Samo je jedan sport koji protivničkoj strani ne daje ni najmanje izgleda za pobjedu. I samo taj sport dopušta da se poraženi pojedu, oderu, prepariraju ili da se njihove glave odsjeku i objese na zid.

Uhvaćene životinje koje završe u cirkusima, zoološkim vrtovima ili akvarijumima ne prolaze puno bolje. U okolini u koju ih stave one postaju predmetom brige i nastojanja ‘da se očuva njihova vrsta’. No, to je sve prije nego istina.

Ljudi koji su osobno posvjedočili kako se postupa prema životinjama u tom ‘svijetu zabave’ reći će vam da su u većini slučajeva životi ovih životinja ispunjeni strahom, mučenjem, stresom, depresijom, izgladnjivanjem… S druge pak strane, životinje koje sudjeluju u raznoraznim borbama nemaju apsolutno nikakve šanse, i njihov je jedini spas smrt na kraju krvave igre.

Za razliku od sjaja povezanog s cirkusima, životi životinja koje u njima nastupaju prilično su bijedni. Budući da životinje prirodno ne voze bicikle, ne dube na svojim glavama ili ne skaču kroz zapaljene obruče, bičevi, električne palice i ostale sprave često se koriste kako bi ih se natjeralo da izvode trikove.

Više od 40.000 bikova barbarski se ubije svake godine u španjolskim arenama. 20% bikova dobiva sredstva za otvaranje stolice i omamljujuća sredstva prije ulaska u arenu. Od 200 bikova samo 1/5 ih dobije protuupalne lijekove koji mogu ‘zamaskirati’ ozljede koje potkopavaju njihovu snagu, prije nego što je borba i započela. Bikovima se ‘briju’ odnosno otupljuju rogovi, a u oči im utrljavaju masnu kremu kako bi im zamutili pogled. Prije nego što matador uđe u ring, pikador ubada i reže vratne mišiće biku. Borbe bikova okrutan su i krvavi sport u kojem bikovi nemaju apsolutno nikakve šanse.

Borbe pasa znaju biti još okrutnije – ako ništa drugo onda iz razloga što se odvijaju daleko od očiju javnosti i gotovo uvijek ilegalno – dok psi, baš kao i konji koji se koriste u utrkama prije kojih ih se zlostavlja drogama i stresova koje proživljavaju uslijed transporta, svoje mizerne živote završavaju prijevremenom i nasilnom srmću.

Nalaženje zadovoljstva u okrutnosti nešto je vrlo ponižavajuće. Ono pokazuje da je takva osoba nesvjesna svetosti života i samog smisla života. Nešto je vrlo podlo i zlo u životima muškaraca i žena koji uživaju u uništavanju bespomoćna života, posebice u onome što danas nazivamo “krvavim sportovima”.

Lov nije sport. Držanje životinja u zatočeništvu nije zabava. Borbe životinja nisu igra.

Nikada ne zaboravite – životinje nisu tamo svojevoljno.