Napuštanje pasa i mačaka zlokobni je virus koji se poput epidemije širi u vrijeme godišnjih odmora diljem svijeta. Stotine tisuća pasa i mačaka, do tada ravnopravnih članova obitelji, ostaju bez svoga doma. Većina njih skonča svoj život pod kotačima automobila, zatučena uslijed zlostavljanja ili u skloništima. Vrlo mali broj napuštenih pasa i mačaka pronađe novi dom.
Kako bi se stalo toj pošasti na kraj i lice okrutnosti zamijenilo licem samilosti i razumijevanja, svi mi moramo postati svjesni činjenice da životinje nisu igračke, da je nabava životinje jednako odgovoran korak kao i osnivanje obitelji jer su životinje osjećajna bića te će u nama kad ih jednom udomimo gledati roditelja i prijatelja te se uz nas vezati sponom koju jedino smrt može prekinuti.
Obvezu o uzimanju životinje u dom trebaju preuzeti svi ukućani i svi moraju biti složni kod donašanje te odluke. Krajnje je neodgovorno da roditelji kupe djetetu na poklon životinju očekujući da će se ono brinuti za nju. Dijete, iako pokazuje želju, jednostavno nije spremno preuzeti tu obvezu i okrutno je reći djetetu da životinja leti iz kuće zato što se ono nije brinulo za nju.
Izbaciti životinju na ulicu jednako je zločinu i za to ne postoji apsolutno nikakvo opravdanje.
To je ubojstvo, jer ni pas ni mačka nisu svjesni opasnosti koja im vreba od automobila. Neki se od njih nauče ‘paziti’, no ne smijemo se zavaravati. Oni nikada nisu u potpunosti izvan opasnosti ako su bez nadzora čovjeka. Na kraju, zato su i ponijeli epitet životinja za društvo!
Postoje razlike između brige za pse i brige za mačke. Dok su mačke samostalnije i više se vežu za prostor, no upravo zbog toga ih čovjek češće pušta na ulicu pri tom ne vodeći brigu o posljedicama koje time izaziva (stradavanje, nekontrolirano razmnožavanje, izazivanje prometnih nesreća), psi su više socijalne životinje i puno više ovise o čovjeku. Oni su ovisni o zajednici, a neprihvaćanje i nerazumijevanje zajednice, mogli bi reći, ubija ih. Da ne govorimo o odbačenosti!
Problem napuštenih pasa i mačaka je problem zajednice, istina. No ne smetnimo s uma da su ti psi i mačke bile nečiji osobni problem prije nego što su postali problemom zajednice. Stoga, nepošteno je očekivati da će zajednica rješavati naše probleme dok ćemo mi kao pojedinci samozadovoljno sjediti prekriženih ruku, ne mareći što smo vlastite probleme i vlastitu odgovornost svalili na tuđa leđa.
Tako je malo potrebno da bi se izbjegle ovakve situacije i sačuvali mnogobrojni životi. Samo malo više planiranja i otvorenog razgovora, i uzimanje u obzir slijedećih savjeta.
Ako niste sigurni da životinji možete osigurati:
- prostor za život,
- potrebno vrijeme,
- financijska sredstva za njeno uzdržavanje,
- odgovarajuću zdravstvenu zaštitu,
- dovoljno interesa da za nju brinete i poklonite joj dugogodišnju predanost,
NEMOJTE nabaviti životinju. Ovo su preduvjeti koje bi svaka životinja morala imati za normalan i pristojan život.
Ako mislite da je:
- životinja igračka,
- da neće imati svoje potomke pa na vas ne spada odluka o tome hoćete li joj učiniti dobro sterilizacijom ili kastracijom i tako ju spasiti od toga da postane tuđi problem,
- da će se netko drugi brinuti za nju umjesto vas ili kad ćete vi biti odsutni,
- da ste skloni putovanjima i promjenama sredine,
- da se brzo zasitite neke stvari,
NEMOJTE uzeti životinju. Time ćete poštedjeti nečiji život i omogućiti nekome drugome, tko je uistinu spreman preuzeti ovu zahtjevnu ali i lijepu odgovornost bez traženja ikakve naknade zauzvrat osim ljubavi, da našim četveronožnim prijateljima osigura budućnost trajniju od jednog hira.






