Prijatelji životinja - Kitolov i dobrobit kitova

Kitolov i dobrobit kitova

| More

Izvješće o koaliciji The Global Campaign

Stav: Koalicija The Global Campaign u potpunosti se protivi ubijanju kitova, jer je kitolov izrazito okrutan i nepotreban. Koalicija ne podržava koncept ubijanja i održivog iskorištavanja kitova.

Pozadina

U prošlom stoljeću ubijeno je oko dva milijuna velikih kitova, pri čemu su neke vrste dovedene do ruba izumiranja. Primjenjivane metode ubijanja rezultirale su polaganim i bolnim umiranjem. Zabrinutost da bi pojedine vrste kitova mogle izumrijeti dovela je 1986. godine do globalne zabrane komercijalnog kitolova. Unatoč moratoriju, godišnje se ubija oko 1400 kitova i to metodama koje su se vrlo malo promijenile kroz prošlo stoljeće.

Porodica Cetacea obuhvaća više od osamdeset vrsta kitova, dupina i pliskavica. U toj porodici su veliki kitovi, kao što je plavetni kit - najveća životinja koja je ikad živjela, manji dupini i pliskavice. Kitovi su sisavci, jer udišu zrak i doje svoje mlade. Oni su visoko inteligentne i vrlo društvene životinje.

Kitolov danas

The International Whaling Commission (Međunarodna komisija za kitolov) je međudržavno tijelo zaduženo za reguliranje kitolova. Međunarodni moratorij na komercijalni kitolov, kojeg je podržala i ta komisija, stupio je na snagu 1986. Unatoč tome, rupe u zakonu omogućavaju lov na pojedine vrste kitova. Primjerice, kitolovci iz Norveške i Japana će ove godine ubiti preko 1400 kitova u komercijalne i takozvane 'znanstvene' svrhe. U 2003. godini Island je odobrio kitolov pri čemu je izlovljeno tridesetak minke kitova za takozvano 'istraživanje'. Meso dobiveno kitolovom, bez obzira da li je lov bio u komercijalne ili 'znanstvene' svrhe, namijenjeno je prehrani ljudi.

Kitolov i dobrobit kitova

1946. godine dr Harry Lillie, brodski liječnik na kitolovcu na području Antarktike, usporedio je ubijanje kita s 'konjem kojem su u trbuh zabodena dva ili tri razarajuća koplja, a zatim je natjeran vući mesarski kamion ulicama Londona dok mu krv curi iz utrobe...' Rekao je da 'lovci sami priznaju da kad bi kitovi mogli vrištati industrija bi prestala, jer to baš nitko ne bi mogao podnijeti.'

Tehnologija ubijanja kitova promijenila se vrlo malo od 19. stoljeća kada je izmišljen harpun s grananatom na vrhu. Ispaljen iz topa, harpun prodire u tijelo kita na dubinu oko 30 cm prije nego što eksplodira i ubija kita izazivajući teški šok ili ozljedu. Životinja se zatim izvlači na brod užetom čvrsto pričvršćenim za zupce harpuna koji se otvaraju pri dodiru s kitom. Iako su se vrste eksploziva u sto godina promijenile od baruta do jačih vrsta, osnovna metoda ubijanja ostala je ista.

Metode ubijanja

Unatoč razarajućem eksplozivu, harpun često ne ubija svoju žrtvu trenutačno. Posljednji podaci pokazuju da je, i kod komercijalnog i kod 'znanstvenog' lova, prosječno vrijeme umiranja 2 do 3 minute, a neki kitovi umiru i duže od sat vremena. Ovi podaci možda podcjenjuju patnju kroz koju prolaze kitovi, jer najnovije znanstvene i veterinarske procjene pokazuju da su kriteriji koje koristi IWC pri procjeni smrti ili neosjetljivost kitova na bol, 'neadekvatni'.

Sukladno ovim 'neadekvatnim' kriterijima, Norveška je prijavila da je 80,7% minke kitova ubijenih u lovu 2002. ubijeno 'trenutačno.' Japanski kitolovci na minke kitove 2002./2003. prijavili su da je samo 40,2% kitova bilo ubijeno 'trenutačno'.

Ako kit nije ubijen prvim harpunom, ispucava se drugi eksplozivni harpun ili se gađa puškom kao sekundarnom metodom ubijanja. Česta upotreba sekundarnih metoda dokazuje neučinkovitost sadašnje metode ubijanja kitova. Kombinacija različitih faktora kao što su horizontalna vidljivost, uzburkanost mora, kretanje broda i preciznost strijelca ima značajan učinak na mogućnost učinkovitog i trenutačnog ubijanja kita, bez obzira na korišteno sredstvo.

'Pogođeni i izgubljeni' kitovi

Neki kitovi su samo ranjeni, ali ne i ulovljeni te ih kitolovci nazivaju 'pogođeni i izgubljeni'. Pogođeni i izgubljeni kitovi mogu zadobiti širok spektar ozljeda, kao što su krvarenje i oštećenja unutarnjih organa. Mogu zadobiti i toliko teške ozljede da imaju probleme pri hranjenju i razmnožavanju ili umiru od zadobivenih ozljeda.

Potjera

Da bi uspješno gađali harpunom, kitolovci se moraju približiti svojem plijenu. Ali kitovi nisu evoluirali kao vrsta koja ima prirodne grabežljivce, pa stoga nisu prilagođeni bježanju u potjeri. Kod japanskih kitolovaca potjere često traju 30 i više minuta. Sama potjera kod kitova izaziva fizički i psihieki stres koji može dovesti do fatalnih sindroma kao što je pretjerana miopatija, stanje za koje znanstvenici tvrde da može biti fatalno, čak i za životinje koje su izbjegle hvatanje.

Pitanje dobrobiti

Stresna potjera, dugo vrijeme umiranja, životinje koje su pogođene i izgubljene, čine dijelove velikog problema dobrobiti kitova. Fizieke prilagodbe porodice Cetacea za život u morskom okolišu imaju značajni utjecaj za ispitivanje njihove dobrobiti. Na primjer, prilagodba ronjenju i mogućnost dugog perioda bez udisanja kisika otežavaju određivanje smrti životinje. Stoga kitovi mogu preživjeti i trpjeti bol puno duže vrijeme nego što je preporueeno postojećim IWC kriterijima. Pitanje koje se samo nameee je da li su neki kitovi još uvijek živi kad su izvučeni na brod i počinju se komadati?

Kitolov i IWC

Poteškoće koje su sastavni dio ubijanja velike, djelomično u more uronjene, životinje nameću ozbiljna pitanja dobrobiti životinje. Unatoč tome, pitanja dobrobiti životinja unutar IWC-a uglavnom se izbjegavaju i ne postavljaju. Čini se da se kitolov polako vraća, jer neke zemlje žele ponovno pokrenuti komercijalni kitolov. Globalna koalicija od više od 140 društava za dobrobit životinja iz 57 zemalja, pod vodstvom WSPA (World Society for the Protection of Animals), ima za cilj globalno prepoznavanje kitolova ne samo kao pitanja brojki i zaštite, nego i kao pitanja patnje životinja.

Cilj: Zadržati IWC-ov moratorij na komercijalni kitolov u doglednoj budućnosti s naglaskom na ozbiljne probleme dobrobiti kitova tijekom same aktivnosti kitolova. Kampanjom se također želi osigurati veći prostor pitanju dobrobiti kitova unutar IWC-a.

19. siječnja 2004.