Bogovi Olimpa ubiru nove žrtve
Trovanje pasa lutalica - ali i onih koji su imali svoje vlasnike - i mačaka, postao je način života u Grčkoj i pretvorio se u svakodnevnu pojavu čemu se pribjeglo kao nužnoj i jeftinoj operaciji čišćenja velikog broja pasa i mačaka lutalica, koje se smatralo štetočinama i uličnim štakorima
Govoreći o ljetnim Olimpijskim igrama koje u kolovozu 2004. trebaju započeti u grčkoj prijestolnici, Roger Tavener, novinar Western Daily Pressa, ne libi se tragediju tisuća pasa i mačaka nazvati 'atenskim skandalom' na koji su udruge za dobrobit životinja iz čitavoga svijeta upozoravale još od kolovoza prošle godine.
Prve informacije o grčkoj tragediji došle su iz New Yorka, kada je 12. kolovoza 2003. putem Interneta osnivačica lobističke grupe WAG-New York, Inc. (Welfare for Animals in Greece), Marijo Anne Gillis, uputila apel za puštanje na slobodu 76-godišnjega gospodina Karousosa kojeg je policija odvela i privela zato što je - hranio izgladnjele i napuštene životinje koje su lutale gradskom lukom! Njegov jedini grijeh je bio što je u trenutku uhićenja činio ono što je radio i proteklih deset godina - pomagao lutalicama.
Uhićenje Karousosa dolilo je ulje na vatru na već ionako napetu situaciju u Grčkoj, koja je na ulicama svojih gradova, napose Atene, počela provoditi sistematsku 'čistku.' Mogli bismo reći da je tako počeo opći bojkot Olimpijskih igara u Grčkoj te grčkog turizma i industrije.
Trovanje - nužna životna činjenica?
Trovanje pasa lutalica - ali i onih koji su imali svoje vlasnike - i mačaka, postao je način života u Grčkoj i pretvorio se u svakodnevnu pojavu. Odgovorni za postavljanje otrovanih mamaca (sumnja se na lokalnu vladu i općinske uprave da su za to izdali nalog) rijetko su bili uhvaćeni na djelu. Tijela nedužnih žrtava kupili su smetlari u ranim jutarnjim satima i bacali ih kao smeće, a neke od životinja još su bile žive i uvijale se od bola. Trovanju se pribjeglo kao nužnoj i jeftinoj operaciji čišćenja velikog broja pasa i mačaka lutalica, koje se smatralo štetočinama i uličnim štakorima.
O sterilizaciji se gotovo nije uopće govorilo, jer se za nju smatralo da ima negativan učinak na ponašanje životinja. Kako vlasnici životinja nisu željeli preuzeti odgovornost za neželjena legla psića i mačića, mnogi su od njih ostavljeni na ulicama ili u planinama kako bi umrli. Jednostavno rečeno, mnogi su trovanje smatrali potrebnom 'životnom činjenicom', za koju se koristilo sve, od strihinina i otrova za štakore, do pesticida i herbicida, pa čak i komadića zdrobljenog stakla koji su ostavljani u sirovom mesu. Osim trovanja, životinje su vješali, upucali ili ostavljali da umru na cesti pregažene automobilom.
Kako je ovaj legalizirani vandalizam procurio u svjetsku javnost? Ironično, no za to je ponajviše zaslužan grčki turizam. Milijuni turista koji iz čitavog svijeta svake godine posjećuju Grčku bili su šokirani prizorima životinja koje su patile. Turisti su se često znali s njima sprijateljiti i hraniti ih, jer su životinje bile prijateljski raspoložene i pune naklonosti; jednostavno su bile očajne da 'pripadnu' nekome tko bi ih usvojio, a samo su rijetke u tome uspjele.
Aktivisti za prava životinja u Grčkoj na konferenciji za novinare u Ateni javno su osudili 'nestanak' više od 3000 napuštenih pasa u Ateni, optuživši birokraciju za njihov nestanak. To je bilo prvi put da su aktivisti progovorili tako hrabro u javnosti o pokolju koji se pretvorio u grčku (ali i svjetsku) stvarnost.
Noćna mora u turističkom raju
U isto vrijeme stiže i izvješće s grčkog otoka Corfu - 'Rajskog odmora ili živuće noćne more?'. Na njemu se nalazi sklonište sestara Tsagaraki, Kerkyraiki Etairia Prostasia Zoon (KEPZ) u kojem su, prema izvješću, psi svih rasa, veličina, godišta, kastrirani ili ne, umirući, bolesni, zdravi, skotni, slijepi, bez udova, krotki, preplašeni, agresivni, bačeni zajedno poput smeća na ograđeni djelić neplodne zemlje. 'Izmet se mogao vidjeti posvuda, mršavi pseći jezici lizali su prljavu, zelenu vodu na čijoj su površini plutale mrtve muhe. Mnoštvo mrtvih i živih štakora...' Suosjećajnim članovima društva za zaštitu životinja Arka koji su očajnički nastojali uvesti promjene u ovaj logor smrti prijetilo se, a sestre Tsagaraki su ih godinama sudski gonile. I ovaj put životinje su postale nevinim žrtvama indiferentnosti vlade i općinskih vlasti.
Dana 21. siječnja 2004. gledatelji grčke televizije bili su užasnuti nakon što su pogledali jutarnji program ERT 3 Drugi dan koji je prikazao Sklonište za životinje sjeverne Grčke, u Peraii, Thessaloniki. U tom ekskluzivnom skloništu za napuštene i zlostavljane životinje, među životinjskim izmetom i leševima mogli su se vidjeti iscrpljeni psi od kojih je većina imala grozne kožne bolesti i ličinke koje su im puzale u otvorenim ranama.
Gledatelji su vidjeli jadne pse kako se bore oko ustajalog, prljavog kruha, dok su se malena paraplegična, slijepa, očajna i zastrašena stvorenja vukla ispred isprepadanih štenaca i pasa koji su obolijevali od posljednjeg stadija Leishmaniasisa, užasne bolesti koja uzrokuje neizdrživu bol. Ne treba posebno komentirati što je grčka birokracija učinila da riješi taj problem.
Odgovornost ili ravnodušnost Grka?
Prije nekoliko mjeseci nacionalna je vlada donijela zakon kojim se treba smanjiti broj lutalica tako što će veća odgovornost biti prebačena na Grke i to u obliku strožih zahtjeva za registraciju životinja za društvo i većih kazni za njihovo napuštanje.
Atena je odlučila investirati dva milijuna američkih dolara u nova skloništa za životinje, službenike koji će se baviti kontrolom životinja i veliki projekt sterilizacije. Tako su, u sklopu toga projekta i prema izvješću New York Timesa , psi bili skupljani jedan po jedan, kastrirani i tada - ako ih za dva tjedna nitko nije udomio - vraćeni opet da slobodno lutaju, s time da se više nisu mogli u toj mjeri razmnožavati. Gradski službenici su se složili da ti zajednički pokušaji neće donijeti veliku promjenu do početka Olimpijskih igara 13. kolovoza, ali bi trebali donijeti kakvo takvo poboljšanje.
No, 3. travnja Marijo Anne Gillis nanovo reagira priopćenjem da grčka vlada i općinske vlasti i dalje ostaju ravnodušni prema dobrobiti životinja. Trovanje i drugi zli i bolesni zločini počinjeni nad životinjama opet su eskalirali i sve je više životinja svakoga dana žrtvovano u ime humanosti.
Olimpijada u znaku čistke pasa
U The Guardianu od 6. travnja, Helena Smith nas iz Atene izvještava o novom rješenju do kojeg su došle udruge za zaštitu životinja, a koje bi trebalo donijeti spas tisućama pasa lutalica koje bi inače postale žrtvama čišćenja ulica pred nadolazeće Olimpijske igre. Aktivisti su pokrenuli masovnu kampanju evakuacije, transportirajući lutalice avionima, vlakovima, kamionima i autobusima u njihove nove domove diljem Europe.
Bitka za spas grčkih (atenskih) lutalica se nastavlja. Branitelji životinja iz čitavog svijeta ne miruju u svom bojkotu Olimpije, a isto tako ni atenske vlasti u svojim užurbanim postupcima ušminkavanja gradskih ulica, trgova i parkova u ovo malo vremena što im je još preostalo prije 'velikog događaja.'
Nesumnjivo, Panteon će se još jednom zatresti pred stampedom svjetine koja će nahrliti podno njega gladna zabave. Poklič koji će označiti otvaranje Olimpijskih igara 2004. rasparat će zrak i nanovo probuđeni bogovi Olimpa sa smješkom će ga dočekati.
Ostaje nam da pričekamo vidjeti hoće li nam taj smješak pokazati put tolerancije, samilosti i dobrohotnosti prema onima koje tako sebično danas trujemo, ili će pred nama otvoriti obzor na kojem ćemo vidjeti obrise propasti još jedne civilizacije.
Bernard Jan, @nimal portal, Zarez 131, 03. lipnja 2004.