Povrće u dječjem jelovniku
Povrće sadrži pravi rudnik hranjivih tvari, potrebnih organizmu u rastu. Povrće sadrži malo kalorija, ali daje osjećaj sitosti (zasitno je). Za prve obroke povrća treba izabrati onu vrstu koja je lakše probavljiva i koju će dojenče još nenaviklo na druge okuse osim mlijeka, lakše prihvatiti.
Uvođenje povrća u jelovnik dojenčeta važno je za dobru usklađenost prehrambenih tvari i zdravu prehranu. Uslijed malog sadržaja masti povrće sadrži malo kalorija, ali je zasitno i iz tog razloga preporučuje se za široku uporabu u svakoj dobnoj skupini. Neke vrste su lakše probavljive za nježni organizam dojenčeta i primjerene osjetu okusa. Dojenče naviklo na okus mlijeka lakše će prihvatiti povrće blagog okusa u početku dohrane, koje se može lako prirediti i postupno zamijeniti obrok majčinog ili zamjenskog mlijeka.
Povrće je bogato...
... vitaminima, mineralnim solima, vlaknima i vodom
VITAMINI
Vitamini su tvari posebice korisne organizmu u obavljanju njegovih funkcija: rast stanica i pravilno odvijanje svih njihovih aktivnosti, ali i asimilaciju drugih prehrambenih tvari kao što su bjelančevine (nazvane još i 'opekama' - građevnim materijalom organizma) i lipidi (masti) i ugljikohidrati (šećeri).
Betakaroten
- Preteča (prekursor) vitamina A (inače se nalazi u namirnicama životinjskog podrijetla), koji omogućuje organizmu da stvara taj vitamin i iz biljnog izvora.
- Betakaroten ima veliko značenje za rast, reprodukciju i održavanje stanica tkiva, za vid i sustav prirodne obrane.
- Puno ga ima u povrću žute i crvenkasto narančaste boje kao što su mrkva, tikvice, rajčica i paprika, ili zelenom kao špinat i blitva.
Vitamini skupine B
- Imaju zaštitnu ulogu, sudjeluju u formiranju stanica kao vitamin B9 (folna kiselina) te crvenih krvnih zrnaca (eritrocita), reguliraju funkciju živčanog sustava, sudjeluju u obrani probavnog sustava i pomažu metabolizam (tj, apsorpciju šećera).
- Nalaze se u šparogama, brokuli, cvjetači, artičokama i mahunarkama (grah, grašak, leća).
Vitamin C
- Jača imunitet i pomaže u asimiliaciji željeza. Sudjeluje u stvaranju kolagena, bjelančevine koja je neophodna za formiranje vezivnog tkiva kože.
- Vitaminom C bogato je povrće crvene boje kao što su rajčica i paprika, te peršin.
- Ovaj vitamin je termolabilan, toplina ga razara. Bolje je ponuditi djetetu povrće kuhano na pari, što sprečava gubitak nutritivnih tvari, ili kratko kuhano u maloj količini vode (koja se može kasnije iskoristiti za kuhanje riže). Na taj način pri kratkoj termičkoj obradi (para, kuhanje u malo vode kroz kratko vrijeme) gubi se manje vitamina C.
MINERALNE SOLI
U povrću se nalaze važne mineralne soli. Posebno treba spomenuti:
Kalij: djeluje na ravnotežu vode i soli u organizmu (acidobazična ravnoteža), na krvni tlak, na rad bubrega, a pomaže funkciju živaca i mišića te štiti koštani sustav. Nalazi se u rajčici, krumpiru, tikvicama, mrkvi, šparogama, radiču i cvjetači te mahunama.
Kalcij: djeluje na zdravlje i rast koštanog tkiva te zubi, ali ima posebno značenje za kontrakciju mišića, zgrušavanje krvi i prijenos živčanih podražaja. Ima ga u rukoli, peršinu, zelenom radiču, repi (cikla), endiviji, šparogama, brokuli, špinatu i cvjetači.
Magnezij: od velikog je značenja za kosti i zube za prijenos živčanih podražaja do mozga, za kontrakciju i relaksaciju mišića, pomaže u metabolizmu ugljikohidrata bjelančevina. Potiče apsorpciju kalcija, fosfora, natrija i kalija. Nalazi se u povrću zelenog lišća, kao što su špinat, artičoka, blitva, brokula.
Željezo: neophodno je za formaciju crvenih krvnih zrnaca, funkciju –živčanog sustava, aktivnost brojnih enzima. Iako se željezo animalnog podrijetla (meso, riba, jaje) lakše asimilira, i željezo iz povrća zelenog lišća također se koristi (špinat).
VLAKNA I VODA
- Vlakna su tvari koje organizam ne apsorbira i stoga ne pridonose oslobađanju energije, ali su jako korisna za rad crijeva jer stimuliraju njihovu aktivnost i uspostavljaju funkciju.
- Vlakna koja se nalaze u povrću lakše su topiva, povećavaju količinu fekalne mase (stolica), ubrzavaju prolaz crijevnog sadržaja, smanjuju vrijeme kontakta (otpadnih tvari) s crijevnom sluznicom i sprječavaju opstipaciju.
- Maloj djeci ne treba ipak davati previše vlakana jer mogu iritirati crijeva izazivajući nakupljanje plinova u njima (meteorizam) i neugodne grčeve u trbuhu. Kao prvo povrće najbolje je ponuditi mrkvu, tikvice i krumpir.
- Voda je važna za odvijanje svih biokemijskih reakcija,koje se događaju u organizmu i služi kao sredstvo (medij) za prijenos svih hranjivih tvari, ali i onih supstanci koje su nusproizvod organizma te se zbog njega izlučuju (stolica, mokraća), djeluje na regulaciju temperature tijela i sprječava opstipaciju (zatvor stolice).
- Tijekom ljetnog razdoblja pridonosi hidrataciji orgaizma nadoknadom tekućine, koja se gubi znojenjem zbog visoke temperature.
DRUGE VRIJEDNE TVARI U POVRĆU
Povrće sadrži i skupinu biljnih pigmenata, tvari koje mu daju boju, a same po sebi su vrlo korisne. To su:
- Karotenoidi - daju žutu,narančastu i crvenu boju. Značajni su za vid, razvoj stanica epitela (stanice koje oblažu kožu i sluznice). Uz betakaroten od karotenoida značajan je likopen, koji ima snažan antioksidativni učinak i ima ga tim više što je povrće zrelije. Osobito puno sadrži ga kuhana rajčica.
- Klorofil je odgovoran za zelenu boju. Stimulira formaciju hemoglobina, krvne boje koja prenosi tkivima kisik, te na stvaranje krvnih stanica - eritrocita, pomaže obnovi stanica. Dobar izvor klorofila je špinat.
- Quercetin daje bijelu boju. Pomaže organizmu u svladavanju alergije i upale. Pomaže apsorpciju vitamina C i djeluje kao antioksidans. U značajnoj količini ima ga u luku.
Kada uvesti povrće u prehranu dojenčeta?
Budući da povrće obiluje vlaknima, treba organizam djeteta vrlo postupno privikavati na unos povrća. Najbolje je početi s lakše probavljivim, kao što su mrkva, krumpir i tikvice, prema dogovoru s pedijatrom. Danas je općenito prihvaćeno mišljenje, da se djeci koja su na prirodnoj prehrani i dobro napreduju, s dohranom ne počinje prije navršenih 6 mjeseci, a djeci koja se hrane zamjenskim mlijekom počinje se nešto ranije (oko 5 mjeseci).
Za početak najbolje je ponuditi gotove kašice od povrća u staklenim posudicama, homogenizirane ili liofilizirane jer su lako probavljive, a povrće je posebnim tehnološkim procesom usitnjeno do najfinijih čestica. Proizvođači moraju jamčiti kultivaciju povrća bez uporabe štetnih supstanci i konzervansa. Jednom otvorena posudica može se koristiti kroz 24 sata, ako se čuva u hladnjaku.
Kod kuće se povrće priprema kratkim kuhanjem na pari ili u malo vode, usitni (pasiranjem ili miksanjem) i doda raskuhanoj riži (ili pahuljicama) te kašici od kukuruznog škroba priređenim na vodi u kojoj se kuhalo povrće.
Ako dijete odbija prihvatiti povrće
- Ako dijete odbija povrće, ne treba zbog toga dramatizirati: oskudan unos nekih vrsti povrća neće utjecati na djetetov rast, te je stoga bolje ne nastojati da ga prihvati pod svaku cijenu.
- Dijete voli u svemu imitirati odrasle i dobro je da mama i tata ispred djeteta jedu povrće, govoreći kako je to fina kašica. Na taj način dijete će lakše prihvatiti ponuđeno, nego beskrajnim uvjeravanjem kako je to zdravo i dobro, jer mu to ništa ne znači - pozitivni primjer najbolji je poticaj.
- Kako bi se dijete potaklo da jede povrće, dobro je poslužiti se i maštom: pretvoriti tanjur u lice koje ima salatu za kosu, nos od mrkve i oči od rajčice.
- Ako nikako drugačije ne ide, povrće se može 'utopiti' u drugim namirnicama (npr. špinat u malim popečcima od krumpira).
Povrće prema dobi djeteta
- U prvim pokušajima dohrane (5-6 mjeseci) i unosa povrća najbolje je početi s povrćem koje sadrži malo vlakana i blagog je okusa kao što su mrkva, krumpir i tikvice, vrste koje većina dojenčadi dobro prihvati.
- Povrće mora biti vrlo pažljivo oprano i očišćeno: to posebno vrijedi za povrće kao što je krumpir, patliđan, paprika jer sadrže toksičnu supstancu solanin, koje ima puno u kori krumpira ako je zelena.
- Od navršenih 7 mjeseci mogu se dati buća, mlade mahune, ukoliko je dijete naviklo na povrće, a zatim postupno uvoditi ono koje ima više vlakana.
- Povrće je najbolje dati s kašicom od riže, kukuruznog škroba ili prvom tjesteninom (bez jaja).
- Od 8 mjeseci mogu se u jelovnik uvesti šparoge s kojih treba odstraniti tvrdi dio, špinat, zatim artičoke koje imaju naglašeniji okus.
- U dobi od 10 mjeseci može se ponuditi rajčica, oguljena, kako se ne bi unosilo previše vlakana i bez sjemenki koje su tvrde za žvakanje. Prije te dobi rajčicu ne treba davati jer može izazvati alergijsku reakciju u djece koja imaju predispoziciju za to.
- Od 12 mjeseci može se dati luk, kelj, kupus - znači povrće intenzivnijeg mirisa i donekle gorkastog okusa.
- Nakon dvije godine: do te dobi povrće se daje djetetu isključivo kuhano, a nakon navršene dvije godine može dobiti i sirovo jer ima dovoljan broj zuba za žvakanje namirnica čvršće konzistencije.
S puno razloga povrće se može nazvati vrlo vrijednom namirnicom, koja ne daje puno energije, ali daje osjećaj sitosti. Unosom povrća organizam dobije niz vrlo vrijednih prehrambenih tvari kao što su mineralne soli, vlakna i voda. Kada se djetetu ponudi povrće, ono u početku možda i neće biti oduševljeno, ali pomalo će prihvatiti hranu drukčijeg okusa. Češće su problem mala djeca (nakon godine dana), te predškolska dob. Pozitivan primjer mogu pokazati drugi ukućani: ako je hrana koja se sviđa članovima obitelji, dijete koje želi imitirati odrasle lakše će ju prihvatiti. Na taj način može i lakše usvojiti pozitivan stav prema zdravoj prehrani za budućnost.
Autor: Prim. mr. sc. dr. Ružica Duplanćić-Šimunjak, pedijatrica
Članak preuzet iz časopisa Bebe, listopad 2008.
