Gotovo polovica svih riba konzumiranih diljem svijeta svake godine uzgaja se na kopnenim ili oceanskim farmama. Uzgojene ribe provode cijeli svoj život u skučenim, prljavim nastambama, a mnoge pate od parazitskih infekcija, bolesti i ozbiljnih ozljeda.

Prema izvještaju Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO), industrija akvakulture raste tri puta brže od kopnene stočarske industrije, a zasigurno će postati još raširenija kako se prirodna riblja staništa budu iscrpljivala.

Većina uzgojenih riba ima oko dvije godine kada su ubijene, dok lososi često dožive četiri godine. Taj život provedu na farmama gdje se njihova dobrobit ne uzima u obzir. Farme riba mogu biti u obliku mrežnih kaveza, betonskih bazena i plastičnih spremnika. Međutim, svi ovi sustavi dijele zajedničke značajke: to su jednolični, pusti okoliši s izazovima u održavanju dobre kvalitete vode. Uzgojena riba može očekivati da će biti nagurana, vađena iz vode, razvrstana po veličini, premještana i pregledavana više puta tijekom svog života. Između toga, svakodnevica se svodi na primanje peletirane hrane i ograničene mogućnosti plivanja koje omogućava uzgojni sustav. Na kraju, ribe se izgladnjuju prije ubijanja i obično ubijaju gušenjem ili iskrvarenjem bez prethodnog omamljivanja.

Dobrobit životinja

Ribe u akvakulturi često su izložene uvjetima koji ugrožavaju njihovu dobrobit. Pretrpanost u bazenima može dovesti do stresa, agresije i širenja bolesti. Primjerice, bakterijske epidemije u uzgoju lososa na Tasmaniji rezultirale su visokom stopom smrtnosti, pri čemu su raspadajuće riblje lešine zagađivale obližnje plaže. (news.com.au)

Ribe su svjesna bića koja mogu osjećati bol i stres. Unatoč tome, prakse u akvakulturi često zanemaruju njihovu dobrobit, izlažući ih nehumanom postupanju. Nedostatak standarda dobrobiti u industriji dodatno pogoršava problem, zbog čega je potrebno proširiti osnovna prava na uzgojene ribe. (animallaw.info)

Utjecaj na okoliš

Uzgoj riba ima značajne posljedice na okoliš. Industrija doprinosi zagađenju vode ispuštanjem otpada, ostataka hrane i kemikalija u okolne ekosustave. Ovo zagađenje može dovesti do cvjetanja algi, smanjenja razine kisika i ugrožavanja lokalne faune. U Tasmaniji, otpad iz masovnog pomora riba dospio je na plaže, izazivajući ozbiljne ekološke probleme i ukazujući na negativan utjecaj industrije na morske ekosustave. (heraldsun.com.au)

Osim toga, uzgoj riba može ugroziti divlje populacije izlaganjem bolesti i parazitima koji su prisutni u uzgojenim ribama. Također, industrija često koristi divlje ulovljene ribe kao hranu za uzgojene ribe, što može iscrpiti te populacije i narušiti morske prehrambene lance. Nedavna studija otkrila je da bi količina divljih riba korištenih u hrani za akvakulturu mogla biti puno veća nego što se procjenjuje, što dovodi u pitanje održivost industrije uzgoja riba. (vox.com)

Onečišćenje iz oceanskih akvakultura – uključujući riblji izmet, nepojedenu hranu zasićenu kemikalijama i rojeve parazita – širi se u okolni ocean, a bolesti koje se šire unutar ograđenih kaveza prenose se na slobodno plivajuće ribe u blizini. Ti morski paraziti jedu ribu, njihove ljuske i meso i time stvaraju velike rane i uzrokuju patnju. To je čak dovelo do ugrožavanja nekih populacija divljeg lososa do razine izumiranja.

Uvjeti na farmama

Na ribljim farmama, sustavi visoke gustoće kontroliraju hranu, svjetlost (na unutarnjim farmama) i poticanje rasta. Genetski inženjering koristi se za ubrzavanje rasta, a ribama se mogu ubrizgavati hormoni kako bi im se promijenilo reproduktivno ponašanje. U nekim zemljama, uzgajivači dodaju antibiotike u hranu ili vodu riba, a ostaci tih lijekova pronađeni su u ribi koja se prodaje za ljudsku konzumaciju.

Na intenzivno prenapučenim farmama, manje ribe često budu maltretirane i ubijene od strane većih riba, pa se ribe neprestano razvrstavaju kako bi se brzorastuće jedinke prebacile u odgovarajuće skupine.

Kako bi povećali profit, uzgajivači naguravaju što veći broj riba u što manji prostor. Deseci tisuća riba – ili čak više – mogu biti stisnuti na jednoj farmi. Velike farme mogu biti veličine četiri nogometna igrališta i sadržavati više od milijun riba.

Ribe su prilagođene za plivanje u golemim oceanima i koriste sva svoja osjetila za navigaciju, zbog čega snažno pate u skučenim uvjetima i ograničenom prostoru na farmama riba. Uski kavezi ograničavaju njihovu sposobnost pravilnog kretanja i prisiljavaju ih da se sudaraju jedna s drugom i s preprekama u nastambi, što uzrokuje rane i oštećenja peraja.

Tijekom razvrstavanja, ribe se hvataju mrežama ili ispumpavaju iz svojih spremnika i bacaju na seriju rešetki s različitim razmacima – manje ribe propadaju kroz manje otvore, a veće kroz veće – i prebacuju u druge kaveze ili spremnike. Uzgajivači riba često ih izgladnjuju 24 sata ili više prije razvrstavanja. Ova praksa, poznata kao „klasificiranje”, izuzetno je stresna i uzrokuje bolne ogrebotine i gubitak zaštitnih ljusaka, čime ribe postaju podložne bolestima.

Visoka stopa smrtnosti, bolesti i zaraze parazitima vrlo su česte. Deformacije i ozljede uzrokovane stresom također su redovita pojava. Na nekim farmama čak 40 % riba je slijepo – problem koji se ignorira jer slijepe ribe donose jednaku zaradu uzgajivačima. Istraživanja su također pokazala da čak polovica svih uzgojenih riba može patiti od gubitka sluha.

Hranjenje riba

Mnoge vrste uzgojenih riba su mesožderi, što znači da se dodatne ribe moraju loviti iz već iscrpljenih oceana kako bi ih se prehranilo. Potrebno je najmanje 1 kg divlje ribe iz oceana kako bi se proizveo 1 kg uzgojenog lososa ili brancina. Uzgajivači su čak počeli hraniti ribe koje su biljojedi sa ribljim uljem i ribljim brašnom kako bi ubrzali njihov rast. Industrija akvakulture troši gotovo 70 % globalnih zaliha ribljeg brašna i gotovo 90 % globalnih zaliha ribljeg ulja.

Štoviše, uzgajivači dodaju snažne kemikalije i antibiotike u hranu riba kako bi preživjele smrtonosne bolesti uzrokovane prenatrpanošću i prljavštinom. Vjerojatno su upravo ove pelete uzrok viših razina PCB-a i dioksina pronađenih u uzgojenim ribama – čak sedam puta viših od već opasnih razina u divljim ribama.

Klanje riba: neregulirana patnja

U Sjedinjenim Američkim Državama ne postoje propisi koji osiguravaju humano postupanje s ribama. Gotovo 40 % uzgojenih riba umre prije nego što ih uzgajivač odluči zaklati. Ribe koje prežive izgladnjuju se prije slanja na klanje kako bi se smanjilo onečišćenje vode tijekom transporta. Primjerice, lososi se izgladnjuju do 10 dana.

Mnogi tradicionalni načini klanja riba su, prema jednom istraživaču, „potpuno neprihvatljivi s aspekta dobrobiti životinja”. Ove metode uključuju gušenje riba na zraku ili ledu, pri čemu pate i osjećaju strah više od 10 minuta prije nego što umru; probadanje srca ili presijecanje škržnih lukova bez prethodnog omamljivanja; te smanjenje temperature vode – što ribe paralizira, ali ih može ostaviti potpuno svjesnima – prije nego što ih se ubije ugljičnim dioksidom.

EU i legislativa

Više od milijardu riba uzgaja se unutar EU svake godine, a EU također uvozi uzgojene ribe (posebno losose) iz drugih zemalja. Zbog nedostatka zakonskih zahtjeva, akvakulturni sektor posvećuje malo pažnje smanjenju štete uzrokovane mnogim uobičajenim praksama uzgoja ili osiguravanju dobrog života za uzgojene ribe.

Među stručnjacima i dionicima postoji širok konsenzus da su ribe svjesna i emocionalna bića, što je Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) priznala još 2009. godine. Smjernice za dobrobit riba u akvakulturi, primjenjive na različite vrste i proizvodne sustave, razvilo je Vijeće Europe 2005. godine, dok su smjernice za prijevoz i ubijanje riba donijeli Svjetska organizacija za zdravlje životinja 2009. godine. Europska regulativa o ekološkoj proizvodnji uključila je zahtjeve za dobrobit riba vezane uz prehranu, zdravlje i okolišne faktore poput gustoće naseljenosti. Nacionalne udruge proizvođača sve više razvijaju i usvajaju regionalne i vrste specifične smjernice, uključujući u Grčkoj i Španjolskoj. Također, oznake i certifikacijski sustavi sve češće uključuju indikatore dobrobiti riba.

Unatoč rastućoj zabrinutosti građana i velikom napretku u razumijevanju najboljih praksi za dobrobit riba, u europskom akvakulturnom sektoru i dalje postoji nedostatak svijesti i provedbe mjera za poboljšanje dobrobiti riba.

Kako možete pomoći?

Industrija uzgoja riba uzrokuje ogromnu patnju životinjama, šteti okolišu i pridonosi iscrpljivanju morskih ekosustava. Ribe su inteligentna i osjetljiva bića koja zaslužuju suosjećanje i zaštitu, no na farmama su izložene stresu, bolestima i brutalnim uvjetima. Osim toga, ova industrija troši goleme količine divljih riba kako bi prehranila uzgojene vrste, čime dodatno ugrožava oceanske populacije.

No, svatko od nas može doprinijeti promjeni! Odabirom biljne prehrane i izbjegavanjem ribe smanjujemo potražnju za ribarstvom i akvakulturom te štitimo i ribe i morske ekosustave. Svaka promjena u prehrani i svakodnevnim navikama korak je prema svijetu s manje patnje i više suosjećanja.