Karnizam
Što je karnizam?
Karnizam je nevidljivi sustav vjerovanja ili ideologija, koja uvjetuje ljude da jedu (određene) životinje. Karnizam je u svojoj biti oprečan vegetarijanstvu, odnosno veganstvu; 'carn' znači 'meso' ili 'od mesa', dok 'izam' označava sustav vjerovanja. Većina ljudi uzima jedenje životinja zdravo za gotovo, a ne kao izbor; u svjetskim kulturama u kojima se jede meso ljudi obično ne razmišljaju o tome zašto im je meso nekih životinja odbojno, a meso drugih primamljivo ili zašto uopće jedu životinje. No, kad jedenje životinja nije uvjet za preživljavanje, kao što je slučaj s većinom svijeta, ono jest izbor- a izbori uvijek počinju od uvjerenja.
Priznajemo da nejedenje životinja proizlazi iz sustava vjerovanja; vegetarijanstvo je definirano prije nekoliko stoljeća. Prema tome vegetarijance ne nazivamo 'biljojedima' jer razumijemo da jedenje biljaka reflektira pozadinsku ideologiju u kojoj se jedenje životinja smatra neetičnim i neprikladnim. A ipak 'nevegetarijance' još uvijek nazivamo 'mesojedima', kao da je čin jedenja mesa odvojen od sustava vjerovanja, kao da su vegetarijanci jedini koji svoja uvjerenja donose za stol. Međutim, većina ljudi jede svinje, ali ne i pse jer, kad se radi o jedenju životinja, nemaju sustav vjerovanja.
Zašto onda karnizam dosad nije imenovan? Jedan od razloga je taj što je jednostavnije prepoznati one ideologije koje odskaču od većinskih. Puno važniji razlog, doduše, je taj da je karnizam dominantna ideologija - ideologija koja je toliko raširena i utvrđena da su njezina načela smatrana zdravorazumskima, 'onakvim kako stvari stoje', a ne sklopom široko rasprostranjenih mišljenja. Karnizam je također nasilna, eksploatacijska ideologija; organizirana je oko intenzivnog, jakog i nepotrebnog nasilja prema životinjama i njihove eksploatacije. Čak i proizvodnja tzv. humanog mesa (i ostalih proizvoda životinjskog podrijetla), neznatna u usporedbi s proizvodnjom svjetskog mesa, iskorištava životinje i često uključuje brutalnost. Načela karnizma protivna su temeljnim vrijednostima većine ljudi, koja ne bi podržala iskorištavanje drugih ili odobrila takvo nasilje prema drugim osjećajnim bićima. Dakle, karnizam se, kao i sve nasilne, eksploatacijske ideologije, mora sakriti kako bi si osigurao potporu širokih masa; bez te potpore, sustav bi se urušio.
Svejed, mesojed i karnist
Kao što je 'mesojed' netočna i varljiva fraza za opisivanje onih koji nisu vegetarijanci, takvi su i oni često korišteni izrazi, 'svežder' i 'mesožder'. Oni podržavaju pretpostavku da je jedenje životinja prirodno, što je jedan od najutvrđenijih i najuvjerljivijih mitova za opravdanje karnizma. 'Svežder' i 'mesožder' opisuju fiziološku narav, a ne nečiji izbor ideologije; svežder je životinja, ljudska ili neljudska, koja može probaviti i biljke i životinjsko tkivo, a mesožder je životinja koja treba uzimati meso kako bi preživjela.
Zbog razloga spomenutih ranije, 'karnist' je najtočniji pojam za one koji jedu životinje. 'Karnist' nema namjeru biti pogrdan izraz; jednostavno bi trebao opisivati onog koji postupa u skladu s načelima karnizma - kao što pojmovi 'kapitalist', 'budist', 'socijalist' ili 'osoba koja se hrani sirovom hranom' opisuju one koji se ponašaju u skladu s određenom ideologijom. Ako imamo naziv za vegetarijance, jedino što ima smisla je imati naziv i za one čija ponašanja reflektiraju suprotan sustav vjerovanja.
'Karnist' se, doduše, razlikuje od ostalih '-ista' po tome što većina karnista nije svjesna da su zapravo karnisti jer je karnizam nevidljiv. Mnogi su ljudi zapravo nesvjesni karnisti, toliko je velik paradoks karnizma. Iako je izraz 'karnist' skovan samo radi točnosti, može biti shvaćen kao uvredljiv - vjerojatno zato što, na nekoj razini, ljudi ubijanje i jedenje životinja smatraju uvredljivim.
Karnističke obrane
Ideologije poput karnizma održavaju se tako da nas uče da ne razmišljamo i ne osjećamo kada pratimo njihove zapovijedi, a jedan od osnovnih načina na koji to postižu je korištenje seta obrambenih mehanizama koji djeluju i na socijalnoj i na psihološkoj razini. 'Karnističke obrane' skrivaju kontradiktornosti između naših vrijednosti i ponašanja, dopuštajući nam rađenje iznimki od onoga što bismo inače smatrali etičnim.
Osnovna obrana sustava je njegova nevidljivost, a osnovni način na koji ideologija ostaje nevidljiva je ta da ostaje neimenovana; ako joj ne damo ime, nećemo je ni vidjeti, a ako je ne vidimo, ne možemo pričati o njoj ili je preispitivati. Ali, nije nevidljiva samo ideologija, nego i žrtve sustava: milijarde farmskih životinja koje ostaju izvan vidokruga i stoga prikladno i izvan javne svijesti; sve degradiraniji okoliš; iskorištavani radnici koji pakiraju meso ili rade u klaonicama; i ljudski potrošači mesa koji imaju povećani rizik od nekih od najozbiljnijih bolesti industrijskoga svijeta i koji se moraju isključiti, psihološki i emocionalno, od istine svojega iskustva što se tiče jedenja životinja.
Ali, nevidljivost je samo prva linija obrane u utvrdi karnizma; istinu je nemoguće potpuno prikriti, pa kad nevidljivost neizbježno posrne, sustav treba podršku. Stoga nas karnizam uči opravdati jedenje životinja predstavljajući mitove o mesu (i ostalim proizvodima životinjskog podrijetla) kao da su oni činjenice o mesu, promovirajući tri zlatna pravila opravdavanja: jedenje životinja je normalno, prirodno i potrebno. Ta su tri pravila institucionalizirana - prihvaćena su i održavana od strane svih većih društvenih institucija, od obitelji do države - i, možda ne začudo, prizivana tijekom povijesti kako bi opravdala druge nasilne, eksploatacijske ideologije (npr. ropstvo, mušku dominaciju itd.)
Karnizam se također brani tako da nam iskrivljuje viđenje mesa i životinja koje jedemo kako bismo se mogli osjećati dovoljno ugodno da ih jedemo. Na primjer, učimo vidjeti farmske životinje kao objekte (npr. mislimo o kokoši kao o nečemu, a ne nekome) i apstrakcije koje nemaju nikakvu individualnost ili osobnost ( npr. svinja je svinja i sve su svinje iste); i (učimo) stvarati stroge kategorije u svojim umovima kako bismo zaštitili jako različite osjećaje i ponašanja prema različitim vrstama (npr. govedina je ukusna, a pseće meso je odvratno; krave su za jelo, a psi su naši prijatelji).
Postoje brojne druge obrane koje se preklapaju s navedenima i podržavaju ih, ali sve one služe jednoj svrsi; blokiranju naše svijesti i empatije kad se radi o farmskim životinjama i proizvodima dobivenima od njihovih tijela. Svjesni karnističkih obrana, doduše, manje smo podložni njihovom utjecaju; imamo mogućnost iskoračiti iz sustava i vidjeti problem jedenja životinja vlastitim očima, a ne očima karnizma.
