protivi upotrebi životinja u te svrhe.
Zatražite od Ministarstva za zdravstvo da prestane zahtijevati okrutna i suvišna ispitivanja lijekova na životinjama i da dopusti proizvođačima da ih zamijene in vitro ispitivanjima.
Reference:
- Reuters, 'British Company Pioneers Non-Animal Tests', 29. kolovoza 1996.
- 'New Toxicity Test Designed to Spare Laboratory Animals', Orlando Sentinel, 23. kolovoza 1996.
- Wade Roush, 'Hunting for Animal Alternatives', Science, 11. listopada 1996., str. 168.
- Lawrence M. Fisher, '3 Companies Speed Artificial Skin', The New York Times, 12. rujna 1990.
- David Algeo, 'Big Plans on Tap for Xenometrix', Denver Post, 18. listopada 1996.
- Barnaby J. Feder, 'Beyond White Rats and Rabbits', The New York Times, 28. veljače 1988., sekcija 3, str. 1.
- Shelley M. Colwell, 'Alternative Action', Soap/Cosmetics/Chemical Specialties, 19. listopada 1996., str. 56.