02.02.06. Svinja kao hodajuća šunka
Prijatelji životinja i šestero susjeda izražavaju ogorčenost zbog neučinkovitosti inspekcija
Prije nekoliko dana smo javnost i nadležne inspekcije izvjestili i fotografijama i snimkom o protuzakonitom i neadekvatnom držanju svinje, 10-ak kokoši i patke na gradskom zemljištu u zagrebačkom naselju Sopot, očekujući da inspektori zabrane Mariji Bogojević daljnje držanje i klanje životinja u gradu uz sankcioniranje za to propisanim novčanim kaznama. Neugodno smo iznenađeni što, ne samo da Marija Bogojević nije dobila nikakvu zabranu daljnjega držanja životinja i uklanjanje ilegalno napravljene nastambe, već su sami inspektori prozvali udrugu Prijatelji životinja zbog navodnog pretjerivanja i neosnovanosti podnesenih prijava.
Prezentiranjem cijelog problema javnosti, proslijedili smo ogorčenje šestero susjeda koji već 15-tak godina trpe nehumano postupanje Marije Bogojević prema psima te svinjama i ostalim životinjama koje je uzgajala za klanje. Susjedi navode kako je imala više pasa, koji nisu bili cijepljeni, a ona ih se 'rješavala' ako nisu dobro čuvali ostale životinje ili su sami umirali od nebrige i gladi. Zadnjeg psa su prije nekoliko godina zatekli potpuno zapuštenog, na kratkom lancu, mršavog, izgladnjelog, uplašenog i nesocijaliziranog, bez ikakvog skloništa od vremenskih neprilika. Kako bi mu pomogli, napravili su mu kućicu, cijepili ga i redovito ga hranili, dok nije umro prošli tjedan od posljedica bolesti i hladnoće.
Neshvatljivo je da se inspekcije ograđuju, usprkos tome što je utvrđeno kako Marija Bogojević držanjem životinja u gradu, u blizini nebodera krši zakon. Sanitarni inspektor Siniša Jagodić upozorio je jedino da gnojnicu treba betonirati kako ne bi onečistila podzemne vode (?!?), čime je indirektno utvrdio da je u redu na gradskom zemljištu uzgajati i klati životinje. Veterinarski inspektor Zoran Medar ustvrdio je isto, upozorivši vlasnicu svinje samo na to da svinju smiju zaklati jedino u klaonici. Komunalni redari također nemaju ovlasti reagirati zbog nedorečene pravne regulative.
Takvim postupanjem građane se ohrabruje da smiju kršiti zakon i uzgajati i klati životinje u gradu, jer zbog nepostojanja pravnih rješenja za ilegalni uzgoj životinja u gradu i neučinkovitosti inspektora, mogu nesmetano i bez straha od sankcija na gradskim površinama držati bilo koje životinje i klati ih gotovo na betonu.
Jasno nam je da živimo u zemlji u kojoj je mrcvarenje i brutalno klanje na kolinjima još uvijek prigoda za narodno veselje i svirku, no neugodno smo iznenađeni načinom na koji veterinarska inspekcija minorizira gnoj, fekalije, prljavštinu, vlagu, niske temperature, nedostatak svjetla i ikakve socijalizacije za svinju čije držanje smatra prihvatljivim, dokle god je ona uredno cijepljena i markirana na uhu, dakle - dobra za klanje i ljudsku konzumaciju.
Kao udruga koja se bori protiv svih oblika zlostavljanja i nepravde prema životinjama, smatramo sramotnim tvrdnju kako su optužbe za zanemarivanje svinje smiješne, jer je 'riječ o jednom prosječnom seoskom svinjcu'. Zabrinjavajuće je kada takva tvrdnja dolazi od veterinarskog inspektora, koji bi trebao poznavati etologiju svinja, njihovu izrazitu društvenost, razvijanje emocionalne povezanosti unutar grupe, međusobnu komunikaciju i socijalnu hijerarhiju. Za svako živo biće ponižavajuće je i sramotno prisiliti ga da živi poput predmeta, kao hodajuća šunka o kojoj stoga nije potrebno voditi nikakvu brigu. Svinje su po inteligenciji jednake psu, pa ipak ljudi se zgražaju kada netko muči psa, no tretiranje svinje poput prehrambenog artikla i njezino klanje, nažalost, ne smatraju nečim što treba osuditi. Primjerice, držanje ribica u okruglim posudama koje im uzrokuje vrtoglavicu, a koje je kod nas predmet podsmijeha, u susjednoj je Italiji zabranjeno zakonom.
Protuzakonito uzgajanje i klanje životinja i to još usred grada treba sankcionirati, jer zakone moraju poštivati svi, neovisno o socijalnom statusu. Osim toga, uzgajanje svinja i kokoši nije razlog niti uzrok nečijeg siromaštva ili bogatstva, već u ovom slučaju pokušaj da se odvrati pozornost od kršenja zakona. Zakon o dobrobiti životinja i ostali zakoni te etičnost se moraju jednako odnositi na siromašne i bogate, jer bi se u protivnom samo bogati smjeli osuđivati i kažnjavati zbog lošeg držanja i mučenja životinja.
