Nemoj me uzeti ako me jednoga dana misliš napustiti
Za mnoge dolaze najljepša tri mjeseca u godini, a za neke će se ona pretvoriti u noćnu moru. Nekoliko tjedana opuštanja i bezbrižnog odmora urodit će poplavom napuštenih kućnih životinja. Njihovi životi promijenit će se iz temelja. I nedugo nakon toga, potpuno i ugasiti.
Ovo je pojava koja zemljama diljem svijeta hara već desetljećima. Pomama za morem i ljetnim ludilom pretvara se u kalvariju životinja koje su iznenada postale preskupe da bi se za njih brinulo, stoga ih se - napušta. Njihov novi dom postaju parkovi, ulice, smetlišta i na kraju šinteraji u kojima ih čeka smrtonosna injekcije, ukoliko prije ne skončaju pod autom. Većina od nas vjerojatno se pita zašto se to događa? Je li uistinu čovjek tako bezdušno i bezosjećajno biće, koje svojeg do tada najboljeg prijatelja osuđuje na polaganu ali sigurnu smrt? Neki će pronaći izgovor u tome da nisu imali srca ubiti nedužnu životinju vlastitom rukom. Ovako su joj bar 'dali priliku da se sama snađe', 'da je netko drugi udomi...'
Zar uistinu? A savjest? Što se dogodilo s tim mehanizmom koji nas je kao etička bića trebao voditi kroz život? Gdje smo ju zakopali u ove ljetne dane ili, bolje rečeno, pod koliko kockica leda privremeno zamrznuli? Možemo se igrati s njome koliko hoćemo, no to nikome ne daje za pravo da to isto čini i s drugim živim bićima. Životinje nisu ničije igračke. Krajnje je neodgovorno i neozbiljno svake godine iznova djetetu nabavljati novu 'igračku', jer u godinu dana, ma koliko to brzo prošlo, uspostavljaju se duboke i jake emotivne veze i neprirodno kidanje istih ne može proći bez ožiljaka i trauma. Možda ne vidljivih za golo oko, no svakakao bolnih i sveprisutnih. Kako za one koji ostaju napušteni tako i za one koji napuštaju. Nitko neka se ne zavarava: nije se lako odreći člana obitelji i najvjernijeg prijatelja. Ne ide to 'samo tako'. A bogme ni ljubavi kojom nas je to skakutavo, dlakavo i mazno stvorenje bezuvjetno obasipalo ne tražeći ništa zauzvrat, slijepo na sve naše pogrješke, mušičavosti, loše dane i brojne mane.
Ono najosnovnije što bi svatko trebao realno uzeti u obzir prije nabavke životinje jest pitanje:
- imate li uopće mogućnosti za nešto takvo jer psima treba zraka i puno kretanja kako bi ostali zdravi,
- kako stojite sa slobodnim vremenom, tj. imate li vremena odvest vašeg psa u šetnju kako bi obavio nuždu,
- imate li dovoljna financijska sredstva kako biste brinuli za njega: hranili ga, vodili ga veterinaru,
- imate li dovoljno ljubavi za njega, jer životinje su osjećajna bića ako to do sada niste primijetili.
Ako niste sigurni da ispunjavate sve gore navedene uvjete, budite uvjereni da je u tom slučaju mačka za vas pogodnije rješenje. No nemojte zaboraviti da i ona ima svoje potrebe i zahtjeva našu pažnju, iako to možda neće pokazivati toliko otvoreno kao pas. I mačke su isto osjećajna bića!
To su stvari o kojima biste trebali misliti prije nabavke životinje, jer poslije je već kasno. I sve isprike i uvjeravanja da ste tako morali postupiti kad jednom napustite onoga koji je zadobio vaše neograničeno povjerenje, blijede pred okrutnom nehumanošću vašeg postupka.