Industrija perja
Korištenje ptičjeg perja i njegova uporaba za punjenje naših jastuka, popluna ili odjeće nije nikakva novotarija. Novost je da je to postao vrlo unosan i razgranat biznis, a većina aktivnosti uključuje potpunu bezobzirnost. Jeste li se ikada zapitali kako, zapravo, perje dolazi u naše trgovine i naše živote?
Dvije su vrste perja: letaće i ono uz tijelo. Letaće se perje nalazi na krilima i repu ptice. Ono je duže i tvrđe. Ova se vrsta perja koristi za jastučnice ili navlake manje kvalitete. Perje uz tijelo, tzv. ''paperje'', nalazi se po cijelome tijelu, a njegova je zadaća zaštititi i utopliti pticu. Mekše je i podatnije, a stoga i traženije. Toliko da uzgajivači nemaju strpljenja niti čekati da životinje bude dovoljno stare i debele kako bi ih zaklali za hranu, već ih čerupaju žive.
Budući da se na farmama uzgaja tisuće životinja, radnicima se ne isplati tražiti životinje koje prirodno gube perje pa, osim skupljanja otpaloga perja, čerupaju ptice. U tipičnim situacijama, životinji vežu noge i krila, a perje čupaju bez ikakvih anestetika. Ponekad radnici to rade toliko bezobzirno da životinji razderu kožu. U brzini ju zašiju bez uporabe anestetika. Ta tortura počinje kada je životinja stara deset tjedana i nastavlja se u razmacima svakih šest tjedana, a završava kada pticu zakolju za hranu.
Prestrašene su životinje često prikliještene okrenute naglavačke između radnikovih nogu tijekom bolnog postupka čerupanja. Ponekad radnici sjednu guski na vrat da bi si olakšali posao, a jadnoj životinji spriječili bijeg. To može dovesti do dodatnih bolova i ozljeda.
Guske se obično ne hrane dan prije čerupanja, kako bi se izbjeglo prljanje perja u slučaju da se izmučena životinja ispovraća. Guske koje se uzgajaju radi jaja obično ovaj postupak, uza sve ostale užase industrije jaja, prolaze pet do petnaest puta tijekom svojeg života, a one koje se uzgajaju za hranu četiri puta.
Prema trenutačnim podacima, oko 25 zemalja izvozi perje, a većinom se nalaze u Europi, Aziji i Sjevernoj Americi. Najveći uzgajivači životinja radi perja su Kina i Mađarska.
U veljači 2009. švedski dokumentarni film snimljen za potrebe TV-emisije ''Kalla Fakta'' potvrdio je da 50 do 80 posto od ukupne količine perja iz Kine dolazi sa živih ptica.
Isti dokumentarac pokazuje i načine kako u Mađarskoj čupaju perje živim pticama. Nakon što radnici završe svoj ''posao'', često ostavljaju žive i okrvavljene životinje ili im sami sašiju rane, bez uporabe anestetika.
Nisu samo patke, guske i kokoši podvrgnute ovoj torturi. Perje nojeva koristi se za dekoraciju, maske, kostime. Iako ih se prije uzgajalo prvenstveno zbog perja, danas ih, nažalost, uzgajaju i zbog mesa i kože. Postupak čupanja perja razlikuje se u nekim pojedinostima. Naime, nojeve uvedu u male kaveze gdje se životinje ne mogu braniti i onda ih naživo čupaju. U prosjeku se to radi svakih sedam mjeseci. Naravno, nakon što ih ubiju, također iskoriste njihovo perje.
Korištenje perja koje je skupljeno na farmama ili je počupano sa zaklanih životinja podržava jednako okrutnu industriju i ubijanje životinja. Osim toga, gotovo je nemoguće otkriti je li perje počupano sa živih ili ubijenih životinja.
Jedini način da se u potpunosti zaustavi ovaj okrutan postupak i iskorištavanje životinja zbog njihova perja je da se ne kupuju i koriste proizvodi koji u sebi sadrže bilo koju količinu perja. Današnji moderni neživotinjski materijali veće su kvalitete i ne izazivaju alergije, a etički i ekološki znatno su prihvatljiviji.
Objavljeno: kolovoz 2015.
![Industrija perja [ 40.56 Kb ]](/data/image_2_9820.jpg "Industrija perja [ 40.56 Kb ]")
![Čupanje perja, autor slike: Society for the Advancement of Animal Wellbeing [ 47.23 Kb ]](/data/image_3_9821.jpg "Čupanje perja, autor slike: Society for the Advancement of Animal Wellbeing [ 47.23 Kb ]")
