Povijest kitolova
Kitolov, odnosno lov na kitove, ima dugu i krvavu povijest. Prvi zabilježeni slučajevi kitolova sežu unatrag tisućama godina, a obavljali su ga narodi koji su živjeli uz oceane. Inuiti, Basci, Japanci i Norvežani su među prvim narodima koji su razvili tehnike lova na kitove, isprva koristeći koplja i ručne harpune. S razvojem pomorstva i industrijalizacije u 19. stoljeću, kitolov je postao sve brutalniji i učinkovitiji. Parni brodovi i eksplozivni harpuni omogućili su masovni lov, a kitovi su bili ciljano ubijani zbog ulja, mesa, kostiju i brkova koji su se koristili u raznim industrijama.
Do sredine 20. stoljeća, mnoge vrste kitova bile su dovedene na rub izumiranja zbog neumjerenog lova. Tek u drugoj polovici stoljeća, s porastom svijesti o zaštiti okoliša i životinja, međunarodna zajednica počela je poduzimati korake za ograničavanje i zabranu ove prakse. Međutim, kitolov se i dalje odvija u nekim dijelovima svijeta, unatoč snažnom protivljenju javnosti i znanstvenih zajednica.
Nevjerojatna bića: Inteligencija i sličnost s ljudima
Kitovi su fascinantna i iznimno inteligentna bića s kompleksnim društvenim strukturama. Njihov mozak je jedan od najvećih u životinjskom svijetu, a znanstvenici su otkrili da posjeduju složene oblike komunikacije i društvene interakcije. Koriste širok raspon zvukova, uključujući pjesme koje mogu trajati satima. Posebno su poznati grbavi kitovi koji pjevaju pjesme koje se s vremenom mijenjaju i prenose među populacijama. Studije su pokazale da kitovi mogu osjećati tugu, empatiju i privrženost. Kada član obitelji umre, kitovi često ostaju pored njega i pokazuju znakove tuge.
Kitovi koriste različite metode lova, uključujući strategije koje se prenose s generacije na generaciju, što ukazuje na kulturni prijenos znanja, slično kao kod ljudi.
Gdje je kitolov još uvijek dozvoljen?
Unatoč međunarodnim zabranama, kitolov se i dalje odvija u nekoliko zemalja koje ga opravdavaju „tradicionalnim“ razlozima ili znanstvenim istraživanjima:
- Japan: Formalno je izašao iz Međunarodne komisije za kitolov (IWC) 2019. godine i nastavio komercijalni kitolov.
- Norveška: Legalno lovi kitove iz komercijalnih razloga i odbija međunarodne zabrane.
- Island: Povremeno provodi komercijalni kitolov, iako s promjenjivim kvotama.
- Grenland i Farski otoci: Iako su pod danskom jurisdikcijom, lokalni lov se odvija pod izgovorom kulturne tradicije.
Razlozi za zabranu kitolova bili su sasvim jasni – moderni svijet današnjice nema potrebu za proizvodima dobivenim kitolovom. Preparati koji su se nekad dobivali isključivo od kitova, poput sapuna, danas se dobivaju umjetnim putem, a meso većine vrsta kitova sadrži spojeve štetne za ljude, poput dioksina i polikloriranih bifenila, iznad razine koju dopuštaju zdravstveni zakoni zapadnog svijeta.
Čest argument uz ove zakonske regulative jest da je kitove neljudski ubijati zbog njihove visoke inteligencije. Naime, mozak naših divovskih rođaka u svijetu sisavaca veći je od mozga ijedne druge životinje te sadrži neurone Von Economo koje imaju još samo delfini, neki primati i ljudi. Kad se svemu pridoda činjenica da je čak sedam vrsta kitova ugroženo, jasno je zašto borci za zaštitu životinja upravo zabranu kitolova smatraju najvažnijim događajem u povijesti borbe za očuvanje prirode.
Statistike
U prošlom stoljeću ubijeno je oko dva milijuna velikih kitova, pri čemu su neke vrste dovedene do ruba izumiranja. Primjenjivane metode ubijanja rezultirale su polaganim i bolnim umiranjem. Zabrinutost da bi pojedine vrste kitova mogle izumrijeti dovela je 1986. godine do globalne zabrane komercijalnog kitolova. Unatoč moratoriju, prema procjenama organizacija za zaštitu okoliša, svake godine se ubije između 1.500 i 2.000 kitova. Lov se obavlja na izrazito okrutne načine; najčešće eksplozivnim harpunima. Ovi harpuni ulaze u tijelo kita i eksplodiraju unutar njega, uzrokujući ogromne unutarnje ozljede. Mnogi kitovi umiru u velikim mukama, ponekad se boreći i do sat vremena prije nego podlegnu ozljedama.
Na Farskim otocima, tijekom tradicionalnog lova „Grindadráp“, stotine kitova i dupina bivaju nasukane i zaklane noževima, pri čemu ocean postaje crven od krvi.
Neki kitovi su samo ranjeni, ali ne i ulovljeni te ih kitolovci nazivaju ‘pogođeni i izgubljeni’. Pogođeni i izgubljeni kitovi mogu zadobiti širok spektar ozljeda, kao što su krvarenje i oštećenja unutarnjih organa. Mogu zadobiti i toliko teške ozljede da imaju probleme pri hranjenju i razmnožavanju ili umiru od zadobivenih ozljeda.
Ekološka šteta
Kitovi igraju ključnu ulogu u morskom ekosustavu. Njihov izmet pomaže u obnovi oceana jer potiče rast fitoplanktona, koji apsorbira CO₂ i proizvodi kisik. Industrijski kitolov pridonosi zagađenju oceana, a kitovo meso često sadrži visoke razine toksičnih tvari poput žive. Tradicija i ekonomski interesi ne mogu opravdati nepotrebno ubijanje inteligentnih i društvenih bića. Način na koji se kitovi love uzrokuje ogromnu bol i patnju, što je u suprotnosti s moralnim načelima mnogih društava.
Kako pojedinac može pomoći?
- Informiranje i podizanje svijesti: Dijeljenje informacija putem društvenih mreža, blogova i razgovora s drugima može pomoći u širenju svijesti o ovoj okrutnoj praksi.
- Podrška organizacijama za zaštitu kitova: Greenpeace, Sea Shepherd i druge organizacije aktivno se bore protiv kitolova.
- Izbjegavanje proizvoda od kitova: U nekim zemljama još uvijek se prodaju proizvodi od kitova (meso, ulje, kozmetika). Ne kupujte ih i potičite druge da učine isto.
- Pritisak na vlasti: Potpisivanje peticija, slanje pisama i sudjelovanje u prosvjedima može pomoći u vršenju pritiska na vlade i međunarodne organizacije da poduzmu jače mjere protiv kitolova.
Kitolov je zastarjela, okrutna i ekološki štetna praksa koja nema mjesta u suvremenom društvu. Unatoč međunarodnim naporima za njegovu zabranu, pojedine zemlje i dalje nastavljaju ovu krvavu industriju. No, svatko od nas može dati doprinos zaustavljanju ove prakse – informiranjem, angažmanom i pritiskom na donositelje odluka. Svaki korak u tom smjeru može značiti život za ova nevjerojatna bića koja zaslužuju slobodu i zaštitu, a ne harpun i smrt.






