Zabrana utrka pasa
Zakonom o zaštiti životinja zabranjeno je ''organizirati utrke pasa'', što je hvalevrijedna odredba.
Ovaj Prijedlog Zakona o zaštiti životinja kao novost donosi uvrštavanje utrka pasa među pojmove u članku 4. i taj pojam glasi: ''utrke pasa su utrke pasa koje se organiziraju u svrhu ostvarivanja dobiti''.
Prijedlog naše udruge je da se pojam ''utrke pasa'' definira na sljedeći način:
''Utrke pasa su komercijalne ili amaterske utrke pasa koje se organiziraju u svrhu ostvarivanja dobiti ili pobjeđivanja pasa u brzini u sportskim natjecanjima.''
Obrazloženje:
Povod uvođenju pojma ''utrke pasa'' u Prijedlog Zakona o zaštiti životinja je to što je tijekom rada Povjerenstva za izmjene i dopune Zakona o zaštiti životinja 2015./2016. godine Klub Hrtova Hrvatske uputio je dopis Hrvatskom kinološkom savezu tražeći da oni zatraže ''od nadležnog Ministarstva promjenu članka u kojem neće sportsko kinološke aktivnosti pod pokroviteljstvom HKS-a iFCI-a a biti tumačene kao utrke pasa koji potiču klađenje i loše postupanje prema psima''.
S obzirom na to da je zabranjeno organizirati utrke pasa, Klub Hrtova Hrvatske tražio je da se izmijeni Zakon jer njihov klub organizira redovite treninge i službene manifestacije kinološke discipline Lure coursing, kako bi se ''mogla u Hrvatskoj i dalje razvijati i održavati''.
No iz dopisa Kluba Hrtova Hrvatske vidljivo je da se zakonska zabrana utrka pasa ne odnosi na ovu vrstu kinoloških natjecanja. Naime, utrke pasa podrazumijevaju utrku više pasa, od kojih svaki ima redni broj, koji trebaju istrčati određenu udaljenost od točke A do točke B, neovisno o tome jesu li te utrke komercijalne (klađenje, novčane nagrade) ili ih netko organizira iz puke zabave.
Lure coursing nisu utrke pasa nego je to određena vrsta treninga pasa, kao i slične vrste agilityja. To potvrđuje i sam Klub Hrtova Hrvatske, koji ne podržava utrke pasa zabranjene ovim zakonom, a u svojem dopisu navodi: ''ne radi se o utrkama pasa'' nego se u obzir uzimaju entuzijazam, inteligencija i agilnost psa, ''dok brzina nije presudna''.
Dakle, kinološke discipline koje se odnose na treniranje pasa ionako nemaju veze s utrkama pasa niti bi ih netko mogao poistovjetiti s njima.
Kod ranijih izmjena Zakona o zaštiti životinja zabranjene su utrke pasa na svim podlogama zbog iznimne okrutnosti povezane s ovakvim natjecanjima. Podsjećamo da su navedenu zabranu podržale vodeće parlamentarne stranke i saborski zastupnici.
Razlozi za zabranu utrka pasa bili su:
- okrutnost povezana s uzgojem i držanjem pasa za natjecanja u kavezima, a koja se organiziraju isključivo zbog klađenja i ostvarivanja dobiti
- bolesti: rane i infekcije nastale od stalnog nošenja brnjice, izlaganje ekstremnim vremenskim uvjetima suprotnima karakteristikama pasmine (hrtovi imaju malo masnih naslaga i tanko krzno), toplotni i srčani udari, ozljede pasa (slomljene noge)
- davanje psima stimulansa kako bi se poboljšao njihov nastup
- ubijanje pasa uime selektivnog uzgoja, kao i ozlijeđenih, presporih i starih pasa koji više nisu profitabilni
- kratak životni vijek zbog uvjeta kojima su psi izloženi
- pripreme za utrke, transport i same utrke pri čemu su psi pretvoreni u strojeve za trčanje.
Samo u SAD-u, gdje je problem utrka pasa najizraženiji i gdje su te utrke zabranjene u mnogim saveznim državama, godišnje se usmrti više od 20 000 pasa koji se više ne mogu koristiti u natjecanjima.
Definicija utrka pasa kakvu predlažemo uzima u obzir činjenicu da nije problem samo u klađenju nego i u mogućnosti manipulacije i iskorištavanja životinja u sportskim natjecanjima gdje je prioritet pobjeđivanje u brzini, a što rezultira stavljanjem dobrobiti životinja u drugi plan. Pri iskorištavanju životinja i želji za postizanjem najboljih rezultata, zdravlje i dobrobit pasa podređeni su tom cilju. Smatramo da bi definicijom koju predlažemo bile jednako obuhvaćene utrke kojima je cilj dobit, kao i one kojima je cilj pobjeda pasa u brzini (bez obzira na to što nema novčane nagrade), u što može biti uključeno davanje stimulansa, nastanak ozljeda, usmrćivanje pasa koji ne pobjeđuju i ostala ugrožavanja zdravlja pasa.
Upravo zato utrke pasa trebaju ostati zabranjene, neovisno o razlogu njihova održavanja. Takva zabrana ne isključuje istrčavanja pasa u rekreativne svrhe i njihovo međusobno samostalno utrkivanje pri istrčavanju te pojedinačno testiranje pasa, kao ni kinološke manifestacije koje se odvijaju kao različiti oblici agilityja, za razliku od organiziranih utrka pasa u svrhu klađenja i ostvarivanja profita.
Naime, utrke pasa mogu se organizirati i bez izravnog ostvarivanja dobiti s obzirom na to da organizator može zaraditi preko popratnih sadržaja događanja ili na drugi način, a same utrke organizirati zbog zabave i privlačenja gostiju. Definicija koju smo predložili onemogućila bi takve utrke pasa i narušavanje dobrobiti životinja.
Ovako predloženom definicijom ujedno bi iz pojma ''utrke pasa'' bila izuzeta samo kinološka natjecanja, a koja imaju za cilj trening pasa u kojemu brzina nije presudna nego se u obzir uzimaju i entuzijazam, inteligencija i agilnost psa. Pritom upozoravamo na opasnost da se i kod Lure coursinga i sličnih natjecanja može narušiti dobrobit životinja: ako se ne koristi umjetni nego živi mamac, ako se psima daju sredstva u svrhu dopinga, ako se dogode ozljede psa…
Na temelju svega navedenoga, predlažemo da se definicija pojma ''utrke pasa'' dopuni na način da uzme u obzir i one utrke koje se organiziraju u svrhu pobjeđivanja pasa u brzini u sportskim natjecanjima u kojima nema novčane nagrade, a gdje je dobrobit životinja također ugrožena.
Prijedlog Udruge za zabranu utrka pasa na svim podlogama prvi put iznesen je tijekom izrade Zakona o zaštiti životinja 2006. godine, a prijedlog je uvršten amandmanom prilikom izmjena i dopuna Zakona o zaštiti životinja 2013. godine.
Objavljeno: kolovoz 2016.