Pravilnik o opasnim psima - javna rasprava 2021.

KOMENTARI UDRUGE PRIJATELJI ŽIVOTINJA NA SAVJETOVANJU SA ZAINTERESIRANOM JAVNOŠĆU O PRIJEDLOGU PRAVILNIKA O OPASNIM, MOGUĆE OPASNIM I PSIMA IZ NEKONTROLIRANOG UZGOJA, KOLOVOZ 2021.

Udruga Prijatelji životinja sudjelovala je u kolovozu 2021. svojim prijedlozima i komentarima u savjetovanju s javnošću za Prijedlog pravilnika o opasnim, moguće opasnim i psima iz nekontroliranog uzgoja.

U nastavku su komentari Udruge ostavljeni na javnoj raspravi.

Psi u tipu pasmine terijera tipa bull kao moguće opasni psi

U još uvijek aktualnom Pravilniku o opasnim psima (NN 117/2008) psi pasmine terijera tipa bull, koji ne potječu iz kontroliranog uzgoja, uvršteni su u opasne pse, dok su pak ovim Prijedlogom Pravilnika psi u tipu pasmine terijera tipa bull uvršteni u moguće opasne pse.

Smatramo dobrim rješenjem da i novi Pravilnik svojim odredbama štiti navedene pse. Naime, svrha propisa je djelovati preventivno, prije nego što se dogodi napad na čovjeka ili drugoga psa kada moguće opasan pas postane opasan. Tako se osigurava zaštita upravo tih pasmina od zloupotrebljavanja u kaznenim djelima, prije svega u borbama pasa. Cilj je spriječiti neželjeno ili kažnjivo ponašanje, a odredbe Prijedloga Pravilnika koje se odnose na moguće opasne pse djeluju upravo tako jer posjednik psa u tipu pasmine terijera tipa bull i njegovih križanaca koji ne potječu iz kontroliranog uzgoja mora, kao i u aktualnom Pravilniku, ispuniti cijeli niz odredbi kako bi mogao posjedovati takvoga psa. Zato je pozitivno što i ovaj Prijedlog Pravilnika propisuje da vlasnik psa u tipu pasmine terijera tipa bull mora osigurati njegovu trajnu sterilizaciju; pristupiti sa psom testu socijalizacije, a prema potrebi i školovanju; mora biti stariji od 21 godinu; protiv njega ne smije se voditi postupak za teška kaznena djela i ne smije biti pravomoćno kažnjen za prekršaj iz područja zaštite životinja i drugih zakona u kojima su propisani prekršaji s elementima nasilja; ne smiju postojati druge okolnosti koje ukazuju da bi pas mogao biti zlouporabljen kao što su prekomjerno uživanje alkohola, konzumacija opojnih droga itd. Ovako propisanim uvjetima zakonodavac nastoji maksimalno osigurati i zaštititi dobrobit pasa u tipu pasmine terijera tipa bull, što smatramo iznimno dobrim i korisnim zakonskim rješenjem.

Borbe pasa i uzgoj pasa za borbe, u kojima sudjeluju gotovo isključivo psi u tipu pasmine terijera tipa bull i njihovi križanci, raširene su u Republici Hrvatskoj. Evo nekih primjera iz medija:

- „Danas sam u vojnoj mirovini i ovih 20-ak pit bul terijera su mi sve što imam u životu. I da, odgovorno tvrdim da znam puno o njima. Dovoljno da znam da su oni stvoreni za borbu i da im je ona u krvi. Zabraniti im da se tuku bilo bi kao da hrta zavežete za krevet ili lovačkog psa ne pustite u dvorište.

… poznato je da se danas kao glavni organizatori ovih borbi spominju braća Rodić iz zagrebačke Dubrave, poznata po ubojstvu mafijačkog kuma Zlatka Bagarića. Klađenje na te krvave pirove sudionicima mogu donijeti i iznose od nekoliko desetaka tisuća eura, a poznato je i da u ovom "poslu" granice nastale raspadom Jugoslavije kao da ne postoje. Osim u Zagrebu, grad Sinj i sela oko njega centri su domaćih okršaja pasa. Izvan Hrvatske borbe su popularne u Republici Srpskoj, ali i u ostatku Bosne i Hercegovine te u Srbiji… Dakle, posao cvjeta, borbe se organiziraju nesmetano, a psi, oni vjerno pobjeđuju ili ginu za svoje gospodare.”

- „Ulična je priča da dobar pit-bull terijer, s američkom rodovnicom, stoji od 500 do 1000 eura. Ulog navijača pojedinog psa penje se i do 10.000 eura, a šampionske borbe vrijede i trostruko…. Neslužbeno, borbe se održavaju na perifernim dijelovima istočnog Zagreba, no puno lakše i više organiziraju se u dalmatinskom zaleđu. Procjena upućenih kaže da u Hrvatskoj trenutačno, neovisno o praznom registru, ima nekoliko tisuća pit-bull terijera. Dva pit-bulla u klinču najčešće neće dati glasa od sebe… Meč traje od nekoliko minuta do nekoliko sati, a završava ili predajom ili smrću jednog od pasa.”

- „Kriminalističkim je istraživanjem utvrđeno da se 46-godišnjak unazad četiri godine u Sv. Ivanu Zelini kontinuirano bavio uzgojem pasa pasmine američki staford i pit bull. Na navedenoj adresi nalazi se prikrivena uzgajivačnica pasa za borbe gdje je pronađena sprava za tzv. istrčavanje pasa na kojoj je osumnjičeni prisiljavao i izlagao pse nepotrebnim naporima, a sve s ciljem njihova jačanja uoči borbi. Pronađen je i drveni predmet koji služi razdvajanju pasa u borbi i ilegalno nabavljeni medikamenti – Dexamethason, Ronaxan, Pratel, Medazol,, Benzapen, Catosal, Imizol i dr. Uz navedeno, pronađeni su i mikro čipovi i plastične šprice kojima je osumnjičeni bez prethodno pribavljenog stručnog mišljenja neovlašteno liječio pse ozlijeđene u organiziranim borbama pasa na području RH i BiH.”

- „Robert Cukina (42) uhićen je zbog uzgajanja američkih staforda za borbu pasa koje je posljednjih deset godina držao i mučio u svom podrumu u kući u sjevernom dijelu Zagreba. Taj umirovljeni branitelj iz Gračana, sumnja se, u proteklih deset godina uzgajao je američke staforde za borbe pasa, a u tom razdoblju uginulo mu je njih dvadesetak! Udruga Prijatelji životinja još ga je 2007. prijavila da drži desetak pasa za borbu. Veterinarska inspekcija nakon obavljenog nadzora zatekla je deset pit bulova, jednog labradora i belgijskog ovčara. No, u izvješću su napisali da pregledom pasa ništa nije upućivalo na to da se koriste za borbe, pa je DORH utvrdio da nema osnove za kaznenu prijavu.”

- „Utvrđeno je da su osumnjičeni od 1. rujna 2017. godine do 14. siječnja 2018. godine u više navrata u napuštenom gospodarskom objektu na širem području Slatine, s vlastitim psima sudjelovali u ilegalnim borbama pasa. Na taj način, pse su teško zlostavljali, nanosili im nepotrebne boli i izlagali ih nepotrebnim patnjama, koje su rezultirale smrtnim posljedicama. U blizini objekta gdje su se održavale spomenute borbe pasa, u vreći je pronađen uginuli pas pasmine pitbull – miješani (u stanju raspada) te boks u kojem su vidljivi tragovi krvi na tepihu, dok su u obližnjem bunaru pronađene životinjske kosti čiji će ostaci biti poslani u Veterinarski institut za vještačenje u Zagreb.”

- „Za borbe se najčešće uzgajaju i dresiraju snažne i energične pasmine poput pit bull terijera, no iz American Stafford Cro kažu nam da su uvedene i neke nove: 'Zapravo staffordi i pit bullovi su se ranije najviše koristili za borbe… sada u većini koriste druge pasmine, velike pasmine poput kakvaskih ovčara, kangala te sličnih'.”

- „Uginuli mješanac pit bula u gotovo raspadajućem stanju koji je bio u vreći, životinjske kosti u obližnjem zapuštenom bunaru te boks u kojem su vidljivi tragovi krvi na tepihu, prizori su koje su zatekli policijski istražitelji u Bistrici, u prigradskom naselju Slatine kada su prošli tjedan došli na intervenciju zbog sumnje u organiziranje ilegalnih borbi pasa u napuštenom hangaru nekadašnjeg lokalnog poljoprivrednog gospodarstva… Muškarac iz Bistrice u svom je dvorištu držao osam mješanaca pit bulova vezanih lancima i smještenih u malene kućice.”

- „'Ako ćemo govoriti onako ljudski, tih borbi ima previše. Da se radi o samo jednom slučaju, opet je previše. To su monstruozna nedjela koja uništavaju nedužna bića, što samim njihovim sudjelovanjem u borbama, što hajkom i predrasudama na račun određenih pasmina zbog istih. Tu prvenstveno mislimo na Stafforde i Pitbullove koje se gleda kao nekakve 'borbene pse' i 'ratnike', što nema veze sa zdravim razumom”, kažu iz American Stafford Cro udruženja.”

- „Mladić je u razgovoru s nekim starijim Zadranima došao do informacija kako je uzgoj pit bullova na našem području, kao i organizacije krvoločnih i okrutnih borbi pasa na našem području nešto za što svi znaju, ali nitko ništa ne poduzima... Pretpostavljamo kako je upravo ta objava mladog Zadranina primorala inspektore da obiđu navedenu lokaciju, iako smo u Zadarskom listu prije desetak godina već pisali o divljim uzgajalištima u polju iznad Bilog briga i Musapstanu gdje je osim ovog 50-godišnjaka pit bullove i staforde uzgajao još jedan muškarac, tada u kasnim 30-im godinama. On je nekoliko godina ranije zaradio i kaznenu prijavu jer je zatečen nedaleko Benkovačkog sela tijekom policijske racije upravo dok su se odvijale borbe pasa, a ljubitelji krvavih obračuna među nesretnim životinjama iz svih krajeva Hrvatske, pa i BiH, to su promatrali te se kladili i na muci, pa i životu tih nedužnih životinja, zarađivali... - Naravno da ima uzgajivača tih opasnih pasmina i kod nas, kao i organiziranih borbi pasa. Veterinarska inspekcija i policija bi tu trebali bolje odrađivati svoj posao, ali to ne rade. Isto tako, zna se dobro u koje veterinarske ambulante primaju takve pse, a koje zbog neodobravanja veterinara vlasnici zaobilaze, usuglašeni su zadarski veterinari koje smo kontaktirali, a koji su izričito protiv bilo kakve vrste zlostavljanja životinja, pa tako i izlaganja borbama, nerijetko i do smrti jednoga od aktera. Ističu kako je riječ o vrsti pasa koji su križani upravo radi borbi pasa, koji imaju veliku čeljust, ali 'zaključavajuću', što znači da kada zagrizu, oni trgaju i ne mogu pustiti to što su zagrizli. Razlog je to, kažu, i što često tim psima vlasnici vade očnjake.”

- „Stanovnici Zadra sumnjaju da u gradskoj park šumi Musapstan postoji uzgajalište pasa za borbe. Konkretno, radi se o pit bullovima.”

Dokle god postoje borbe pasa, pit bullovi moraju biti obuhvaćeni odredbama ovoga Pravilnika da bi ih se zaštitilo. Tim mjerama zahvaćeni su i pit bullovi koji su ljubimci, no da bi se zaštitila populacija te pasmine pasa, nužno je da se mjere dosljedno provode. Kastracija i školovanje psima koji su kućni ljubimci neće štetiti, a spasit će stotine drugih koji bi mogli završiti u borbama.

Stoga je nužno da se ovo područje, osim Zakonom o zaštiti životinja i Kaznenim zakonom, uže regulira i Pravilnikom o opasnim, moguće opasnim i psima iz nekontroliranog uzgoja, gdje su detaljno propisane obaveze posjednika pasa u tipu pasmine terijera tipa bull, koji ne potječu iz kontroliranog uzgoja.

Dosadašnja praksa pokazala je da se za borbe pasa u Hrvatskoj gotovo isključivo koriste psi u tipu pasmine terijeri tipa bull i njihovi križanci, zbog čega odredbe koje se odnose na njih mogu spriječiti uzgoj pasa za borbe, organiziranje borbi pasa te huškanje pasa i poticanje na agresivnost. Pritom je važno, kako i propisuje Prijedlog Pravilnika, spriječiti njihovo korištenje u borbama pasa obavezom kastracije jer kastrirane pse ne koriste za borbu.

Također, nužno je da držanje i postupanje sa psima u tipu pasmine terijera tipa bull bude regulirano ovim Prijedlogom Pravilnika jer bismo se inače suočili sa situacijom da se zloupotrebljava zakon – takvi uzgoji registrirat će se pri Ministarstvu poljoprivrede kao i svi drugi uzgoji, a teško će se moći dokazati da se ti psi koriste za borbe pasa.

Tijekom rada Povjerenstva na donošenju ovoga Pravilnika Hrvatski kinološki savez (HKS) istaknuo je da je nužno u Pravilnik ugraditi definiciju „kojom se opasnim psom smatra pas pasmine terijera tipa bull iz nekontroliranog uzgoja”. U svojem obrazloženju HKS navodi: „Nažalost, iz naše prakse mora se zaključiti da upravo ovi psi predstavljaju potencijalnu opasnost kako za ljude tako i za druge pse. Mada je evidentno da oni svojom genetikom to jest upotrebom kroz povijest posjeduju određene neželjene predispozicije neupitna je činjenica da uz njihovu evidentnu snagu u najvećoj mjeri srž problema leži u najmanju ruku rečeno neodgovornim vlasnicima. Još važećim Pravilnikom o opasnim psima (NN 117/2008) neupitna je intencija da se ovi psi (pa djelomično) i vlasnici stave pod potpunu kontrolu te da vremenom njihov broj svede na minimum. Ovo je bitno ne samo radi zaštite ljudi i drugih pasa nego i zaštite upravo tih pasa, pasa terijera tipa bull od samih njihovih vlasnika. Veći dio ovih pasa, koji se uopće ne bi smjeli uzgajati, prodavati itd., redovito se uzgaja i prodaje dio njih i, to ne zanemariv, sa svrhom korištenja u borbama pasa ili u zaštiti osoba na neadekvatan način. Postoji čitav niz postojećih kaznenih i prekršajnih prijava sa pripadajućim rješenjima koje su podnesene protiv takvih osoba… analizom izdanih rješenja veterinarske inspekcije u periodu 2019. – 2021. godine gotovo 60 % svih ugriza ljudi ili pasa koji se navode uzrokovano je od strane psa pasmine terijera tipa bull iz nekontroliranog uzgoja.”

Podatke HKS-a potvrđuju i inozemna istraživanja.

Prema podacima organizacije American Animal Hospital Association (AAHA) o napadima pasa u SAD-u sa smrtnim ishodom, psi pasmina terijera tipa bull i njihovi križanci na prvom su mjestu po broju napada na ljude. Podaci za 2020. godinu pokazuju da od 41 zabilježenog slučaja napada psa na čovjeka sa smrtnim ishodom, čak 25 počinili su psi pasmina terijera tipa bull ili njihovi križanci. Najmlađe žrtve su djeca od dojenačke dobi do 14 godina. Psi svake godine ugrizu oko 4,5 milijuna Amerikanaca, što rezultira hospitalizacijom 6000 do 13 000 ljudi svake godine u Sjedinjenim Državama.

Prema statistici napada pasa na ljude sa smrtnim ishodom u Ujedinjenome Kraljevstvu za razdoblje 2010. – 2019., najveći broj napada također su izveli psi pasmina terijera tipa bull i njihovi križanci. Najveći broj žrtava bila su također djeca od dojenačke dobi do 14 godina. Psi pasmina terijera tipa bull i njihovi križanci prednjačili su i u napadima sa smrtnim ishodom u Australiji 2018. – 2019.

Ostale pasmine pasa u drugim državama koje su bile najčešće u napadima na ljude bile su: njemački ovčar, rotvajler, haski, bokser…

Sredinom 1990-ih, centri za kontrolu i prevenciju bolesti proveli su široku analizu pasmina pasa uključenih u napade sa smrtnih ishodom za ljude u Sjedinjenim Državama između 1979. i 1996. Tijekom tog razdoblja psi pasmine terijera tipa bull i njihovi križanci uzrokovali su 60 smrtnih slučajeva, rotvajleri 29 i njemački ovčari 19.

Prema podacima „Canine Journala”, koji prikuplja i analizira sve napade ugriza pasa u SAD-u, u razdoblju od 2005. do 2017. napadi pasmina terijera tipa bull i njihovi križanci uzrokovali su 284 smrtna slučaja, što čini čak 66 % od ukupnog broja smrtnih slučajeva povezanih s napadima pasa, i to unatoč tome što psi te pasmine čine samo 6,5 % ukupne američke populacije pasa. Na drugome mjestu po broju napada sa smrtnim ishodom za ljude bili su rotvajleri, a nakon njih njemački ovčari, križanci, američki buldozi, mastifi i haskiji. Uz smrtne slučajeve, 28 000 ljudi imalo je rekonstrukcijsku operaciju nakon napada pasa u SAD-u 2015. godine, a hospitalizacija zbog pasa ostaje u porastu od 86 posto u razdoblju od 1993. do 2008. U prosjeku, cijena boravka u bolnici zbog ugriza psa iznosi 18 200 američkih dolara.

Najnovije istraživanje naziva „Bitten or struck by dog: A rising number of fatalities in Europe, 1995–2016”, objavljeno u recenziranom akademskom časopisu za forenzične znanosti „Forensic Science International” (Volume 318, January 2021), također na prvo mjesto počinitelja napada sa smrtnom posljedicom navodi terijere tipa bull. Objašnjava da njihov specifičan stil griženja, držanja i kidanja može uzrokovati smrtne ozljede za nekoliko minuta, a griženje u kombinaciji sa žestokom trešnjom pogoršava ozljede (Burns, Kusanale i Brennan: Penetrating skull and brain injury due to a dog bite: a cautionary tale for the unwary, British Journal of Oral and Maxillofacial Surgery, Volume 49, Issue 7, October 2011, str. 582 – 583). Uz to, poznato je da su pasmine terijera tipa bull agresivne prema drugim psima, što neizravno povećava rizik od ozljeda ljudi koji mogu pokušati zaštititi vlastite pse od psa koji napada. U zaključku se navodi da bi svi psi trebali imati sljedivost do uzgajivača, da psi koji pripadaju visoko rizičnim pasminama trebaju nositi brnjicu prilikom posjeta javnim površinama i da ih se nikako ne smije ostavljati pod nadzorom neiskusnih privremenih skrbnika.

Aleksandra Hampamer, voditeljica Skloništa za životinje Prijatelji Čakovec, iznijela je sljedeće mišljenje:

„Postojeći Pravilnik o opasnim psima u našem se radu na terenu, kao i nadležnim službama s našeg područja (komunalno redarstvo i veterinarska inspekcija), pokazao kao jedino 'oruđe' koje imamo u kontroli držanja, nekontroliranog uzgoja, prodaje i neadekvatne skrbi za pse u tipu pasmine bull (američki stafordski terijeri). Naime, kao što vam je vjerojatno poznato, na području Međimurske županije imamo 12 romskih naselja u kojima većina stanovništva nema uvjete za držanje pasa uopće, a kamoli držanje pasa u tipu bull.

U projektu kastracije pasa u romskim naseljima upravo nam je Pravilnik o opasnim psima poslužio na način da su svi nađeni psi u tipu bull oduzeti vlasnicima koji nemaju ograđeno dvorište, stalnog zaposlenja, nisu bili u mogućnosti donijeti potvrdu o nekažnjavanju, a pse su nekontrolirano razmnožavali, prodavali ih dalje te odmalena učili huškanjem na druge pse kako bi kasnije sudjelovali u borbi pasa.

Svi ti psi redom teško su udomljivi psi i skaču za vrat drugim psima istog trenutka kad su u kontaktu. Ne jednom prijavljeni su nam ugrizi takvih pasa u romskom naselju. Ukoliko se iz Pravilnika izbaci pasmina tih pasa iz nekontroliranog uzgoja kao potencijalno opasni psi, mi ćemo opet imati puna romska naselja opasnih pasa koji tumaraju naseljima slobodno pušteni, bez ikakve kontrole, a naselja su puna male djece koja se tamo igraju na ulicama i nisu svjesna moguće opasnosti.

Razumijem intenciju da se takvi psi ne karakteriziraju pod 'opasne' samo zato jer su te pasmine, ali moramo biti svjesni da oni ipak trebaju posebne uvjete držanja koje je potrebno detaljno i precizno opisati.

Vjerujem da niti povjerenstvo niti zakonodavac ne želi snositi odgovornost kad se jednom desi najgore zato jer se Pravilnikom onemogućilo da takvi psi budu oduzeti neodgovornim vlasnicima u postupku koji omogućuje upravo Pravilnik o opasnim psima, što je puno jednostavnije nego se pozivati na Zakon o zaštiti životinja ili Zakon o veterinarstvu.

Molim vas, kao osoba koja na terenu svaki dan svjedoči problematici vezanoj uz potencijalno opasne pse, da budete razboriti i provedivim propisom spriječite moguće nesreće u budućnosti.

Potencijalno opasni psi su također i svi drugi psi koji su veliki, lako mogu srušiti čovjeka ili dijete te bi za držanje takvih pasa iz nekontroliranog uzgoja također trebalo propisati neke minimalne uvjete držanja, u svakom slučaju kastraciju.”

Svakako je nužno da se Prijedlogom Pravilnika reguliraju uvjeti držanja i posjedovanja pasa pasmine terijeri tipa bull i njihovih križanaca iz nekontroliranog uzgoja, kao što to regulira i važeći Pravilnik, i kako bi se pomoglo psima u romskim naseljima. Česte su situacije da terijere tipa bull nabavljaju i koriste za borbe pasa osobe koje su mahom već počinile prekršajna i kaznena djela te im se ovim odredbama najjednostavnije može onemogućiti držanje određenih pasmina koje iskorištavaju za borbe pasa.

Odjel veterinara male prakse Hrvatske (OVMPH) također je dostavio mišljenje o psima tipa bull:

„Zakoni temeljeni na diskriminaciji određenih pasmina pasa u zadnje vrijeme mijenjaju novi, u kojima izostaje diskriminacija. Veterinarske organizacije temelje svoja mišljenja na tezi da je svaki opasan pas, jednostavno opasan pas i oko takvog pristupa i nema razmimoilaženja. U debatama se diskutira opasnost naspram ljudi i ostalih životinja i ona je velika kod svakog opasnog psa, bez obzira na pasminu. Pro i kontra argumenti mogu se pronaći i od strane veterinarskih organizacija jednako kao i organizacija za zaštitu životinja.

No, pozicija u kojoj se pozitivno diskriminira određena pasmina, a na temelju njenog uzgoja i to u slučaju pasa tipa bull, je pozicija koja pomaže takvim psima, jer su oni zlostavljani na osnovi pasmine i zato trebaju posebne mjere koje ih ŠTITE od takve vrste zlostavljanja.

U Skloništu za nezbrinute životinje Grada Zagreba u Dumovcu se od opasnih pasa najviše zaprima pasa u tipu stafordskih terijera, cane corso i pasa tipa bull. Oni se u skloništu i najdulje zadržavaju pa je tako prosjek dana boravka za njih iznosio preko 365 dana, dok svi ostali psi ulaze u prosjek od 60 dana. Većina njih ostaju u skloništu i preko dvije godine. Zaprimaju se najviše po dojavi policije, veterinarske inspekcije i DORH-a, a njihovi posjednici su iz kriminalističkog miljea. Ostale pse se najviše zaprima po dojavi građana u Info centar. Jedini način koji sprječava njihov dalji uzgoj je obveza kastracije, školovanja i Test socijalizacije pri HKS-u, što štiti pse od zlostavljanja na osnovi pasmine.

U slučaju da se izbaci pozitivna diskriminacija takvih tipova pasa iz legislative, izbacit će se i jedini mehanizam kontrole nekontroliranih legala, a pod nadzorom veterinarske inspekcije, ali i Komunalnog redarstva, Odsjeka za nadzor držanja i postupanja sa životinjama. Naglašavamo da kontrolirani uzgoj nije ionako obuhvaćen ovim pravilnikom.

Zato je OVMPH mišljenja da bi se takva odredba trebala zadržati još uvijek u Pravilniku o opasnim psima, sve dok su uzgoji podložni manipulacijama, a psima ugrožena dobrobit.

1) https://www.avma.org/javma-news/2017-11-15/dangerous-dog-debate
2) https://www.aspca.org/about-us/aspca-policy-and-position-statements/position-statement-pit-bulls
3) https://investigations.peta.org/breed-specific-protection/”

Naglašavamo da psi u tipu pasmine terijeri tipa bull i njihovi križanci mogu biti opasni i za druge pse, gotovo ih je nemoguće razdvojiti, odnosno natjerati bulla da pusti psa ili da prestane napad, te često takvi napadi završavaju smrtnim ishodom za drugoga psa. Zato se nelegalnim uzgojem upravo od te pasmine najčešće stvaraju opasni psi koji se koriste u borbama pasa, ne samo u Hrvatskoj nego u većini europskih zemalja, SAD-u, Kanadi i drugim državama. Stoga smatramo da, zbog sigurnosti ljudi, posebice djece, drugih životinja i samih pasa u tipu pasmine terijeri tipa bull te njihove zaštite od nelegalnog uzgoja i korištenja u borbama pasa, njihov posjedovanje i uvjeti držanja trebaju ostati regulirani ovim Pravilnikom.

Naravno, svaki pas može biti opasan i odgovornost za odgoj psa i njegovu socijalizaciju kako ne bi postao prijetnja okolini isključivo je na njegovu skrbniku. Mladen Ercegović, licencirani ovlaštenik za provođenje testova socijalizacije pasa, kinološki sudac i vlasnik uzgajivačnice američkih stafordskih terijera, ističe: „Kad su staford i pit dobro odgojeni, nema boljih pasa na svijetu. No, ako su neodgojeni i nesocijalizirani, nema gorih pasa na svijetu.” Zato, iako Zakon o zaštiti životinja u članku 53. stavku 1. propisuje da vlasnik kućnog ljubimca mora „osigurati da životinja nije opasna za okolinu”, u slučaju pasa u tipu pasmine terijeri tipa bull i njihovih križanaca koji ne potječu iz kontroliranog uzgoja to nije dovoljno, nego je potrebno vlasnicima takvih pasa ostaviti, kako je to propisano važećim Pravilnikom o opasnim psima, obavezu školovanja, testa socijalizacije i kastracije. Za kršenje članka 53. stavka 1. u Zakonu o zaštiti životinja i u njegovim prekršajnim odredbama ne postoji sankcija za posjednike pasa koji se ne pridržavaju te odredbe. Stoga ovu posebno osjetljivu skupinu pasa treba dodatno regulirati podzakonskim aktom, odnosno ovim Pravilnikom.

Zakon također propisuje da uvjete i način držanja kućnih ljubimaca općim aktima propisuju općim aktima tijela jedinica lokalne samouprave. Nadzor nad provedbom takvih akata vrše komunalni redari koji nisu educirani za složene probleme kakvi se mogu dogoditi s opasnim i moguće opasnim psima. Zato smatramo da ovu problematiku treba ostaviti u nadležnosti veterinarske inspekcije koja provodi nadzor nad provođenjem Pravilnika o opasnim, moguće opasnim i psima iz nekontroliranog uzgoja. Zadržavanjem postojeće odredbe u Pravilniku može se bolje nadzirati držanje pasa u tipu pasmine terijeri tipa bull koji potječu iz nekontroliranog uzgoja. Veterinarska inspekcija može narediti njihovu socijalizaciju i kastraciju bez dokazivanja da se psi uzgajaju i koriste za borbe te tako spriječiti njihovo korištenje u borbama i daljnje razmnožavanje u svrhu obučavanja za borbe.

U svijetu i u Republici Hrvatskoj pasmina terijera tipa bull nije priznata od kinoloških saveza upravo zbog svrhe radi koje se uzgajaju i kao takva niti ne može potjecati iz kontroliranog uzgoja. Upravo zato praksa u drugim europskim zemljama i zemljama EU-a je da se psi navedenih pasmina mogu posjedovati samo uz propisane uvjete, kao što su test socijalizacije i obavezna kastracija, čime se dokazuje da pas nije opasan za okolinu.

U hipotetskom slučaju gdje se veterinarskoj inspekciji prijavljuje neregistrirana uzgajivačnica terijera tipa bull za koje se opravdano sumnja da se koriste u borbama pasa, veterinarski inspektor ne bi mogao, prema ovlastima koje bi mu davao Pravilnik iz kojeg bi bili izostavljeni psi u tipu pasmine terijeri tipa bull, odmah narediti mjere koje se poduzimaju u takvim slučajevima (obavezan test socijalizacije i kastracija zatečenih pasa), nego bi se morao upustiti u dugotrajno dokazivanje namjere takvog uzgoja, što bi rezultiralo nemogućnošću poduzimanja mjera. Ako veterinarska inspekcija ne dokaže namjeru uzgoja pasa za borbe, može jedino narediti registraciju uzgajivačnice. S obzirom na to da u Zakonu o zaštiti životinja nema adekvatnih mehanizama kojima bi se spriječilo rizično ponašanje pasa, osim članka 53. stavka 1. za kojega ne postoje sankcije u slučaju kršenja, a Prijedlog Pravilnika ostavlja mogućnost veterinarskoj inspekciji preventivnog naređivanja mjera koje mogu neutralizirati moguće opasnog psa, izostavljanjem pasa u tipu pasmine terijeri tipa bull ovaj Pravilnik izgubio bi na svojoj snazi i dodatno oslabio Zakon o zaštiti životinja.

Slijedom svega navedenoga i zato što smatramo da Pravilnik treba djelovati preventivno kako bi se zaštitili ljudi i životinje, smatramo da predložene mjere koje se odnose na pse u tipu pasmine terijeri tipa bull i njihove križance koji potječu iz nekontroliranog uzgoja trebaju ostati na snazi. Pritom je jedini razlog zašto ustrajemo da psi u tipu ove pasmine budu obuhvaćeni odredbama Pravilnika koje se odnose na držanje moguće opasnih pasa upravo zaštita njih samih, kako bi se zaštitili od nelegalnog uzgoja i korištenja u borbama pasa, a ne zbog stigmatizacije pasmina i ne zato što smatramo da oni sami po sebi jesu opasni psi.

Psi velikih snažnih pasmina i njihovih križanaca iz nekontroliranog uzgoja

Članak 4. stavak 4. Prijedloga Pravilnika propisuje da vlasnik psa određenih pasmina i njihovih križanaca iz nekontroliranog uzgoja mora kao preventivnu mjeru osigurati njegovu trajnu sterilizaciju:

„Vlasnik psa pasmine rotvajler, njemački, belgijski, nizozemski, srednjeazijski i kavkaski ovčar, čehoslovački vučjak, doberman, njemački bokser, argentinska i bordoška doga, tosa, cane corso, engleski mastif, napuljski mastif, tibetski mastif, hovavart, šarplaninac, tornjak, aljaški malamut, sibirski haski, akita, američka akita, brazilska fila, kangal, rodezijski gonič, kanarski pas, crni ruski terijer, američki buli, američki buldog, iz nekontroliranog uzgoja ili križanca navedenih pasmina iz nekontroliranog uzgoja mora kao preventivnu mjeru osigurati njegovu trajnu sterilizaciju najkasnije po navršavanju dobi od 10 mjeseci.”

Pojedine pasmine koje se navode u članku 4. stavku 4., a koje vlasnici moraju odvesti na trajnu sterilizaciju, upravo su pasmine pasa koje se u najvećem dijelu europskog zakonodavstva proglašavaju opasnima jer su najčešće navedene na popisu pasa s velikim brojem napada. Riječ je o psima koji zbog svojih genetskih predispozicija, veličine i snage ugriza mogu nanijeti teške ozljede ili usmrtiti dijete, odraslu osobu ili drugoga psa. Ugristi i napasti mogu psi svih pasmina i veličina, no problem su ugrizi pasa koji imaju jake čeljusti velike snage zagriza koja, ako pas napadne, može prouzročiti veliku štetu, teške tjelesne ozljede i čak smrt.

Zato smatramo pozitivnim da se za pse nabrojanih pasmina i njihovih križanaca iz nekontroliranog uzgoja Prijedlogom Pravilnika propisuje barem obavezna trajna sterilizacija, što predstavlja minimum prevencije od napada i ugriza. Time se smanjuje agresivnost općenito, osobito prema drugim psima, i ujedno sprječava nekontrolirano razmnožavanje neželjenih i potencijalno opasnih takvih specifičnih pasmina i njihovih križanaca iz nekontroliranog uzgoja koji se, ako završe u skloništu, teško udomljavaju. Najvažnijom smatramo preventivu i da se na neke pse radije primijene neke mjere, barem kastracija, kako bi se spriječio najgori mogući scenarij. Preventivne mjere ne štete psu, već mu pomažu jer ako nekoga napadne i ugrize, ne čeka ga ništa dobro, a mogu spriječiti napad na čovjeka ili na životinju.

Stručnjaci veterinarske struke godinama ukazuju da pojedinci nabavljaju pse velikih pasmina i njihove križance iz nekontroliranog uzgoja bez dovoljno znanja o njihovim potrebama, radi određenog statusa ili zato što je to trenutačno popularno. Neke od tih pasmina trebaju mnogo rada i potrošnju energije te su zahtjevnije za držanje. Stoga predlažu propisivanje određenih pravila u držanju takvih pasa kako bi ih nabavljale odgovorne osobe, a sve to u cilju osiguravanja njihove dobrobiti te sprječavanje ugriza i napada na ljude i životinje. Jasno je da ugristi jednako mogu i psi malih i velikih pasmina, no psi velikih pasmina zbog snage zagriza pritom mogu nanijeti teške ozljede ili čak usmrtiti čovjeka ili drugu životinju. Veterinari navode da kada veliki pas napadne malog nastaju lomovi ekstremiteta, ozljede grudnog koša i čak ozljede pluća, a napad nerijetko završi i smrću manjega psa.

U većini zemalja Europske unije i u drugim europskim zemljama regulirano je posebnim propisima držanje pasa određenih pasmina i ostalih pasa, koji se zbog svojeg karaktera ili već ostvarenog napada na ljude ili druge pse smatraju opasnima i nepoželjnima za držanje. Tako je pretežno regulirano da se opasni psi ili moguće opasni psi mogu držati samo s posebnim dozvolama koje izdaju nadležna tijela i tek nakon što psi prođu kastraciju i testove kojima se dokazuje da nisu opasni za okolinu. Takvi testovi i procjene karaktera psa obavljaju se kod ovlaštenih veterinara ili ovlaštenih provoditelja takvih testova, a u npr. Francuskoj takvi testovi moraju se obnavljati više puta tijekom života psa. U nekim državama posjedovanje određenih pasmina i njihovih križanaca zabranjeno je i kažnjivo.

Europske zemlje, osim pasa koji su već napali ljude ili druge pse, prepoznaju i pasmine (i njihove križance) na koje se primjenjuju posebni propisi. Kategorije opasnih pasa razlikuju se od zemlje do zemlje, no pasmine i križanci tih pasmina koje se smatraju opasnima i za posjedovanje kojih je posebne ispuniti posebne uvjete u svim zemljama su: stafordski bulterijer, američki stafordski terijer, pit bull terijer, bulterijer, a još se spominju i: rotvajler, argentinska doga, cane corso, tosa, rodezijski gonič, kao i ostale pasmine i njihovi križanci koji zbog svoje veličine i genetskih predispozicija mogu predstavljati opasnost za ljude.

Posjedovanje pasa pasmine terijer u tipu bull, uz koje se najviše veže agresivno ponašanje i korištenje u borbama pasa, ilegalno je u mnogim državama diljem svijeta, pogotovo u SAD-u. Držanje rotvajlera zabranjeno je u Poljskoj, Portugalu, Rumunjskoj i Irskoj. Argentinske doge također se treniraju za borbe pasa i njihovo držanje zabranjeno je u najmanje deset zemalja, poput Portugala i Australije. Za borbe se uglavnom uzgajaju i psi pasmine tosa, koji mogu biti vrlo teški i snažni, a ilegalni su u mnogim europskim državama poput Austrije i Ujedinjenog Kraljevstva. Dobermani su jedna od najnepoželjnijih vrsta pasa u SAD-u jer ih nije lako dresirati i ne slažu se najbolje s nepoznatim ljudima i psima. Držanje američkih buldoga zabranjeno je u Danskoj i Singapuru jer se smatra da se slažu samo s vlasnicima za koje su jako vezani i da mogu biti izrazito opasni. Pasmina kanarski pas ilegalna je u Australiji i na Novom Zelandu jer ju smatraju vrlo agresivnom pasminom. Zabrane postoje i za pasmine koje se koriste kao psi čuvari. Brazilska fila zabranjena je u Ujedinjenome Kraljevstvu i Norveškoj jer ima reputaciju da su psi te pasmine neprijateljski nastrojeni prema svakoj potencijalnoj meti i kada jednom napadnu, nemoguće ih je zaustaviti. Kavkavski ovčari zabranjeni su u mnogo zemalja, pa čak i u onoj iz koje potječu, Gruziji, jer se smatraju opasnima i zbog svoje veličine i zato što su trenirani da čuvaju domaće životinje i reagiraju na prijetnju. Za tibetanske mastife zabilježeni su mnogi slučajevi u Kini kada su napali i ozlijedili ljude zbog čega su tamo zabranjeni u određenim pokrajinama.

Zakonska regulativa opasnih pasa u državama EU-a i drugim europskim državama

Francuska:

Uvjeti posjedovanja odnose se na pasmine: stafordski terijer, američki stafordski terijer, rotvajler i tosa. Isto vrijedi za pasminu terijera tipa bull, odnosno pse koji su proizašli iz navedenih pasmina i koje francusko ministarstvo ne priznaje – moguće je posjedovati ih, ali su kupovanje i prodaja zabranjeni od siječnja 1999.

Uvjeti posjedovanja za navedene pasmine i njihove križance (terijeri tipa bull):
- Osoba mora biti punoljetna i ne smije biti osuđivana. U slučaju da je osoba posjedovala psa koji joj je bi oduzet iz sigurnosnih razloga, ta osoba također ne smije posjedovati opasnog psa. Kazne zbog protuzakonitog posjedovanja mogu ići do 7500 eura i šest mjeseci zatvora.
- Vlasnik mora proći kroz obaveznu jednodnevnu edukaciju (u centru koji je država prethodno odobrila) tijekom koje uči o ponašanju psa, o edukaciji psa i prevenciji opasnih situacija.
- Pas mora proći veterinarsku evaluaciju između 8. i 12. mjeseca starosti (kod posebnog veterinara koji ima licencu za izvođenje takve evaluacije) – evaluacijom se utvrđuje stupanj opasnosti psa i ta informacija prenosi se u registar gradske vijećnice ili općine. S obzirom na stupanj opasnosti, pas se mora kontrolirati svake godine (jako opasni psi) do jednom svake tri godine (umjereno i slabo opasni psi).
- Vlasnik mora posjedovati privremenu dozvolu do osam mjeseci starosti životinje i stalnu dozvolu od osam mjeseci i nadalje.
- Kazna za posjedovanje psa bez dozvole može ići do 3750 eura i tri mjeseca zatvora.
- Vlasnik i pas moraju biti osigurani za štetu koji bi pas mogao nanijeti.
- U šetnji i općenito u javnosti pas mora biti držan na povodcu i nositi brnjicu.

Austrija:

Držanje tzv. „Pasa s popisa” (koji se nazivaju i „borbeni psi” ili „psi s povećanim rizikom”) različito je regulirano u Austriji od jedne savezne države do druge.

U Beču, gdje je registrirano oko 55 000 pasa, njihovi vlasnici plaćaju 72 eura poreza na pse za prvog i 105 eura za svakog sljedećeg psa. Svaka osoba koja drži psa starosti od najmanje šest mjeseci određenih pasmina za koje se smatra da su opasne mora položiti ispit za njegovo držanje. Nakon tragičnog događaja 2018. godine, kada je rotvajler pijane vlasnice nasmrt izgrizao 16-mjesečno dijete koje je šetalo ulicom s roditeljima, u Beču su pooštreni zakoni. Sredinom veljače 2019. donesen je zakon kojim se traži da vlasnici pasa s popisa opasnih pasmina moraju nositi brnjice i biti na povodcu u javnome prijevozu i na ostalim javnim mjestima, a sadržaj alkohola u krvi njihovih vlasnika ne smije prelaziti 0,5 promila. Osim toga, bečki policajci, zajedno s nadležnim gradskim odjelima, započeli su strožu kontrolu nad vlasnicima pasa i provjeravaju jesu li vlasnici opasnih pasmina pasa položili ispit, koji je u Beču od 2010. obavezan.

U Vorarlbergu i Donjoj Austriji, držanje pasa određenih pasmina koje se smatraju opasnima mora se prijaviti nadležnom tijelu ili odobriti.

U Gornjoj Austriji, Štajerskoj i Salzburgu, skrbnici pasa svih pasmina moraju dokazati svoju stručnost (npr. pohađanjem tečaja ili slično).

Ovisno o saveznoj državi u kojoj postoji popis pasmina za takozvane „borbene pse”, popis se neznatno razlikuje. Sljedeći popis je sažetak svih pasmina pasa koje su klasificirane kao „borbeni psi” u najmanje jednoj austrijskoj državi: rotvajler, pitbulterijer, bulterijer, stafordski bulterijer, američki stafordski terijer, napuljski mastif, španjolski mastif, brazilski mastif, argentinska doga, bordoška doga, tosa, bulmastif, rodezijski gonič i njihovi križanci. Prilikom sastavljanja popisa stručnjaci su uzeli u obzir učestalost napada i jačinu ugriza.

Njemačka:

Pravni propisi u Njemačkoj djelomično se razlikuju od jedne do druge savezne države.

Najčešći uvjeti koji se primjenjuju na području Njemačke:
- vlasnik mora biti punoljetan
- potrebno je predočiti dozvolu za držanje takvoga psa, kojom se potvrđuje postojanje svijesti odgovornosti imatelja psa i njegova pouzdanost
- „borbeni psi” ne smiju se držati bez polaganja ispita i važeće potvrde o položenom ispitu (test karaktera, socijalizacije)
- potrebno je sigurnosno ograditi područje držanja psa, označiti na ulazu da na tome mjestu boravi opasan pas.

U nekim saveznim državama opasni psi dijele se na dvije kategorije:

Kategorija 1: životinje koje su najvjerojatnije opasne
Kategorija 2: životinje su vjerojatno opasne.

Neke savezne države ne tretiraju „borbene pse” iz 2. kategorije kao takve ako posjednik može dokazati da životinja ne predstavlja opasnost za ljude te se u tom slučaju izdaje tzv. „negativni certifikat”.

Sljedeći psi mogu se naći na „pasminskoj” listi njemačkih saveznih država: američki stafordski terijer, bulterijer, pitbulterijer, stafordski bulterijer, bulmastif, cane corso, argentinska i bordoška doga, brazilska fila, španjolski mastif, napuljski mastif, tosa. Ove pasmine podliježu nadzoru Ministarstva unutarnjih poslova (prijava njihova posjedovanja). „Borbenim psima” smatraju se i križanci navedenih pasmina.

U SR Bavarskoj postoji „Pravilnik o psima s povećanom agresivnošću i opasnošću”, koji navodi dvije kategorije za određene pasmine i njihove križance:

- Kategorija 1 (opasni psi): pitbul, bandog, američki stafordski terijer, stafordski bulterijer, tosa.
- Kategorija 2 (psi s potencijalom da budu agresivni ili opasni): alano, američki buldog, bulmastif, bulterijer, cane corso, argentinska i bordoška doga, brazilska fila, mastif, španjolski mastif, napuljski mastif, kanarski pas, majorkanski buldog i rotvajler.
- Kao „borbeni psi” u Bavarskoj se smatraju i psi koji su trenirani s ciljem da iskazuju povećanu agresivnost ili opasnost.

Ako želi posjedovati borbenog psa prve kategorije, vlasnik mora priskrbiti posebnu dozvolu za držanje ove životinje. Tu dozvolu izdaje općina u kojoj vlasnik živi, ali samo pod uvjetom da dokaže da je prikladan za skrb o tako rizičnom psu i da dokaže „legitiman interes”.
Što se tiče pasa iz 2. kategorije, vlasniku neće trebati dopuštenje za držanje takvoga psa, odnosno dozvola za njegovo posjedovanje, samo ako stručnjak može dokazati da pas koji pripada drugoj kategoriji i koji se testira nema nijednu od sumnjivih karakteristika.

U slučaju kršenja zakonskih odredbi i držanja „borbenog psa” s popisa bez dopuštenja, propisane su visoke novčane kazne i do 10 000 eura, a visina kazne povećava se pet puta ako vlasnik te pse koristi za uzgoj.

Regulacija „borbenih pasa” u Baden-Württembergu propisuje za određene pasmine pasa, koje se smatraju „borbenim psima” i koje su starije od šest mjeseci, da se vlasnici takvih pasa moraju pobrinuti da se psi na javnoj površini kreću samo s brnjicom i na povodcu. Također, zabranjeno je uzgajati ih. Psi sljedećih pasmina i njihovi križanci smatraju se posebno opasnima jer se pretpostavlja da su agresivniji i opasniji: američki stafordski terijer, bulterijer, pitbulterijer, kao i bulmastif, stafordski bulterijer, argentinska i bordoška doga, brazilska fila, mastif, španjolski mastif, napuljski mastif, tosa.

Posjednik bulterijera, koji se smatra psom za borbe, može provjeriti test karaktera psa s veterinarom koji radi u državnoj službi (u veterinarskoj inspekciji) ili s policijskim vodičem za pse. U ovom testu provjerava se i utvrđuje ima li pas opasne osobine. Ako službeni test dokaže da to nije slučaj, takav pas ne spada u kategoriju opasnih pasa.

Ako pregled otkrije da je pas stabilnog karaktera, da najvjerojatnije neće ugroziti druge osobe i da ne predstavlja opasnost za okolinu, vlasnik će dobiti potrebno dopuštenje za držanje životinje. Vlasnik ima obavezu dodatno označiti psa, npr. tetovažom ili platiti dodatno osiguranje od odgovornosti za držanje psa za borbu.

Dozvola koju izdaje lokalna policija (dozvola za posjedovanje takvoga psa) odnosi se samo na određene osobe kojima je doista i dopušteno izvođenje psa u javnosti. Takvu dozvolu osoba mora uvijek nositi sa sobom kada na javnu površinu izvodi psa i dati na uvid ako nadležna osoba to zatraži. Ako je potrebno, dozvola se mora produljiti jer se izdaje samo na ograničeno vrijeme. Za „borbene pse” koji nisu navršili šest mjeseci života, zahtjev za dozvolu je izostavljen.

U slučaju nepridržavanja propisa o „borbenim psima”, npr. ako posjednik ne obavijesti nadležno tijelo da posjeduje psa s liste opasnih pasa, kazne su vrlo visoke. U najgorem slučaju, za prekršaj se mora platiti 25 565 eura.

Srbija:

„Definicija: Pod opasnim psom se, u skladu sa Pravilnikom o načinu držanja pasa koji mogu predstavljati opasnost po okolinu (Službeni glasnik RS 65/10) smatra bilo koja jedinka te vrste, izuzev službenog psa, koja je bez očiglednog povoda napala čoveka ili drugog psa i nanela mu telesne povrede ili smrt, jedinka koja je uzgajana, odnosno dresirana za borbe pasa ili nađena u organizovanoj borbi sa drugim psom, jedinka namenjena za čuvanje imovine ili kao telesni čuvar, rase pit bul terijer ili mešanac te rase, koji ne potiče iz kontrolisanog uzgoja, kao i rase bul terijer, staford terijer, američki staford terijer i mini bul terijer ili mešanac tih rasa.

Pored gore navedenog, Pravilnikom o načinu držanja pasa koji mogu predstavljati opasnost za okolinu propisano je i da vlasnik opasnog psa mora psa da drži u prostoru, odnosno objektu koji je odgovarajuće veličine i iz koga pas ne može da pobegne. Na ulazu u taj prostor, odnosno objekat mora da bude vidljivo istaknuto upozorenje: 'OPASAN PAS', a sam ulaz u prostor ili objekat se mora držati pod ključem.

Pored toga, Pravilnikom o načinu držanja pasa koji mogu predstavljati opasnost po okolinu propisano je da ove pse mogu šetati samo punoletna lica i to sa zaštitnom korpom i na kaišu i to u skladu sa posebnim propisima. Međutim kada je u pitanju šetanje životinja po javnim površinama, vlasnici se moraju pridržavati i odluke o načinu držanja i izvođenja kućnih ljubimaca na javne površine, a koju donose organi lokalne samouprave.

Obuka: U skladu sa Pravilnikom o načinu držanja pasa koji mogu predstavljati opasnost po okolinu, vlasnik koji drži opasnog psa mora, zajedno sa psom, da prođe obuku po programu kinološkog saveza, uz proveru stepena socijalizacije psa koju obavljaju lica koja su osposobljena za tu vrstu poslova, a koja se vrši posle sprovedene obuke, u skladu sa programom kinološkog saveza.”

Engleska:

U Velikoj Britaniji protuzakonito je posjedovati sljedeće pasmine pasa: pitbulterijer, tosa, argentinska doga, brazilska fila. Također je protivno zakonu prodati, napustiti, pokloniti i uzgajati pasmine koje su zabranjene. Ako je nečiji pas zbog svoje pasmine zabranjen, ali sud smatra da to nije opasnost za javnost, može ga staviti u Indeks izuzetih pasa (IED) i dopustiti osobi da ga zadrži, pri čemu će dobiti potvrdu o izuzeću. Takvi psi moraju biti kastrirani, mikročipirani, uvijek na javnome mjestu biti na povodcu i imati brnjicu te držani na sigurnome mjestu kako ne bi mogli pobjeći. Njihovi vlasnici moraju sklopiti osiguranje da pas ne ozlijedi druge ljude, biti stariji od 16 godina, pokazati potvrdu o izuzeću na zahtjev policajca ili komunalnog službenika, i to odmah ili u roku od pet dana, te obavijestiti IED ako promijene adresu ili im pas umre.

Zakon o opasnim psima navodi:

„Psi uzgajani za borbu.
(1) Ovaj dio odnosi se na -
(a) bilo kojeg psa u tipu poznatom kao pitbulterijer;
(b) bilo kojeg psa u tipu poznatom kao japanski tosa; i
(c) svaki pas bilo koje vrste određen za potrebe ovog odjeljka nalogom državnog tajnika, budući da mu se čini da je uzgojen za borbu ili da ima karakteristike vrste uzgojene u tu svrhu.

Drugi posebno opasni psi:
(1) Ako se državnom tajniku učini da psi bilo koje vrste na koje se gornji odjeljak 1. ne odnosi predstavljaju ozbiljnu opasnost za javnost, on može naredbom uvesti ograničenja za pse tog tipa, s takvim izmjenama, ako postoje, prema njegovu mišljenju prikladnim za sve ili bilo koje od pododjeljaka (2) (d) i (e) tog odjeljka.
(2) Naredba u ovom odjeljku može predvidjeti iznimke od bilo kakvih ograničenja koje nameće naredba u takvim slučajevima i podložno poštovanju uvjeta navedenih u naredbi.
(3) Naredba iz ovog odjeljka može sadržavati dodatne ili prijelazne odredbe za koje državni tajnik smatra da su potrebne ili su svrsishodne te može utvrditi kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora do šest mjeseci ili novčana kazna koja ne prelazi stupanj 5. na standardnoj ljestvici ili oboje.
(4) Prilikom odlučivanja hoće li se izdati naredba prema ovom odjeljku u vezi sa psima bilo koje vrste i, ako je tako, koje bi odredbe naredbe trebale biti, državni tajnik konzultirat će se s osobama ili tijelima za koje smatra da imaju relevantno znanje ili iskustvo uključujući tijelo koje se bavi dobrobiti životinja, tijelo koje se bavi veterinarskom znanošću i praksom te tijelo koje se bavi pasminama pasa.
(5) Ovlaštenje za donošenje naloga prema ovom odjeljku izvršavat će se zakonskim instrumentom, a takav nalog neće se donositi ako njegov nacrt nije prethodno izglasan i odobren rezolucijom svakog Doma Parlamenta.”

Danska:

Spisak zabrana od 13 pasmina pasa i njihovih križanaca

Danski zakon o psima zabranjuje držanje i uzgoj 13 pasmina pasa i njihovih križanaca, a to su: pitbulterijer, tosa, američki stafordski terijer, brazilska fila, argentinska doga, američki buldog, južnoafrički mastif, kangal, srednjeazijski ovčar, kavkaski ovčar, južnoruski ovčar, tornjak, šarplaninac. Odredbe zabranjuju privatnim osobama, uključujući turiste, dovođenje zabranjenih pasa u Dansku tijekom npr. praznika. Također, zabranjen je uvoz navedenih pasa u Dansku u komercijalne svrhe.

Švicarska:

Lista moguće opasnih pasa:

Većina švicarskih kantona ima propise o psima, posebno u pogledu skrbi o opasnim ili moguće opasnim psima. Sve korisne informacije objavljene su na internetskim stranicama nadležnih tijela kantona prebivališta.

Pravila primjenjiva u većini kantona:

- Svi psi moraju biti osigurani. Relevantno osiguranje poznato je kao osiguranje od građanske odgovornosti za vlasnike pasa i mora se sklopiti kod privatnog osiguravajućeg društva.

- Pse uvijek treba držati na povodcu na javnim mjestima.

- Ako pas ozbiljno ozlijedi čovjeka, životinju ili je posebno agresivan, veterinari, liječnici, osobe zadužene za skloništa ili uzgajivačnice, carinici i treneri pasa moraju obavijestiti o tome nadležnu kantonalnu službu, u pravilu kantonalni veterinarski ured.

Kanton Ženeva

Kontrolna oznaka za pse: svi psi moraju nositi službenu kontrolnu oznaku tekuće godine koja je jasno vidljiva na njihovim ogrlicama. Vlasnik može identifikacijsku oznaku nabaviti u svojoj općini ili u općinskoj policijskoj postaji u Ženevi.

Uvozni uvjeti: Uvoz pasmina pasa navedenih kao opasnih moguć je samo u kontekstu preseljenja kući i pod uvjetom da vlasnik i pas ispunjavaju uvjete koji su kumulativni i strogo se provode, kako je predviđeno člankom 23. stavkom 3. kantonalnog zakona o psima. Vlasnik koji želi uvesti određenu pasminu mora prethodno poslati prijavu Službi za potrošnju i veterinarske poslove (SCAV) putem e-pošte (scav@etat.ge.ch). Od vlasnika se traži da se raspitaju kod nadležnih kantonalnih vlasti o relevantnim zakonima.

Od 25. veljače 2008. sljedeće pasmine pasa smatraju se opasnima i ilegalno ih je držati u Ženevi: američki stafordski terijer, južnoafrički mastif, bulmastif, cane corso, argentinska i bordoška doga, brazilska fila, mastif, španjolski mastif, napuljski mastif, pitbul, kanarski pas, rotvajler, tajlandski gonič, tosa. Protuzakoniti su i križanci s bilo kojom od navedenih pasmina.

Psi teži od 25 kg, psi koji su već ugrizli ili napali osobu ili drugoga psa te psi trenirani za napad također se smatraju moguće opasnima i moraju se prijaviti nadležnim tijelima. Tim psima procjenjivat će se ponašanje i sposobnost vlasnika da ga kontrolira.

Svi navedeni psi moraju nositi brnjicu i uvijek biti na povodcu kada nisu zatvoreni te se moraju sterilizirati kako bi se spriječio njihov uzgoj.

Ako je već živio u Ženevi u vrijeme stupanja zabrane na snagu, pas koji je na popisu zabranjenih za držanje može ostati u Ženevi, ali ga vlasnik mora prijaviti vlastima i dobiti dozvolu za njegovo držanje. Zahtjev za držanje opasnoga psa podnosi se SCAV-u.

Španjolska:

Na državnoj razini posebna pozornost pridaje se takozvanim moguće opasnim životinjama na koje se rigoroznije primjenjuje više propisa u pogledu zahtjeva za njihovo posjedovanje. To je rezultat posebne osjetljivosti zakonodavca da zaštiti građane od napada i agresivnog ponašanja koje mogu iskazati uglavnom psi snažnih fizičkih karakteristika. Stoga je zakonskim propisima regulirano posjedovanje moguće opasnih životinja.

Kao moguće opasni psi navode se psi u tipu određenih pasmina koje svojim agresivnim karakterom, veličinom ili snagom čeljusti mogu ugroziti život ili tjelesni integritet osoba, drugih životinja ili nanijeti značajnu materijalnu štetu. Moraju posjedovati sve ili većinu sljedećih karakteristika (osim u slučaju pasa vodiča ili akreditiranih spasilačkih pasa, u skladu s regionalnim zakonodavstvom ili pasa koji su u fazi poduke za stjecanje tih uvjeta): snažna muskulatura, snažan izgled; robusna, atletska građa; okretnost, snaga i izdržljivost; izražen karakter; kratka dlaka; torakalni opseg između 60 i 80 centimetara, visina u grebenu između 50 i 70 centimetara i težina veća od 20 kg; glomazna glava sa širokom lubanjom; velika i snažna čeljust; širok, mišićav i kratak vrat; čvrsta prsa, mišićava leđa; paralelni, ravni i robusni prednji udovi i jako mišićave stražnje noge…

U moguće opasne pse ubrajaju se sljedeće pasmine i njihovi križanci: pitbulterijer, stafordski bulterijer, američki stafordski terijer, rotvajler, argentinska doga, brazilska fila, tosa, akita, doberman.

Opasni psi u Hrvatskoj

U Hrvatskoj su, kao i u drugim državama, određene pasmine i njihovi križanci također često zabilježeni u napadima na ljude i životinje:

„Pas ugrizao muškarca (62) u polju, amputirali su mu prst”
„Njemački ovčar nepoznatog vlasnika napao je u četvrtak muškarca (62) koji je radio u svom polju. Izgrizao mu je obje ruke. Liječnici mu nisu mogli spasiti prst...”

„Nikolini Pišek rastrgali su pse, a brata joj ozlijedili, u strahu je”
„Njemački ovčari napali su brata Nikoline Pišek dok je šetao s njezina dva kavalir španijela u kvartu. Stariji psić je uginuo, a brat je pretrpio potres mozga… Bratu su poderali odjeću i srušili ga na pod. Lupio je glavom u beton. Mojem Tysonu smrskali su sedam rebara, zubima probili plućno krilo, imao je napuknut kralježak i teške ugrizne rane. Pišek kaže da su vlasnici njemačkih ovčara obitelj Isajbegović iz susjedstva. - Drže ih u garaži ili jednoj od autoprikolica, gdje psi znaju biti cijeli dan, ljeti i zimi. Kvart već desetak godina živi u strahu od njih. Nasrću na garažna vrata, već su napadali druge ljubimce, a jedan se prije nekoliko mjeseci zaletio na moju majku - kaže Nikolina. Sin obitelji Isajbegović nam je u telefonskom razgovoru rekao da se više od 20 godina bavi uzgojem pasa i da mu je žao zbog svega.”

„Buldog je preskočio ogradu i izgrizao dijete po glavi i nozi”
„Dok je Njemica sjedila na terasi u Barbanu, njezin pas, američki buldog, preskočio je ogradu i ugrizao dijete u predjelu glave i noge.”

„Divljali bez vlasnika: Rotvajleri izgrizli Riječanku i njezina psa”
„Stanari su ranije toga dana komentirali kako su rotvajleri bez uzice, vlasnika i brnjice jurili uokolo i hvatali mačke oko dječjeg vrtića… - Ugledali smo ženu sa psićem u naručju. Bila je sva krvava. Psić je bio sav krvav. Prizor je bio strašan. Vidjeli smo da joj je kapuljača sva potrgana, a kasnije smo joj u parku pronašli kapu i šal. Otključao sam joj ulazna vrata zgrade i uzeo ih k sebi. Psić je isto krvario. Sva je bila jadna u šoku, a od pretrpljenog straha je još više paničarila. Rane po licu joj nisu bile duboke, ali joj je prst na ruci bio jako ozlijeđen - ispričao je. Žena je imala ozljede po cijelom tijelu i jako je krvarila.”

„Napao ju pas dok je plivala: 'Imao je razjapljene čeljusti'”
„Splićanka (52) je u nedjelju popodne na plaži Trstenik imala šokantan susret s očnjacima staford terijera dok se kupala na udaljenosti od 50 metara od obale… Nasrćući na nju pas ju je grebao po bedrima, sve dok se očajna žena nije dosjetila da ga uhvati za vrat i potopi pod more. 'To ga je primirilo i nakon toga je odustao od nasrtaja. Ja sam zaplivala prema obali, kako bih se što brže udaljila od njega', kaže žena puna ogrebotina. Uz ogrebotine ima i jednu dublju ranu, za koju nije sigurna da li ju je pas ugrizao dok ga je gurala pod more.”

„Dva staforda napala trudnicu i izgrizla psa: 'Bilo je strašno'”
„Trudnica u 37. tjednu trudnoće parkirala je auto ispred obiteljske kuće u Arbaniji na Čiovu. Čim je otvorila vrata, prema njoj su se zaletjela dva staforda i napali njezinog ljubimca, kujicu Ginu. Žena je počela vrištati, a od ugriza spasila ju je njena kujica. Stafordi su umjesto žene grizli Ginu. Potrgali su i dio unutrašnjosti automobila… - Ta dva psa siju teror već godinu dana. Bojimo se izaći iz kuće. Lani su jednoj djevojci izgrizli ruku. U ljeto su napali i turiste, a i za Uskrs su napali našeg psa.”

„Dječaka (8) kod Knina izgrizao je pas: Ima više od 100 šavova”
„Osmogodišnjeg dječaka iz Vedrog Polja kod Knina prošlog četvrtka napao je pas. Izgrizao ga je po glavi i vratu i zadobio je desetak ozljeda. Dječak je hitno prebačen u splitsku bolnicu na Firulama. Operacija je trajala tri sata, te je dječak dobio više od 100 šavova, od kojih 30-ak na vratu i zatiljku, a ostali su na licu… Dječaku su kosti ostale u komadu, a srećom ni oko nije stradalo. No, kako kaže otac, dječak će posljedice osjećati cijeli život… Dječaka je napao susjedov pas, njemački ovčar.”

„Šok u Zadru: Policajci uručivali poštu, napao ih pas, upucali ga”
„Dva policajca došla su u utorak oko 16 sati u dvorištu kuće u Ulici Vjekoslava Maštrovića u Zadru. Htjeli su uručiti službenu poštu domaćinima. No policajca je za lijevu ruku ugrizao američki staford u vlasništvu 20-godišnjakinje. Zagrizao je i potezao, ali nije htio pustiti. - Kako pas nije puštao ruku policajca, drugi je policijski službenik iz službenog pištolja ispalio jedan hitac u psa nakon čega je napad prestao - kažu u zadarskoj policiji. Psa je policajac pogodio u zadnji dio trupa nakon čega je pustio ruku. Policajac je ranjenog kolegu kojem je ruka počela oticati brzo prevezao u bolnicu gdje mu je ruka spašena, a ozljede okarakterizirane kao lakše… Pozvali su veterinara da pomogne psu. Pas je preživio, ali su policajci podnijeli kaznenu prijavu za općeopasnu radnju protiv vlasnice. Staford je naime bio vezan na osam metara dugom lancu u dvorištu, a na dvorišnim vratima nije bilo pločice upozorenja da je riječ o opasnom psu.”

„Djevojčicu napao i ugrizao pas u moru na plaži blizu Šibenika”
„Desetogodišnjakinja iz Velike Britanije je bila u moru s roditeljima na plaži u Grebaštici. Do nje je doplivao rotvajler te je ugrizao. Ima lakše ozljede, ali je zadržana u šibenskoj bolnici.”

„Američki stafordi u Istri napali druge pse i ugrizli ženu (26)”
„Prvi se napad dogodio oko 16 sati, u Petroviji kraj Umaga, kada je 67-godišnjak šetao bez povodca engleskog setera i dva zlatna retrivera, u vlasništvu 39-godišnjakinje. U jednom trenutku do njih su dotrčala dva američka staforda, koje je bez nadzora držao 30-godišnjak i koji su napali druge pse i ozlijedili jednog zlatnog retrivera… Drugi napad zabilježen je oko 20.30 sati u Fažani kod Pule, kada je američki staford, a kojeg je 44-godišnjak šetao na povodcu, u jednom trenutku istrgnuo i dotrčao do psa mješanca, kojeg je na povodcu držala 26-godišnjakinja. U pokušaju razdvajanja pasa, staford je ugrizao ženu lakše ju ozlijedivši.”

„Pas izgrizao susjedu: Vlasnici sada prijeti tri godine zatvora”
„Tužiteljstvo je tereti da je 19. listopada 2018. godine u mjestu Leštakovec u Općini Jalžabet izašla iz kuće s odraslim psom pasmine američki staford terijer na neograđeno dvorište i pustila ga bez nadzora i povoca. Pas je nakon toga otrčao u susjedni voćnjak i napao ženu (61) te joj nanio više otvorenih rana po rukama i tijelu. Da uz nju nije bio suprug, koji ju je uspio obraniti, tko zna kako bi sve završilo… Prema njezinim navodima, vlasnika psa koji ju je napao pola godine prije incidenta upozoravalo se na to da su mu psi opasni jer bježe po okolici, hodaju po vinogradima, uništavaju imovinu te predstavljaju opasnost po život ljudi.”

„Stafordi bez nadzora napali troje ljudi u Međimurju”
„Dva staforda u nedjelju su napala troje ljudi kod Gornjeg Kuršanca u Međimurju… Vlasnik pse nije držao na povodcima i bili su bez brnjica te su napali troje prolaznika. Lakše je ozlijeđen 70-godišnjak kojeg su psi ugrizli u predjelu trbuha.”

„Belgijski ovčar na plaži za pse napao 9-godišnjaka; Očevici: Dječak je sjedio na zidiću i bacao kamenje u more, kad je pas dotrčao i tri puta ga ugrizao za bedro'”
„Na plaži za pse koja se nalazi na početku poluotoka Punta u subotu popodne odvijala se prava drama – belgijski ovčar napao je devetogodišnjeg dječaka, javlja portal Infovodice.
Kako se neslužbeno doznaje od očevidaca, dječak je zajedno sa svojim prijateljicama sjedio na zidu plaže za pse te je bacao kamenje u vodu. Pas je, kako kažu, ničim izazvan dotrčao do dječaka i tri puta ga ugrizao za bedro.”

„Argentinski pas napao i ugrizao dječaka za lice u Ferdinandovcu, Hitna i policija na mjestu događaja”
„Kako nam kažu sumještani, prije više od sat vremena došlo je do napada argentinskog psa na 15-godišnjeg dječaka. Pas ga je ugrizao za lice…”

„Cane corso izgrizao manjeg psa i vlasnika na rivi u Baškoj Vodi, policija prijavila jednu osobu; Uznemirena Makaranka: Koliko dugo moramo trpjeti taj teror?”
„Vlasniku manjeg psa je utvrđena lakša tjelesna ozljeda koja je sanirana te je dobio injekciju protiv tetanusa. Njegovom psu je veterinar zašio rane od ugriza koje je zadobio po vratu i iznad prednje noge s desne strane… napadač je pasmine Cane corso, a šetao je bez povodca i brnjice.”

„Argentinske doge oborile kravu Tajči i izgrizle je do smrti”
„… tri bijele argentinske doge zaklale su kravu pod imenom Tajči tešku pola tone na području Podmosorja.”

„PODIGNUTA OPTUŽNICA PROTIV OCA ČIJA JE DOGA BEBI ZDROBILA LUBANJU Pas je njegovu jednomjesečnu kćer ugrizao nakon što je zaplakala”
„Podignuta je optužnica protiv oca (45) čija je doga lani u ožujku ugrizla jednomjesečnu bebu za glavu i teško je ozlijedila. Argentinska doga bebu je napala u krevetu, kad je ova nakon buđenja zaplakala. Slučaj koji se dogodio 22. ožujka 2019. godine u selu Repaš pokraj Koprivnice tek rođenu je djevojčicu umalo stajao života. Djevojčica koja je 12. veljače rođena u Puli, odakle joj je majka, u zagrebačku je Dječju bolnicu u Klaićevoj, zaprimljena u kritičnom stanju. Bebi je bio oštećen mozak i zadobila je višestruke prijelome glave. Prošla je tada kroz dvije teške, višesatne operacije i uspjela preživjeti.„

„16-godišnju djevojku napao rotvajler koji se na ulici šetao bez nadzora„
„U ponedjeljak je oko 8 sati ujutro u Maslenici, pas pasmine rotvajler, koji je šetao na ulici bez nadzora napao i lakše ozlijedio 16-godišnjakinju.”

„Ogorčeni mještani Velića žale se da svoju djecu moraju sklanjati od opasnih životinja: To nije bio prvi napad, psi su već ugrizli čovjeka za nogu!”
„Srednjoazijski ovčar je ženi polomio svih pet prstiju lijeve ruke, a slomio joj je i podlakticu lijeve i desne ruke, nanijevši joj i ogrebotine na desnom laktu i lijevom zglobu, a on nije jedini pas u vlasništvu 19-godišnjaka. – Ovo nije prvi napad pasa u našem mjestu. Osobno znam da je ovaj pas koji je napao našu susjedu Maru napadao još ljudi po selu. Prije šest mjeseci, ničim izazvan, napao je jednog mještanina u dobi od pedesetak godina, koji se obranio štapom pa je pas pobjegao, a čovjek nije htio prijavljivati događaj policiji niti vlasnika psa. Prije dva mjeseca također jedan pas ovog istog Mihaela K. ugrizao je našeg mještanina za petu, ali kako su napadnuti i vlasnik psa u dobrim odnosima, događaj nije prijavljen policiji. Pas je u dva navrata napao i nevjestu od ove izgrižene gospođe Mare M., i to jednom dok je bila na biciklu te je jedva uletjela u svoje dvorište i tako se spasila, a drugi put kada ga je mlatila nekim štapom i tako se obranila – kazali su nam mještani. – U zadnjih nekoliko godina mi smo u strahu od dvojice nesavjesnih susjeda koji drže kangale, azijate, agresivne velike pse koji ničim izazvani nasrću na djecu i odrasle osobe.”

„Pas izgrizao dijete u Ernestinovu, policija vlasniku oduzela psa”
„… djevojčicu drugog razreda osnovne škole i njenu baku napao je i izgrizao američki staford-mješanac kada su se vraćale kući iz škole. Djevojčica je odmah primljena u bolnicu gdje je upućena na operaciju, a baka je teško potresena.”

„'Krvnički su nas grizli, rane su mi duboke pet centimetara...'”
„… bez ikakvog njuškanja malamut je napao mojega ljubimca… Andrea, koja je u napadu zadobila četiri velike rane od ugriza. Dvije dubine do pet centimetara, dvije po tri centimetra, a ruka joj je izgrebana kad je spašavala svojega psa od ugriza.”

„Američki staford u Splitu napao Gibonnijevu suprugu i rastrgao joj psa”
„… u Splitu američki staford bez nadzora rastrgao je njemačkog špica (pomeranca) i napao njegovu vlasnicu Sanju Stipišić, suprugu pjevača Gibonnija… Pas je hitno odvezen u veterinarsku ambulantu, ali nije davao znakove života i nisu ga uspjeli spasiti.”

„Dijete teško ozlijeđeno dok se igralo s psom, zadržano na liječenju u riječkoj bolnici”
„Dijete se igralo sa psom pasmine bernski planinski pas, kada je tijekom igre pas iznenada skočio na dijete i srušio ga… Zbog zadobivenih ozljeda, dijete je prevezeno u riječku bolnicu, gdje je utvrđeno kako je teže ozlijeđeno te je zadržano na liječenju.”

„Pas na ulici izgrizao ženu, a njezina je psića usmrtio”
„Nakon rujna 2019., kada je belgijski ovčar izgrizao 8-godišnjaka na dječjem igralištu u Preradovićevoj, nakon čega je uslijedilo još nekoliko napada na djecu i odrasle, s tim da je u veljači 2018. pas iste pasmine izgrizao i 11-godišnjaka u Velikom parku, novi napad velikog psa bez vlasnika, brnjice, 'lajne' na ulicama Đakova… Osječanku je izgrizao po ruci, a psiću, što joj je ispao iz ruku, zdrobio utrobu… Žena se još uvijek oporavlja od ugriza i napada te straha i šoka. Građani su nakon napada belgijskih ovčara Zeusa i Princa 2019., a jedan od njih napao je i u Našicama, i prosvjedovali na Trgu… Princ je nakon više napada na ljude rješenjem Inspektorata lani u travnju eutanaziran u Veterinarskoj stanici (VS) Đakovo, a Zeus je, nakon žalbe vlasnika, završio na edukaciji i obuci.”

„KRVOLOČNI NAPAD VUČJAKA Srinjanku i njenog psa izgrizao susjedov pas. Vlasnik: 'Možda je moja jedina greška što je kapija bila otvorena'”
„'Puna sam rana, modro je sve, bole me ramena, boli me sve. Taj pas ima 70 kila, ljudi su stali, ali nije uspio nitko reagirat, netko je otrčao po tog vlasnika… Messi je još u klinici u Sesvetama, on je njemu čeljustima razmrvio šapicu i te kosti. Sad su dvije opcije, ili će mu stavit neke pločice ili će mu umrtvit šapicu za stalno... Vera ima ozljede na obje noge, na ruci, na prsima, a od udaraca je bole rame i vrat.”

„Istrani muku muče sa psima bez nadzora: ugrizli muškaraca i dijete, a njemački ovčar usmrtio mačku pa napao njenu vlasnicu”
„Prema policijskim podacima kod mjesta Jukini na području općine Sv. Petar u Šumi, njemački ovčar nepoznatog vlasnika je u četvrtak oko 18 sati došao do dvorišta 44-godišnjaka i ugrizao ga za ruku. Muškarac je zatražio liječničku pomoć te je utvrđeno da je lakše ozlijeđen. Lakše je ozlijeđeno i dijete koje je u subotu oko 21 sat, na igralištu u Ulici Jasne Crnobori u Puli, napao haski. Pas bez nadzora, zasad nepoznatog vlasnika, došao je do djece koja su se igrala te je skakao po njima, a jednog dječaka ugrizao je za obje ruke i lakše ozlijedio. Policija je u petak oko devet sati zabilježila i incident u naselju Volme a području Banjola u općini Medulin kada je 74-godišnjakinja šetala njemačkog ovčara bez povodca te je pas u jednom trenutku utrčao u dvorište 42-godišnjakinje, gdje je usmrtio jednu mačku, drugu je ozlijedio, dok je vlasnicu mačaka pokušao napasti, no žena je uspjela pobjeći u kuću.”

„Stafford izletio iz dvorišta na ulicu i ugrizao drugog psa, vlasnica Njemica 'zaradila' prijavu”
„U mjestu Kolanjski Gajac na otoku Pagu u subotu je iz dvorišta kuće išetao pas pasmine Stafford koji je inače u vlasništvu 26-godišnje Njemice. Pas je nakon izlaska iz dvorišta napao i ugrizao drugog psa pasmine Bichon u vlasništvu 56-godišnje otočanke.”

Slične vijesti dolaze i iz našeg susjedstva:

„Horor u susjedstvu: Psi u dvorištu izgrizli četverogodišnje dijete, preminuo na putu do bolnice”
„… dječak je brutalno izgrizen u dvorištu privatne kuće. Napali su ga rotvajler i doga. Nakon napada hitno je prevezen u Novi Sad, ali dok su došli do bolnice, on je preminuo.”

„Užas u Sloveniji: Rotvajler do smrti izgrizao djevojčicu (8)”
„Osmogodišnjakinja se približila psu pasmine rotvajler koji ju je napao i izgrizao. Životinju je od nje odstranio muškarac koji je pozvao hitnu pomoć, ali je djevojčica zbog zadobivenih ozljeda, unatoč pruženoj liječničkoj pomoći, preminula na mjestu događaja.”

„Drama u Doglodima: Pas izgrizao djecu, otac dječaka spasio mališana”
„Kako saznajemo, radi se o vučjaku, a povrijeđena je 12-godišnja djevojčica i 11-godišnji dječak. Djevojčica je izvukla deblji kraj, jer joj je pas, inače u vlasništvu komšije, izgrizao noge, dok je dječak zadobio samo ogrebotinu.”

Na temelju svega navedenoga, zaključujemo kako su člankom 4. stavkom 4. Prijedloga Pravilnika opravdano uvrštene određene pasmine i njihovi križanci iz nekontroliranog uzgoja kao oni za koje njihovi vlasnici moraju kao preventivnu mjeru osigurati trajnu sterilizaciju.

Život sa psima u urbanim sredinama mora imati pravila i ne može se računati na odgovornost posjednika pasa pri nabavi pasa određenih pasmina, zbog čega je nužno ovim Prijedlogom Pravilnika osigurati u što većoj mjeri zaštitu i ljudi i drugih životinja. Odredbe ovoga Pravilnika nisu propisane zbog savjesnih i odgovornih posjednika pasa koji će socijalizirati i kastrirati svojega psa, nego zbog onih koji to žele izbjeći i koji nabavljaju spomenute pasmine ili njihove križance iz nekontroliranog uzgoja iz pogrešnih razloga. Također, propisane su zbog pasa koji zbog svojih karakteristika napadom mogu nanijeti ozbiljnu štetu. U takvim slučajevima veterinarskoj inspekciji daje se mogućnost da naredi mjere ako ih posjednik psa ne provede sam, kako je to dužan prema Pravilniku o opasnim, moguće opasnim i psima iz nekontroliranog uzgoja.

Naglašavamo da Prijedlog Pravilnika propisuje za opasnoga psa (onoga koji je bez povoda napao, nanio tjelesne ozljede ili usmrtio čovjeka ili psa te onoga koji je uzgajan/obučavan za borbe pasa ili zatečen u organiziranoj borbi s drugim psom) sljedeće:

- „Ako opasan pas nakon školovanja iz stavka 1. ovoga članka na testu socijalizacije ne ostvari pozitivan rezultat, s njim se postupa u skladu s člankom 11. stavkom 1. točkom 17. Zakona o zaštiti životinja.” (članak 5. stavak 5. Prijedloga Pravilnika)

- „U slučaju ponovljenog napada opasnog psa na čovjeka ili drugog psa pri kojem su čovjeku ugrizom nanesene tjelesne ozljede ili su nanesene teške tjelesne ozljede drugom psu ili je drugi pas usmrćen, s takvim psom postupa se u skladu s člankom 11. stavkom 1. točkom 17. Zakona o zaštiti životinja.” (članak 9. Prijedloga Pravilnika)

- „U slučaju smrtnog ishoda napada psa na čovjeka s takvim se psom postupa u skladu s člankom 11. stavkom 1. točkom 17. Zakona o zaštiti životinja.” (članak 10. Prijedloga Pravilnika)

- „Ako opasan pas na položi završni ispit nakon provedenog školovanja ili test socijalizacije nakon provedenog školovanja s takvim psom postupa se u skladu s člankom 11. stavkom 1. točkom 17. Zakona o zaštiti životinja.” (članak 12. stavak 3. Prijedloga Pravilnika)

Dakle, Pravilnik kao podzakonski akt propisuje da se psi u navedenim slučajevima usmrćuju, sukladno članku 11. stavku 1. točki 17. Zakona o zaštiti životinja. Neprihvatljivo je da se psi kažnjavaju usmrćivanjem zbog neodgovornosti vlasnika koji ne poštuju zakonske odredbe.

Smatramo da je upravo zato važno i pozitivno što se ovim Prijedlogom Zakona detaljnije reguliraju obaveze posjednika pasa određenih pasmina i njihovih križanaca iz nekontroliranog uzgoja kako bi se propisanim odredbama spriječili ugrizi i napadi pasa, ozljede i smrt ljudi i životinja, a time i usmrćivanje pasa koji su prouzročili napade i smrtne slučajeve. U Hrvatskoj su česti napadi pasa na ljude, kao i na druge pse, i ovaj Pravilnik služi prevenciji namećući vlasnicima potencijalno opasnih pasmina, koji mogu predstavljati rizik za ljude i druge pse, minimum uvjeta koje moraju ispuniti. Obavezna trajna sterilizacija najjednostavnija je i najblaža mjera koja može pomoći tim psima, kao i ljudima, a ujedno spriječiti nastanak neželjenih legala pasa iz nekontroliranog uzgoja. Preventivne odredbe Prijedloga Pravilnika štite ne samo sigurnost ljudi nego i navedene pasmine. U slučaju ugriza i napada psa na čovjeka ili životinju uvijek je odgovornost na vlasniku, a ne na psu, pa zakonodavac stoga propisuje vlasnicima uvjete držanja određenih pasmina, čime izravno potiče odgovorno nabavljanje i držanje takvih pasa.

Nažalost, zbog učestalih slučajeva ugriza i napada pasa velikih i snažnih pasmina, koji prema postojećem Pravilniku nisu opasni sve do trenutka dok ne napadnu ili usmrte čovjeka ili drugoga psa, nužno je ovim Prijedlogom Pravilnika propisati za njih barem minimalne uvjete držanja kako bi se provedbom propisanih mjera pokušali spriječiti mogući napadi koji mogu završiti tragično. Time se ne stigmatiziraju određene pasmine, koje same po sebi nisu opasne, ali u rukama neodgovornih vlasnika to mogu lako postati, već se može utjecati na smanjenje broja napada i ugriza od strane pasa većih pasmina koje zbog svojih fizičkih predispozicija mogu ozlijediti ili usmrtiti čovjeka ili životinju. Osim toga, nekontrolirano razmnožavanje takvih pasa veći je problem nego kada su u pitanju manji psi. Ovim Prijedlogom Pravilnika nastoji se spriječiti njihova zloupotreba i razmnožavanje bez kontrole te nastanak neželjenih jedinki koje potencijalno mogu nastradati i biti opasne. Stoga Prijedlog Pravilnika ima važnu ulogu u preventivnom djelovanju ne samo u slučaju postupanja nakon što pas napadne drugu životinju ili čovjeka već i propisivanjem uvjeta za posjedovanje i držanje pasa velikih pasmina i njihovih križanaca iz nekontroliranog uzgoja. Njihovo posjedovanje i držanje nije zabranjeno, već se Prijedlogom Pravilnika stavlja pod kontrolu njihovo nekontrolirano razmnožavanje. Tako se mogu spriječiti napadi barem onih pasmina za koje pouzdano znamo da su najčešće korištene za iskazivanje agresivnog ponašanja i borbe pasa, kao i onih koje svojim napadom mogu uzrokovati veliku štetu, ozljede i smrt čovjeka ili drugoga psa. Osim zaštite ljudi i njihovih kućnih ljubimaca, svrha i cilj ovoga Pravilnika treba biti i sprječavanje zloupotrebe navedenih pasmina i njihovih križanaca u borbama pasa, koje su prisutne u Hrvatskoj.

Pohvalno je što Ministarstvo poljoprivrede propisuje minimalne preventivne mjere, čime se nastoje spriječiti napadi pasa i ozljede ugrizom ljudi i drugih pasa umjesto da se rješavaju samo posljedice, kao što je dosad bio slučaj, a one mogu biti vrlo teške i završiti smrću čovjeka ili psa.

Hrvatska regulativa ove problematike kroz važeći Pravilnik o opasnim psima, a kroz ovaj Prijedlog Pravilnika još i više, na tragu je europskih propisa koji se odnose na opasne pse. Druge države imaju rigoroznije mjere pa odredbe Prijedloga Pravilnika za pse velikih pasmina smatramo propisanim minimumom u svrhu zaštite i tih pasa i drugih pasa i ljudi. Važno je i to što je ovaj Prijedlog Pravilnika ne samo na istoj razini kao postojeći, već nastoji napraviti i konkretan korak naprijed u regulaciji i preventivi na način da nadograđuje dosegnute standarde umjesto da snižava kriterije zaštite životinja.

Dob obavljanja trajne sterilizacije

Opasni psi

Članak 4. stavak 1. Prijedloga Pravilnika propisuje:

„Vlasnik opasnog psa mlađeg od šest mjeseci mora osigurati njegovu trajnu sterilizaciju najkasnije po navršavanju dobi od šest mjeseci.”

Članak 2. stavak 1. Prijedloga Pravilnika navodi da je opasan pas bilo koji pas koji je bez povoda napao i nanio tjelesne ozljede ugrizom čovjeku ili ga usmrtio, ili koji je drugog psa teško tjelesno ozlijedio ili usmrtio, ili koji je uzgajan/obučavan za borbe pasa ili je zatečen u organiziranoj borbi s drugim psom. Iako je, zbog rane dobi psa, malo vjerojatno da će pas bilo koje pasmine ili križanac mlađi od šest mjeseci nanijeti čovjeku ili drugom psu (teške) tjelesne ozljede ili ga usmrtiti, dobro je da ovaj Prijedlog Pravilnika predviđa i takvu mogućnost i propisuje obavezu trajne sterilizacije takvih pasa najkasnije u dobi od šest mjeseci. Pritom se navedeno odnosi na slučajeve u kojima pas ugrizom ozlijedi čovjeka ili teško ozlijedi/usmrti drugoga psa, dok se u slučaju smrtnog ishoda napada psa na čovjeka pas usmrćuje sukladno članku 10. Prijedloga Pravilnika. Naime, članak 5. stavak 5. Prijedloga Pravilnika propisuje da se opasan pas usmrćuje ako nakon školovanja ne ostvari pozitivan rezultat na testu socijalizacije sukladno odredbi Zakona o zaštiti životinja. Stoga trajna sterilizacija opasnog psa u dobi od navršenih šest mjeseci, ako je prije te dobi ugrizom ozlijedio čovjeka ili teško ozlijedio ili usmrtio drugoga psa, može pomoći takvom psu i spasiti mu život kako ne bi bio usmrćen sukladno članku 11. stavku 1. točki 17. Zakona o zaštiti životinja.

Moguće opasni psi

Članak 4. stavak 3. Prijedloga Pravilnika propisuje:

„Vlasnik moguće opasnog psa mora osigurati njegovu trajnu sterilizaciju najkasnije po navršavanju dobi od 10 mjeseci.”

Prijedlog Pravilnika definira da je moguće opasan pas – „pas u tipu pasmine terijera tipa bull: američki stafordski terijer, stafordski bulterijer, bulterijer, minijaturni bulterijer i njihovi križanci, za koje posjednik ne posjeduje rodovnicu izdanu od Hrvatskog kinološkog saveza i dokaz o upisu u Hrvatsku rodovnu knjigu ili rodovnicu izdanu od kinološkog saveza jedne od zemalja članica Međunarodne kinološke organizacije (F.C.I.) u kojoj mora biti navedena identifikacijska oznaka psa.”

Riječ je o psima pasmine koja se većinom koristi za borbe pasa i uzgoj pasa za borbe te se u tome cilju od najranije dobi potiču na agresivnost. Zato smatramo da je dobro da se radi zaštite tih pasa od zloupotrebe što ranijom kastracijom onemogući daljnje stvaranje potomstva koje bi se koristilo u borbama s obzirom na to da se kastrirani psi ne koriste u borbama. Trajna sterilizacija u dobi od najkasnije 10 mjeseci vrijeme je kada i ženke i mužjaci pasa u tipu pasmine terijera tipa bull već dosegnu spolnu zrelost, a propisivanjem trajne sterilizacije u toj dobi sprječava se mogućnost njihova korištenja u borbi i rasplođivanja.

Psi velikih pasmina

Članak 4. stavak 4. Prijedloga Pravilnika propisuje:

„Vlasnik psa pasmine rotvajler, njemački, belgijski, nizozemski, srednjeazijski i kavkaski ovčar, čehoslovački vučjak, doberman, njemački bokser, argentinska i bordoška doga, tosa, cane corso, engleski mastif, napuljski mastif, tibetski mastif, hovavart, šarplaninac, tornjak, aljaški malamut, sibirski haski, akita, američka akita, brazilska fila, kangal, rodezijski gonič, kanarski pas, crni ruski terijer, američki buli, američki buldog, iz nekontroliranog uzgoja ili križanca navedenih pasmina iz nekontroliranog uzgoja mora kao preventivnu mjeru osigurati njegovu trajnu sterilizaciju najkasnije po navršavanju dobi od 10 mjeseci.”

Predlažemo izmjenu članka 4. stavka 4. Prijedloga Pravilnika tako da glasi:

Prijedlog 1.:

„Vlasnik psa pasmine rotvajler, njemački, belgijski, nizozemski, srednjeazijski i kavkaski ovčar, čehoslovački vučjak, doberman, njemački bokser, argentinska i bordoška doga, tosa, cane corso, engleski mastif, napuljski mastif, tibetski mastif, hovavart, šarplaninac, tornjak, aljaški malamut, sibirski haski, akita, američka akita, brazilska fila, kangal, rodezijski gonič, kanarski pas, crni ruski terijer, američki buli, američki buldog, iz nekontroliranog uzgoja ili križanca navedenih pasmina iz nekontroliranog uzgoja mora kao preventivnu mjeru osigurati njegovu trajnu sterilizaciju najkasnije po navršavanju dobi od 12 mjeseci.”

ili

Prijedlog 2.:

„Vlasnik psa pasmine rotvajler, njemački, belgijski, nizozemski, srednjeazijski i kavkaski ovčar, čehoslovački vučjak, doberman, njemački bokser, argentinska i bordoška doga, tosa, cane corso, engleski mastif, napuljski mastif, tibetski mastif, hovavart, šarplaninac, tornjak, aljaški malamut, sibirski haski, akita, američka akita, brazilska fila, kangal, rodezijski gonič, kanarski pas, crni ruski terijer, američki buli, američki buldog, iz nekontroliranog uzgoja ili križanca navedenih pasmina iz nekontroliranog uzgoja mora kao preventivnu mjeru osigurati trajnu sterilizaciju ženki najkasnije po navršavanju dobi od 10 mjeseci, a mužjaka najkasnije po navršavanju dobi od 14 mjeseci.”

Obrazloženje:

Prema smjernicama organizacije American Animal Hospital Association (AAHA), pse velikih pasmina (predviđene tjelesne težine odraslog psa veće od 20 kilograma) treba sterilizirati nakon prestanka rasta, što je obično u dobi od devet do 15 mjeseci.

Specijalistička veterinarska ambulanta Marković navodi na svojim internetskim stranicama da se veće pasmine muških pasa može najranije kastrirati s devet mjeseci do godinu dana, a ženke srednjih i velikih pasmina najranije s osam mjeseci.

Veterinari ukazuju da se psi velikih pasmina razvijaju sporije pa i spolno sazrijevaju kasnije, s otprilike napunjenih godinu dana života. Preporučuju da ženke većih pasmina, koje ulaze u prvo tjeranje s osam mjeseci do godinu dana starosti, mogu biti sterilizirane najkasnije prije navršenih 10 mjeseci jer imaju zdravstvene koristi od sterilizacije prije prvog estrusa s obzirom na to da im se u tom slučaju za čak 70 do 80 % smanjuje rizik za tumor mliječnih žlijezda, koji je izrazito agresivan i često metastazira na pluća i jetru.

S obzirom na stručne preporuke o dobi za kastraciju pasa velikih pasmina, predlažemo da se člankom 4. stavkom 4. propiše obaveza vlasnika psa da osigura trajnu sterilizaciju najkasnije po navršavanju dobi psa od 12 mjeseci ili da se posebno za ženke propiše dob od 10 mjeseci, a za mužjake dob od 14 mjeseci.

Zaštita opasnog i moguće opasnog psa ako vlasnik odbija postupiti prema Pravilniku

Pohvalno je što se ovim Prijedlogom Pravilnika nizom odredbi odgovornost za provođenje mjera za opasne i moguće opasne pse stavlja na vlasnike pasa. Važan pozitivan pomak je što se u slučaju da se vlasnik opasnog psa (onog koji je već nekoga napao i ozlijedio) ili moguće opasnog psa (u tipu pasmine terijer tipa bull i njihovih križanaca iz nekontroliranog uzgoja) ne odazove školovanju psa ili polaganju testa, pas mu se oduzima i smješta u sklonište na trošak vlasnika (članak 5. stavci 2. i 7. Prijedloga Pravilnika). Također, ako vlasnik opasnog psa (koji nije ponovno ugrizom ozlijedio čovjeka ili drugoga psa i koji nije usmrtio čovjeka) ne udovolji odredbama ovoga Pravilnika, uz nadzor veterinarske inspekcije takav pas smješta se u sklonište za životinje u svrhu udomljavanja ili se udomi novom vlasniku koji ispunjava uvjete i način držanja opasnog psa sukladno Pravilniku (članak 12. stavci 1. i 2. Prijedloga Pravilnika).

Prethodnih godina ukazivali smo da psi na koje se odnose odredbe Pravilnika o opasnim psima ne bi smjeli plaćati životom ljudski nemar i neodgovornost. Krajnje je nepravedno, nelogično i neprihvatljivo da se zbog odbijanja vlasnika da provede mjere kažnjava pas, a ne vlasnik koji je prekršio zakonske odredbe, odnosno ignorirao ih. Naime, veterinarska inspekcija naređivala je usmrćivanje psa ako bi se vlasnik oglušio na mjere propisane Pravilnikom, a potom je već dan nakon usmrćivanja psa mogao nabaviti novoga psa prema kojemu se mogao nastaviti ponašati jednako neodgovorno. Stoga smo za takve slučajeve predlagali da se izmjenama Pravilnika o opasnim psima propiše da se vlasnicima koji ne izvrše naložene mjere pas oduzme i smjesti u sklonište, da se na trošak tog vlasnika (čak i u slučaju kada on to ne želi napraviti) provedu naložene mjere i boravak psa u skloništu do udomljenja, a da se vlasniku trajno zabrani nabava druge životinje jer ne želimo da zbog neodgovornih pojedinaca stradavaju i životinje i ljudi.

Oglašavanje opasnih i moguće opasnih pasa u svrhu udomljavanja

Članak 13. stavak 1. Prijedloga Pravilnika propisuje zabranu izlaganja, reklamiranja i oglašavanja, sudjelovanja na natjecanjima, izložbama i bilo kojim drugim javnim nastupima ili okupljanjima opasnih i moguće opasnih pasa na području Republike Hrvatske. Dobro je riješeno što se iz te opravdane zabrane stavkom 2. navodi izuzetak prema kojemu je dopušteno objavljivanje fotografije opasnog i moguće opasnog psa u bazi Jedinstvenog informacijskog centra ili za potrebe oglašavanja psa iz skloništa, u svrhu udomljavanja.

Naime, aktualnim Pravilnikom o opasnim psima zabranjeno je oglašavanje i prodaja opasnih pasa, radi njihove zaštite, no iz zabrane nisu izuzeta skloništa, što predstavlja prepreku udomljavanju tzv. opasnih pasa iz skloništa; ako ih se ne oglašava, teže ih je udomiti jer ljudi niti ne znaju za njih. Pohvalno je što je navedenom izmjenom u Prijedlogu Pravilnika i dalje zabranjeno njihovo oglašavanje, ali uz izuzetak skloništa koja će sada moći, nakon provedenih mjera propisanih ovim Pravilnikom, oglašavati te pse radi udomljavanja.

Definiranje napada psa bez povoda

Stavci 3. i 4. članka 2. Prijedloga Pravilnika glase:

„3) napad bez povoda je napad psa kojem:
- nije prijetila opasnost ili
- nije bilo ugroženo područje koje čuva ili
- nisu bile ugrožene stvari ili osobe koje je čuvao ili
- nije bila ugrožena mladunčad
4) područje koje pas čuva – u potpunosti ograđen otvoreni prostor ili zatvoreni prostor, gdje se pas nalazi i koji pas čuva te koji je zaključan, a u slučaju vezanih pasa to je područje dosega kretanja vezanog psa”

Odlično je što je ovim Prijedlogom Pravilnika pojašnjeno što znači napad psa bez povoda i kako se definira područje koje čuva. Posljednjih godina u praksi su postojali primjeri usmrćivanja pasa prema Pravilniku o opasnim psima upravo zato što nije bilo jasno definirano što znači da pas koji je nekoga ugrizao nije bio ničim izazvan. Posljednji je takav medijski eksponiran slučaj bio onaj u Ferdinandovcu gdje je pas vezan na lancu napao 15-godišnjaka – svjedoci su tvrdili da je pas reagira u samoobrani jer ga je dječak udarao štapom. No veterinarska inspekcija svejedno je naredila njegovo usmrćivanje, između ostaloga i zato što ga vlasnik nije doveo na propisano školovanje i socijalizaciju, a što se sada ispravlja člankom 5. Prijedloga Pravilnika.
Dosad se teško moglo utvrditi što je napad psa bez povoda jer toga u aktualnom Pravilniku nema. Zato su znali nastradati i psi koji su ugrizli nekoga tko je preskakao ogradu i ušao u njihovo dvorište, za što je jasno da nije napad bez povoda. Ova nova odredba u pojmovniku štiti pse i dobro je da se Prijedlogom Pravilnika definira što je napad psa bez povoda.

* Izraz „vlasnik” koristi se u argumentaciji samo za potrebe ove javne rasprave i specističkog jezika kojim su pisani i ovaj Pravilnik i ostali propisi. U svojem svakodnevnom radu koristimo izraz „skrbnik”.

Objavljeno: kolovoz 2021.

Vezane teme

• Borbe pasa
• Opasni i agresivni psi
• Jednog kupiš, jednog ubiješ

Također pogledajte

• Protiv uzgoja pasa
• Trajna sterilizacija
• Izložbe ''čistokrvnih'' pasa
• Odluka o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca u Zagrebu (2015)
• Oduzimanje životinje
• Zabraniti borbe bikova!
• Zakon o prekršajima-red i mir

Akcije

• 24.04.24. Pse pare u srodstvu, a kupljeni psi pate
• 30.04.21. Zakonski zaštititi pse da se ne koriste za borbe
• 08.06.20. Ne mogu disati kako bi bili slatki
• 23.04.19. Psi zaslužuju drugu šansu
• 08.01.13. Crna kronika 2012.
• 29.03.12. I čistokrvni psi su žrtve napuštanja

Reakcije, zahtjevi i prijave

• 07.10.22. Neregistrirani uzgoji uzrokuju životinjama patnju
• 01.09.20. Oglašavanje napuštenih životinja
• 05.12.19. Kršenje odredbi Pravilnika o opasnim psima
• 04.06.19. Prijava oglasa za parenje i prodaju pasa
• 17.04.19. Otto i izmjena Pravilnika o opasnim psima
• 08.12.15. Psi u Međimurju - Županijsko odvjetništvo
• 02.09.11. Stroge kazne za borbe životinja
• 28.04.08. Pravilnik o opasnim psima
• 01.09.07. Borbe pasa u Zagrebu

Web reference

• Pravilnik o opasnim psima (NN 117/2008)

Facebook preporuke