Lov je oduvijek bio prikazivan kao ljudska dominacija nad prirodom, ali mnogi primjeri iz stvarnog života pokazuju kako se ta dominacija često preokrene, a lovci sami postanu žrtve. Nesreće u lovu su česte i ponekad nevjerojatne, a brojni slučajevi pokazuju kako priroda vraća udarac onima koji je pokušavaju kontrolirati.
Tragične nesreće u lovu
Godine 2000. mediji su zabilježili neuobičajeno veliki broj nesreća u lovu. Jedan od najupečatljivijih slučajeva dogodio se kod Cunea u sjevernoj Italiji, gdje je 39-godišnji lovac, loveći divlje svinje, greškom ustrijelio svog prijatelja. Shrvani osjećajem krivnje, ispalio je metak u vlastitu glavu. Njihova tijela pronađena su tek nakon dva dana.
Slično tragičan događaj dogodio se u Mađarskoj, gdje je 54-godišnji apotekar iz Njemačke stradao tijekom lova. Dok su on i kolega pucali na divlju svinju, metak se odbio od kamena i pogodio apotekara ravno u srce. Smrt je bila trenutna.
Kada se lovac nađe na meti
Amerika, poznata po široko rasprostranjenom lovu na jelene, svake godine bilježi brojne nesreće. Tijekom jednog otvorenja lovne sezone u državi New York, devet lovaca izgubilo je živote – dvojicu su zamijenili za životinje i ustrijelili ih, jedan je doživio srčani udar od uzbuđenja, a četvrti je pao s osmatračnice i slomio vrat. U Wisconsinu je također jedan lovac upucan, dok su četvorica preminula od srčanih udara tijekom lova.
Na Novom Zelandu, jedan je lovac ranjen na posebno nesretan način – njegov pas je slučajno opalio pušku koja je ležala na tlu. Metak ga je pogodio u koljeno, a nesretni lovac proveo je šest sati čekajući pomoć.
Lov postaje industrija smrti
Mnoge zemlje uvode “udoban lov” kroz ograđene prostore gdje se divlje životinje hrane, razmnožavaju i potom izlažu metcima lovaca. Ove prakse su usporedive s najmračnijim trenucima ljudske povijesti, jer podsjećaju na metode sustavnog ubijanja – lovci promatraju žrtve, biraju metu i s udaljenosti pucaju, nalik na scenarije iz filmova o koncentracijskim logorima.
Danas se čak i tornjevi za lov postavljaju na granicama lovišta, kako bi se spriječilo da divlje životinje pobjegnu na sigurno tlo. Ti tornjevi, visoko podignuti iznad tla, nalikuju stražarskim kulama koje su nekada služile za promatranje i kontrolu zatvorenika.
Lovci vole isticati da su oni čuvari prirode, ali stvarnost pokazuje suprotno – lov je postao industrija smrti, koja se često obija o glavu onima koji je prakticiraju. Priroda ne ostaje dužna, a mnogi lovci koji izlaze u šumu kao predatori, vraćaju se kao lovina. Zakon uzroka i posljedice očit je – što čovjek načini životinjama, priroda mu vraća natrag.
