09.11.06. Zootvor - druga riječ za zatvor
Prijatelji životinja odlučno protiv nabavke novog slona i proširenja zagrebačkog Zoološkog vrta na sadašnjoj lokaciji!
Zagrebački zoološki vrt ima jednog zatvorenika manje. Nakon što je odslužila svoju doživotnu robiju, u zagrebačkom Zoološkom vrtu preminula je slonica Suma.
Da su zoološki vrtovi zatvori puni bijede, u kojima se životinje drže u zatočeništvu i gdje se u skučenom prostoru, osamljene, daleko od svojih prirodnih staništa dosađuju do ludila, što pokazuju psihotičnim i samodestruktivnim ponašanjem, prije neki dan je potvrdio i direktor zagrebačkog Zoološkog vrta Mladen Anić. Osvrnuvši se na smrt posljednjeg maksimirskog slona, izjavio je da, ako Zoološki vrt želi životinjama pružiti humanije uvjete, morat će se smanjiti broj životinja.
Problem Zoološkog vrta u Zagrebu Anić dalje obrazlaže i brojkama, navodeći da Europski zoološki vrtovi imaju u prosjeku 20 hektara zemlje, dok se zagrebački rasprostire na 6,3 hektara. U jednom trenutku čak dovodi u pitanje opravdanost njegovog postojanja (!), potkrijepljujući to činjenicom da su zbog nedostatka prostora iz Zoološkog vrta već nestale žirafe, pingvini, nosorozi, polarni medvjedi i vodenkonji, čije postojeće nastambe, prema europskim standardima, nisu bile dovoljno velike za naručivanje novih jedinki, a Zoološki vrt bez slonova je pogotovo besmislen. On zaključuje da svim tim životinjama treba samo jedno – veći prostor.
Ne ulazeći u njegove osobne motive i razloge, direktoru Aniću bi trebalo zapljeskati zbog ove izjave. Međutim, malo veći prostor nije jedino što životinje u zagrebačkom Zoološkom vrtu trebaju. Poradi lokacije u središtu grada, uz neposrednu blizinu nogometnog stadiona, buku prometa i nemogućnosti da životinje imaju barem malo mira, Zoološkom vrtu ne mogu pomoći nikakva uljepšavanja niti proširenja već je jedino rješenje (ono u interesu životinja) njegovo preseljenje izvan granica grada i transformiranje u zoološki park gdje bi životinje imale slobodu kretanja neovisnu o potrebama posjetitelja i kojemu cilj ne bi bio nabavka što većeg broja životinja.
Stoga se udruga Prijatelji životinja odlučno protivi nabavci novog slona i proširenju Zoološkog vrta na područje jednog dijela Agronomskog fakulteta. To nas samo udaljava od pravog rješnja – preseljenja Zoološkog vrta izvan središta grada, na prostor zaštićen od buke i zagađenja, koji bi tim životinjama pružio makar tračak slobode koja im je oduzeta, a posjetiteljima nalikovao više na odlazak u prirodu nego na posjet zatvoru.
Zanimljivo je da sve više zooloških vrtova diljem svijeta uviđa da nešto nije u redu s njima. Tako će, nakon 132 godine, Zoološki vrt Philadelphia ovoga proljeća prestati 'izlagati' slonove, a namjesto da im povećaju prostor u kojem su do sada boravili, četiri slona će biti preseljena u Maryland zoološki vrt i utočište za slonove u središnjem Tennesseeju, gdje će im biti osigurani bolji životni uvjeti. Trenutna razmišljanja među stručnjacima koji se bave životinjama jest da slonovi trebaju prostranstvo u kojem će se kretati te da, i uz brižne veterinare i čuvare, veličina staništa kakvo su imali u Philadelphii nije ni približno dostatna za najvećeg kopnenog sisavca na svijetu. Zoološki vrtovi u Detroitu, Chicagu, San Franciscu i Bronxu također su donijeli odluku da više ne drže slonove!
S druge pak strane osvrnimo se na primjer zoološkog vrta Nantai smještenog na otoku Hainan na jugu Kine, koji je prisiljen prodavati svoje krokodile u obliku odrezaka – po cijeni od 27 dolara za kilogram – kako bi se mogao financirati do kraja tekućeg mjeseca. Ovim drastičnim mjerama našlo se ugroženo 2000 krokodila, kojima prijeti da završe kao meso na nečijem tanjuru!
Uzevši u obzir ovdje navedene činjenice, sve je izglednije da zoološki vrtovi gube svoju prvotnu namjenu tobožnjeg očuvanja vrste i educiranja javnosti. Zoološki vrtovi diljem svijeta pretvaraju se u mučilišta životinja, odnosno zootvore, kojima upravljaju osobni interesi, a što je potvrdio i slučaj zagrebačke slonice Sume koja je radije odabrala smrt nego život u zatočeništvu bez voljene osobe. Htjeli mi to priznati ili ne, tko bi normalan odabrao vječnost provedenu u maloj zatvorskoj ćeliji u zamjenu za samo mjesec dana života na neograničenoj slobodi? Životinje iz divljine jedino su na to navikle i to je jedino što od nas traže: život na slobodi, nesputanoj bilo kakvim čovjekovim pravilima i ograničenjima, onoj u kakvoj su se vrlo dobro snalazile prije nego što se pojavio čovjek i smjestio ih u zootvore.
