Podrške osoba iz kulturnog i akademskog života
Podržavam zabranu uzgoja činčila i drugih životinja zbog krzna. Na Filozofskom fakultetu u Splitu studenti imaju mogućnost pohađanja više kolegija na kojima se tematizira etika, a etika kao temeljna disciplina filozofije nije važna samo za razvoj svakog filozofa, već i za naše društvo u cjelini, a zasigurno se etičan pristup ogledava i u odnosu čovjeka prema svim živim bićima. S pogleda etike i morala smatram da uzgoj životinja zbog odjevnih predmeta nije opravdan u doba kada nailazimo na jednako kvalitetne odjevne predmete nastale bez nečije patnje.
prof. dr. sc. Aleksandar Jakir, dekan
Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu
Ponosan sam što je Hrvatska donijela zakon o zabrani uzgoja životinja zbog krzna i ne vidim nikakav razlog da se iz tog zakona izuzmu činčile. Dajem potpunu podršku ovoj kampanji udruge Prijatelji životinja.
Darko Rundek, glazbenik, dipl. redatelj kazališta i radiofonije, glumac
Sva bića osjećaju. Sve je zapravo živo – kamen, drvo, cvijet... Mala djeca to znaju i bez da su o tome čitala ili čula, jer osjećaju Istinu. Slikovnice i knjige za djecu pune su životinjskih likova koji komuniciraju, proživljavaju i manifestiraju emocije i osjećaje jednako kao i ljudi. Poistovjećuju se s likovima životinja te, kroz njihove doživljaje i pustolovine, identificiraju se i uče komunicirati sa sobom i svojom okolinom. Danas, u vrijeme interneta i raznovrsnih medija koji prenose informacije i slike, nitko ne može reći da ''nije znao/znala'' da životinje osjećaju, da iskazuju osjećaje ne samo za svoju vrstu već i za druge vrste u njihovom carstvu! Često smo zatečeni i dirnuti reakcijama životinja koje izražavaju suosjećanje i ljubav, brižnost, strah... Pitam se: ''nisu li zapravo životinje evoluirale u odnosu na ljudska bića?'' Doista, nitko se danas više ne može opravdavati na neznanje, već samo na ravnodušnost, što zapravo vodi do bešćutnosti. Empatija ili suosjećanje, predmet je koji je nužno uvesti u svaku odgojnu i obrazovnu instituciju koja radi s djecom i mladima! U tome pravcu kreće se svaka prosperitetna, visoka i Prava Civilizacija. Zalaganje za prava svih životinja znači i zalaganje za slobodu ljudi u cjelini... U potpunosti podržavam svaku gestu koja vodi oslobođenju od patnje životinja, na bilo kojoj osnovi, a u ovom slučaju od uzgoja i zatočeništva malenih činčila.
Dražen Jerabek, prof. likovne kulture i ilustrator
Škola primijenjene umjetnosti i dizajna Osijek
Nekoć sam nosila bunde. Tada sam imala svijest samo o ugroženim vrstama te sam sa zgražanjem gledala na ubijanje tih životinja u svrhu izrade odjeće. Tijek mojeg osvještavanja do danas događao se pristupom informacijama o proizvodnji odjeće životinjskog izvora. Postala sam strogi pobornik prava životinja da žive u skladu s prirodnom okolinom svoje vrste. Danas smatram da ne smijemo iskorištavati bilo koja živa bića, tj. ubijati ih za bilo kakvu korist, bila to odjeća, hrana ili kozmetika, a pogotovo za uzgoj u svrhu sportskog lova. Smatram da na to nemamo pravo. Zakoni trebaju biti ispred osviještenosti društva u kojemu živimo. Tko smo mi da razmnažamo i odlučujemo o živom biću?
prof. art. Dunja Vejzović, operna primadona i glazbena pedagoginja
Uzgoju činčila i drugih ne-ljudskih životinja u svrhu proizvodnje krzna oštro se protivim na temelju svog uvjerenja da je svaki oblik iskorištavanja, mučenja i ubijanja ne-ljudskih životinja etički nedopustiv i da bi stoga trebao biti i zakonski zabranjen. No, budući da se nalazimo u fazi epohalne tranzicije prema novom, biofilnom svjetonazoru, te odgovarajućim etičkim i pravnim principima i normama, spreman sam raspravljati o poboljšanju postojeće pravne regulacije i diferencirano pristupati pojedinim segmentima iskorištavanja, mučenja i ubijanja ne-ljudskih životinja. U tom pragmatičnom pogledu, smatram da je uzgoj činčila i drugih ne-ljudskih životinja u svrhu proizvodnje krzna na vrhu liste onih stvari koje se, bez ikakvih posljedica za ljudski život, može odmah zabraniti. Naime, ovdje se neka živa bića iskorištava, muči i ubija (i to na osobito divljački način) ne zbog zadovoljenja nekih vitalnih ljudskih potreba kao što su prehrana ili liječenje, nego zbog čistoga luksuza i zabave, tako da je taj aspekt industrije smrti u rangu s besmislenom i okrutnom eksploatacijom životinja u cirkusima, zoološkim vrtovima i lovstvu. S obzirom na prethodno rečeno, bezrezervno podržavam sve akcije koje su usmjerene na umanjivanje količine patnje i umiranja ne-ljudskih životinja, pa tako i akciju fokusiranu na činčile. Zabrinjavajuće je da pravna regulacija statusa ne-ljudskih životinja i njihovih prava nazaduje, usprkos nadama da će ostvareni napreci biti sačuvani i da će se poduzimati daljnji civilizacijski, kulturni i društveni proboji na tom polju.
prof. dr. sc. Hrvoje Jurić
Odsjek za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Svog sina učim da su sva živa bića jednako vrijedna i da svi imaju pravo na život. Zna sve o prirodnom odabiru i hranidbenom lancu i razumije da će nekada netko stradati za dobrobit drugoga. Nikad nije čuo za Maslowa i hijerarhiju potreba, ali intuitivno to interpretira kroz osnovne fiziološke potrebe; Bambijevu mamu ubili su lovci jer su bili gladni (zasad ne ulazeći duboko u promišljanja o tome jesu li mogli jesti i nešto drugo!)… I sviđa mi se to kod njega; ta naivnost i nevinost – i muči me to što ću mu morati jednom pojasniti da ponekad živa bića stradaju i zbog zadovoljenja nekih drugih potreba - poput prestiža i odobravanja drugih. Mislim da će to teško prihvatiti. A meni je teško zbog toga.
Puno učim uz svog sina. Nisam se previše angažirala oko ekologije dok nisam počela razmišljati kakav ću svijet ostaviti za njega. Nisam ni znala koliko ima zaštićenih biljnih i životinjskih vrsta dok se on nije počeo interesirati za njih. I vjerojatno ne bih previše pažnje pridavala ovoj akciji da ne razmišljam o tome kako bi on reagirao na to. A on, kad šećemo po vani spašava gliste i puževe i odnosi ih u travu da netko ne stane na njih. Naljutio se na baku jer je zgnječila mrava u kuhinji. Spava s cijelom hrpom plišanaca, na čelu sa žabom gatalinkom i pjegavim daždevnjakom; kad mu ispričam za ovu akciju, sigurna sam da ćemo obitelj plišanaca proširiti i za jednu činčilu. I super mi je to. Sviđa mi se da je u ovoj ranoj dobi osjetljiv na druge i želim da takav ostane i kad odraste... Moj sin je jedinstven i u mnogočemu poseban, ali mislim da u ovom nije iznimka; većina njegovih vršnjaka iz vrtića reagira slično kao i on – čitaju priče i gledaju predstave u kojima su životinje glavni likovi, a tete ih svakodnevno pokušavaju naučiti temeljnim ljudskim vrijednostima. I upijaju kao spužve. I polako postaju prekrasni mali ljudi na kakvima svi priželjkujemo da ostane svijet. Ali to se valjda negdje putem odrastanja izgubi, zatomi, zaboravi… jer i prije 30-40-50 godina, djeca su bila djeca – neiskvarena, dobrohotna, empatična - a danas ipak neki od njih pokušavaju mijenjati zakon o zaštiti životinja stavljajući pritom u fokus neke druge motive, manje ili više različite od onih prema kojima su se vodili u djetinjstvu. I ne mogu se oteti dojmu da bi nam svima bilo bolje da malo više slušamo dijete pored sebe. Ili dijete u sebi. I ponovno osvijestimo temeljne ljudske vrijednosti koje su nam usađivali još u vrtiću. U tom duhu – slušajući dijete pored sebe (i ono u sebi) – podržavam kampanju udruge Prijatelji životinja usmjerenu na zabranu uzgoja životinja u svrhu proizvodnje krzna.
dr. sc. Koraljka Modić Stanke
Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Kao osviještena ekofeministica i veganka, izražavam oštro neslaganje s ukidanjem zabrane uzgoja životinja za krzno i dajem punu podršku nastojanjima svih udruga koje inzistiraju na tome da zabrana ostane. Više je nego ironično da se u ovakvoj ekonomskoj situaciji, u kojoj ima toliko egzistencijalno ugroženih ljudi, država brine kako da održi proizvodnju autentičnog krzna ne bi li utažila potrebe očito imućne populacije.
prof. dr. sc. Lada Čale Feldman
Redovita profesorica Katedre za teatrologiju i dramatologiju
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Žao mi je da 2016. godine Hrvatska nazaduje u pogledu odnosa ljudi prema životinjama. Umjesto da širimo prostor slobode, prostor prava životinja, zbog interesa pojedinaca i skupina i njihove sprege s političarima, danas se moramo boriti za stupanje na snagu odredbi vezanih uz zabranu uzgoja životinja radi krzna.
Hrvatska na taj način pokazuje zabrinjavajuće nazadovanje u odnosu na političke trendove u Europskoj Uniji. Podsjećam da se u čl. 13. pročišćene inačice Ugovora o Europskoj uniji i Ugovora o funkcioniranju Europske unije navodi da su životinje čuvstvena bića, zbog čega Unija i države članice ''punu pažnju posvećuju zahtjevima za dobrobit životinja''. Životinje imaju intrizičnu vrijednost, a mi ljudi kao jedna od mnogobrojnih vrsta na planeti Zemlji dužni smo se odnositi s poštovanjem prema drugim vrstama. Korištenje krzna životinja u odjevne svrhe predstavlja veliko moralno potonuće i to zbog tako otužnog razloga kao što je taština. Posebice kada imamo na umu da danas postoje prekrasne ekološke alternative. Stoga potpuno podržavam kampanju za zabranu uzgoja činčila i nadam se da ćemo zajedničkim snagama mijenjati društvo na bolje.
dr. sc. Mirela Holy, političarka, bivša saborska zastupnica i ministrica zaštite okoliša i prirode, predavačica
Vidite kako ta činčila uživa? Lijepo joj je. Ima neki osjećaj. Vjerojatno ugode. A zašto mislite da je naš osjećaj plemenitiji? Je li njima pada na pamet skalpirati nas za zimske plašteve? Ne. A zašto mi njih ubijamo zbog krzna?!
Pa to je živo biće koje osjeća, tko zna što sanja, kakav unutarnji svijet ima, a mi ih ubijamo!
Ne, nije potrebno biti fanatik. Niti fundamentalist. Dovoljno je malo razmisliti i shvatiti da ako već imamo silikonske sise, a pobogu, što ne bi i umjetno krzno?
Prestanimo ubijati životinje zbog krzna, e da bi frajeri svojim poklonima kompenzirali erektilnu disfunkciju, a komadi, prve pratilje, svojim bundama očajnički isticale inače frapantnu neprisutnost u Svijetu.
Romano Bolković, novinar i glavni urednik Jabuke TV
Ova je sirota država oborila sve rekorde u kršenju kako ljudskih tako i životinjskih prava, te vrlo uvjerljivo nazaduje prema srednjem vijeku - s jednom malom razlikom: danas nam zbilja više ne trebaju bunde! Nećemo se smrznuti ne maznemo li neku dlakavu životinju po glavi, ne oderemo li joj krzno, ili modernim metodama - ne uguramo li joj jednu elektrodu u guzu, a drugu u usta kako ne bismo oštetili krzno. Da, želim da oni koji se kite tuđom dlakom znaju kako je nastao taj simbol luksuza prošlih vremena, prije goreteksa i ostalih daleko naprednijih materijala. I ne želim da Hrvatska postane poznata u svijetu po još jednoj nazadnoj priči. Hrvatska uistinu može i mora bolje.
Rujana Jeger, spisateljica
Duboko me vrijeđa uzgajanje činčila za proizvodnju modnog hira imućnih građana našega društva. Osim toga, čovjek ima u svoj genetski kod ugrađen kapacitet suosjećanja prema svim drugim vrstama. To je njegova specifičnost i izdaja je ljudskosti nastaviti s ubijanjem i mučenjem životinja kao da se radi tek o robi, o stvari u kojoj nema daha života.
Mogla bih nabrajati dugu listu razloga, vjerujem da ih mnogi imaju na umu. Spomenut ću samo život u kavezu, jezive uvjete u kojima činčila ne može zadovoljiti svoje osnovne prirodne potrebe, hranjenje i podizanje mladunčadi, interakciju s drugim činčilama. To se može istinski ostvariti samo u prirodnom okolišu, na slobodi. Takva je mučna djelatnost imala šansu da se prilagodi i prijeđe na novu proizvodnju. Dat joj je i više nego dug period od deset godina, sad je i taj period, na sreću, istekao.
Sanda Hržić, kazališna redateljica
U činjenici da je Hrvatska donijela zakon o zabrani uzgoja krznaša u svrhe njihova ubijanja za proizvodnju bundi i drugih modnih dodataka, a sada iz toga zakona želi izuzeti činčile, vidim još jedan u nizu primjera pokušaja obezvrjeđivanja zakona na osnovi političko-ekonomskih interesa. Posebno sam osjetljiva na hipokriziju javnoga zastupanja katoličkih vrijednosti predstavnika hrvatske političke i ekonomske elite koji svojim postupcima dokazuju da ne poštuju (ili ne poznaju) "Katekizam katoličke crkve" i ne poštuju (ili nisu pročitali) ni papinu encikliku "Laudatio si'" koja se bavi ekologijom i poziva upravo na onaj dio "Katekizma ..." koji izričito kaže da "ljudska snaga ima granice i da je suprotno ljudskome dostojanstvu podvrgavati životinje bezrazložnoj patnji".
Životinje misle, imaju osjećaje, imaju osobnost, svjesne su, vole i ostvaruju empatijski odnos s čovjekom i, za razliku od ljudi, ne ubijaju da bi ubijale, nego da bi preživjele. Naši su se preci zaogrtali krznom da se zaštite od hladnoće, a zašto suvremeni Homo sapiens dere kožu životinje? Možda zato da bi dokazao da mu je predak bio neandertalac. Ili još bolje: da bi dokazao da su neandertalci bili i ostali među nama i da se spremaju za novo ledeno doba. Znanstvena istraživanja inteligencije životinja (npr. recentna istraživanja visokih analitičkih sposobnosti hobotnice ili specifičnosti mozga vrane) vode prema zaključku da inteligencija ovisi o specifičnoj vrsti mozga i da je čovjekova procjena inteligencije drugih vrsta utemeljena na antropocentričnom minoriziranju Drugog i Drukčijeg na osnovi neznanja i bahate ustrajnosti u neznanju.
prof. dr. sc. Sibila Petlevski, Akademija dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu
Kažu da je potrebno zaklati (ili na neki "humani" način usmrtiti) oko 150 (stotinuipedeset) činčila, inače "nadasve simpatičnih životinjica", da bi se sašila jedna bunda. One bi se uzgajale samo zato da njihovo krzno postane koji kvadratni centimetar takve bunde, recimo, njezin džep. Dakako, "ciljna skupina" takvog klanja bili bi oni dubljeg džepa.
Činčile, držimo mi ljudi, nemaju neku predodžbu o svrsi života ili o njezinu odsustvu
u smislu ove apsurdne računice. Ima, naime, na svijetu mnogo sličnih apsurdnih primisli koje, međutim, računaju na potvrdu od strane zakona tržišta kao jedine preostale svetinje. Također, držimo da činčile među pripadnicima svoje vrste nemaju takvih koji bi branili pravo činčila na život, to jest pravo da ne budu kvadratni centimetri nečije bunde. Pa onda mi, koji u ovom slučaju pripadamo počiniteljima, moramo braniti to pravo, to jest moramo zaključiti da se radi o svojevrsnom genocidu: jedan genus trijebi drugi isključivo za profit. Među nama ljudima ta je praksa uobičajena: mi trijebimo jedni druge za razne ideje, a najčešće za ideju profita. Što činčile imaju s tim?
Otud se pridružujem onima koji se najoštrije protive najavljenim noveliranjima Zakona o zaštiti životinja kojima se kani omogućiti uzgoj činčila u svrhu njihova deranja, to jest pretvaranja živih bića u hodajuće, ali mrtve bunde.
Slobodan Šnajder, hrvatski pisac i publicist
Apsolutno podržavam kampanju za zabranu uzgoja činila i iz etičkih razloga ne podržavam inicijativu uzgajivača činčila, na čiji je poticaj bivši ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina 13. veljače 2015. uputio dopis Hrvatskom saboru u kojem navodi da će Ministarstvo poljoprivrede izuzeti uzgoj činčila iz zabrane uzgoja životinja radi krzna. Ukratko, uzgoj činčila radi krzna smatram nemoralnim i nepotrebnim kao što smatram zločinom svako iskorištavanje životinja zbog ljudske vrste. Ili, riječima anglikanskoga svećenika i književnika Williama Ralpha Ingea: ''Porobili smo sav ostali životinjski svijet, a naše daleke krznate i pernate rođake tretiramo toliko užasno da bi bez sumnje, da su sposobni osmisliti vlastitu religiju (a srećom nisu), Vraga zamislili u ljudskom obliku.'' Sasvim točno.
dr. sc. Suzana Marjanić
Znanstvena savjetnica Instituta za etnologiju i folkloristiku, Zagreb
Svakako podržavam inicijativu da se spasi već donesena zakonska zabrana uzgoja životinja zbog njihova krzna. Smatram da činčile i ostale životinje trebaju biti zakonom zaštićene od iskorištavanja za potpuno nepotrebne (i neekološke) odjevne predmete.
prof. dr. sc. Sven Gotovac
Dekan Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje
Sveučilište u Splitu
Svako je ubijanje okrutno. Ali ubijanje radi zadovoljenja ljudskog odjevnog hira, kojemu prethodi život u zatvoru i patnji bića čije krzno treba zadovoljiti taj ljudski hir, posebna je perverzija. Neka zabrana uzgoja činčila za proizvodnju krzna bude još jedan korak u osvještavanju javnosti o nužnosti prestanka bešćutnog konzumerističkog odnosa prema našim ne-ljudskim sestrama i braći.
mr. sc. Zoran Čiča, etnolog i povjesničar
Uzgajanje i ubijanje životinja radi upotrebe njihovoga krzna smatram duboko moralno pogrešnim i nepotrebnim. Čovjek kao vrsta nema pravo na apsolutno i neograničeno iskorištavanje drugih vrsta radi zadovoljavanja želja koje nemaju nikakvo egzistencijalno opravdanje. Stoga dajem podršku kampanji udruge Prijatelji životinja usmjerenoj na zabranu uzgoja činčila.
doc. dr. sc. Željko Pavić
Odjel za kulturologiju, Sveučilište u Osijeku
Objavljeno: svibanj 2016.
![Činčile [ 663.48 Kb ]](/data/image_3_10823.jpg "Činčile [ 663.48 Kb ]")
