''Psa ću radije ubiti nego ga privremeno udomiti u loše uvjete''
Vlasnik skloništa u kojem provode eutanaziju, Predrag Baraba, donio odluku nakon što je optužio institucije da ne rade svoj posao, a volontere da su pse odveli u Njemačku.
Sklonište za životinje Pokupsko Cerje zatvorilo je vrata volonterima koji su iz njega udomljavali pse kad im je zbog isteka roka od 60 dana prijetila eutanazija.
Tako je odlučio vlasnik skloništa Predrag Baraba, pravdajući se da nema kontrolu nad tim gdje su završili psi, iako volonteri na te optužbe kažu da su sve podatke i ugovore poslali i vlasniku skloništa i veterinarskom inspektoru zaduženom za sklonište.
''Radije ću ubiti psa, bolje mrtav u škrinji nego da je privremeno udomljen u loše uvjete'', ističe vlasnik, inače doktor veterinarske medicine. U provjeri nekih od adresa pronašli su samo neke pse, tvrdi da su ostali završili u Njemačkoj. Dokaza nema, ali postavlja pitanje: ''Gdje su stotine pasa spašenih iz Pokupskog Cerja?''
Bez sterilizacije
''Prijavio sam, ali sve je odbijeno'', kaže P. Baraba, dodajući kako nitko ne radi svoj posao, od inspekcije do Državnog odvjetništva, pa čak ni veterinari. A ekipa, kako naziva volontere, svugdje ima poznate ljude. Na naše upite je li točno da iz njegova skloništa psi izlaze bolesni i preplašeni, kujice skotne, o čemu su nam pričali sami udomitelji, odgovara da nema tih saznanja i da se u skloništu nitko nije žalio. Sterilizaciju ne provodi, kaže: ''tko će to platiti'', a nema mogućnosti niti provjeriti jesu li kujice koje dolaze u sklonište skotne. Iako mu je ponuđena pomoć, tvrdi da o tome ništa ne zna.
''Kao voditelj skloništa imam pravo odabrati tko može dobiti psa i jedna osoba može uzeti samo jednog psa. Pripremio sam ugovor, a udomitelj prije potpisivanja prolazi i provjeru'', ističe Baraba.
Potencijalni udomitelji svjedoče kako se u skloništu često nitko ne javlja, a na poslane e-mailove ne odgovaraju. Jana K. i Bernarda B. (podaci u uredništvu) nakon popunjavanja upitnike prošle su i provjeru. Bernarda B. odbijena je jer ima njemačko državljanstvo, uz dodatno objašnjenje kako u Njemačkoj psima svašta rade. I gospođa Jana vratila se iz Cerja bez psa, a u skloništu je, kaže, s njima razgovarala volonterka, nama predstavljena kao veterinarova gospođa.
Volonterka glavna
''Kujice koje sam htjela udomiti bile su skotne, a onda mi je gospođa Brankica, zovu je i gazdarica, ona je bila kod mene u stanu, rekla da ne mogu ni za jednu kujicu garantirati da nije skotna. Nisu im znali ni imena, a nije pisalo ni na boksovima. Nije u njima bilo ni dekica ni krevetića s kojima se hvale na svojim slikama. Predložila sam da kujice odvedemo na ultrazvuk i steriliziramo, da ću sve financirati, no odbila me je'', priča nam gospođa Jana K., dodajući kako ih vlasnik skloništa nije niti pozdravio, a prošao je pored njih.
U Gradu Velikoj Gorici pokušali smo doznati što prema koncesijskom ugovoru radi sklonište, koliko to košta, i jesu li upoznati s ugovorom za udomitelje u kojem je vlasnik skloništa samoinicijativno odredio i novčanu kaznu za nepoštovanje odredbi ugovora. Novac se uplaćuje skloništu, a tko je prekršitelj odlučuje sam vlasnik.
''Grad Velika Gorica nakon provedenog postupka javne nabave sklopio je ugovor s Veterinarskom ambulantom Pokupsko Cerje o zbrinjavanju pasa. Grad plaća troškove smještaja samo za pse nepoznatog vlasnika, i to 60 dana. Grad godišnje po provedenoj nabavi plaća 750.000 kuna, mjesečno 62 tisuće kuna, u što je uračunato hvatanje pasa, medicinski pregledi, tretiranja, liječenja, mikročipiranje i cijepljenje protiv bjesnoće, dehelmentizacija, držanje, čišćenje, hrana i dežurstvo 24 sata. Daljnje postupanje, nakon isteka od 60 dana, a koje je propisano zakonom (eutanazija), nije u obvezi plaćanja Grada Velike Gorice pa takvim podacima ne raspolažemo. Udomljavanje pasa i uvjeti istog nisu u ingerenciji Grada Velike Gorice pa ugovorne obveze između Skloništa i udomitelja nismo u mogućnosti komentirati'', piše između ostalog u odgovoru koji stiže iz Ureda gradonačelnika. Na upit da nam omoguće da vidimo ugovor između Grada i skloništa nisu odgovorili, jednako kao i na zamolbu da razgovaramo s gradonačelnikom Draženom Barišićem.
Iz Ministarstva poljoprivrede odgovorili su nam da je sve proslijeđeno veterinarskom inspektoru i da će nas izvijestiti nakon nadzora.
Sklonište ili uzgajivačnica - puno skotnih kujica i štenadi
Iako odvajaju novac za rad skloništa, Grad Veliku Goricu, po svemu sudeći, zanima samo provođenje zakonske forme. Obvezu o zbrinjavanju napuštenih životinja riješili su i sa sebe skinuli svu odgovornost.
Ne zanima ih što će se psi manje udomljavati, jer vlasnik skloništa priznaje kako je njegov postotak udomljavanja jednoznamenkasti broj, a volonteri su u tome bili puno uspješniji. Pa iako tvrdi da eutanazija nije u njihovoj obvezi, Grad će ju ipak plaćati. Niski postotak udomljavanje ne bi nikoga trebao ni čuditi. Ne postoji informacijski centar u kojem bi građanima bile dostupne informacije o pronađenim životinjama. Ne trudi se sklonište previše ni oko oglašavanja, tek internetska stranica s nepotpunim podacima, iz kojih se ne vidi niti kad je životinja došla u sklonište, i oglasi na - radiju. Ni u skloništu nema izvješenih podataka o psima, vlasnik to pravda vlagom koja brzo uništi papir.
Iako zadovoljava zakonsku normu, sklonište je otvoreno četiri sata, radno vrijeme nije prilagođeno ni građanima Velike Gorice, koji moraju do njega voziti dulje od pola sata. Ne provodi sklonište ni propise Ministarstva poljoprivrede, pa se tako ne brine ni za kontrolu razmnožavanja životinja. U jednom od boksova zatekli smo tri skotne kujice, a četvrta se netom oštenila. I dok je u drugim skloništima sterilizacija standardni postupak, baš kao cijepljenje, vlasnik Pokupskog Cerja kaže da za to nema novca. Iako za svakoga psa dobiva 2000 kuna mjesečno. Zna li Grad na što se troši novac, imaju li pravo to znati i građani koji ga daju?
Napisala: Snježana Črnjević
Objavljeno 8. 4. 2015. na portalu vecernji.hr.
