Moj najbolji neprijatelj
Usprkos sofisticiranim vojnim tehnikama, početkom 21. stoljeća životinje su još na prvim linijama fronte, na ključnim mjestima ratnih operacija. No, one ne znaju ništa o Sadamu Huseinu, stoga i ne zaslužuju da ih se upliće u ljudske sukobe iz bilo kakvih poticaja i pobuda!
Napad na New York City i Washington, D.C. 11. rujna 2001. čini se već daleko iza nas, isto kao i reakcija američke politike da se obračuna s jednom od danas najvećih prijetnji miru u svijetu. Prvobitne nesuglasice između Amerike i njezinih saveznika, s jedne, i ostatka svijeta, s druge strane, oko vojne intervencije protiv terorističkih postrojbi i diktatorskih režima, također su već pomalo zaboravljene, a ozračje prividnoga mira - koje ni ubrzano naoružavanje Sjeverne Koreje nuklearnim arsenalom razornih moći nije pomutilo - opet je poput oštećenog ozonskog omotača okružilo Zemlju. Pojedinci, doduše, sa zebnjom i dalje prate zbivanja na svjetskoj sceni, tražeći u knjigama proročanstava znak koji bi ukazao na početak trećeg svjetskog rata. No, golema većina populacije Homo sapiensa, zaokupljena osobnim bitkama preživljavanja ili pak grabeži, i dalje ne mari za mnoštvo lokalnih ratova koji pale i žare našim planetom. Kao da se oni vode negdje daleko u svemiru, a ne ovdje - u našem bliskom susjedstvu.
Samoživi, lakomi, oholi, bez ljubavi, bahati, oni zapravo i ne primjećuju da je treći svjetski rat za neke već odavno počeo. Rat, koji u svojoj perverziji i neshvatljivosti svake godine odnosi milijune života, iako, doduše, ne ljudskih.
Životinje marširaju u rat
Vojnici suvremenog doba koji stradavaju u tišini svojeg bola, patnje i anonimnosti su naši prijatelji i braća - životinje. Tako se, prema podacima objavljenima u knjizi The Rose-Tinted Menagerie autora Williama Johnsona (Heretic Books, 1990.), resus majmuni ubijaju iz neposredne blizine pucnjem u glavu i oči kako bi se usporedila učinkovitost ruskih i američkih metaka, dok se drugi spaljuju i osljepljuju u laserskim istraživanjima Ratova zvijezda. Dupini se seciraju kako bi se usavršili vojni sonari, a konji, ovce, psi, mačke, miševi i štakori doziraju se kemijskim i bakterijskim bojnim otrovima, bilo za usavršavanje istih ili za ispitivanje lijekova i protuotrova.
Samo u jednom istraživačkom centru Američkog zračnog zapovjedništva 4000 majmuna pilota osuđeno je na smrt u beskrajnim, nepotrebnim i apsurdnim pokusima. Ove žrtve se elektrošokovima treniraju upravljati simulatorima leta, pretakanju goriva u zraku i bombardiranju (?!). Da bi se ustanovilo mogu li se piloti u ratnim uvjetima nositi sa simptomima malaksalosti za vrijeme leta kroz smrtonosne radioaktivne oblake, majmuni se ozračuju i, dok se bore sa strahovitom slabošću, s jedne, i elektrokucijom, s druge strane, opetovano šalju u fiktivne operacije bombardiranja neprijatelja.
Ovi pokusi najbolji su primjer znanstvenog istraživanja koji se posve oteo nadzoru, zaslijepivši etičke i duhovne vrijednosti društva u kojem živimo. Johnson ističe da su životinje pretvorene u ništa drugo doli brojke. Počevši od konjskih kočija drevnoga svijeta, preko Hanibala koji je tjerao konje preko Alpa kako bi se suprotstavio Rimskom carstvu, životinje su igrale ključnu ulogu u dugoj i mračnoj povijesti ljudskoga ratovanja. No, tek u prošlom stoljeću zloporaba životinja u vojne svrhe pokazala je pravu sliku svojeg povampirenog lica.
Maštovitost
U svojoj knjizi, Johnson nas dalje upoznaje s bizarnim idejama kojima su Amerikanci u, do sada najvećem, Drugom svjetskom ratu, pokušali slomiti svoje neprijatelje. Posluživši se čovjekovim najboljim prijateljem, izmislili su pseće kamikaze kako bi raznijeli njemačke oklopnjake. Štence su odvajali od njihovih majki i potom ih hranili isključivo ispod tenkova. Na bojištu bi se pse izgladnjivalo do krajnjih granica, a na leđa bi im se vezao eksploziv s antenom koja bi se u dodiru s podnožjem tenka aktivirala. U trenutku kad bi se pojavili njemački oklopnjaci, američki vojnici bi puštali gladne pse prema neprijatelju. Pojurivši pod tenkove u potrazi za hranom, raznijeli bi i tenk i sebe.
U OSS-u - prethodnici današnje CIA-e - bili su još maštovitiji. Kako mačka ima prirodno urođen strah od vode i sposobnost da se uvijek dočeka na noge, znanstvenici su na mačku stavili bombu i potom je vezali na podnožje lovačkog aviona. Prilikom poniranja na nacističke ratne brodove, mačku bi pustili. U očajničkom pokušaju da izbjegne vodu, životinja bi gotovo sa stopostotnom sigurnošću navodila bombu prema palubi neprijateljskog broda. Koliko su se ovi pokusi doista pokazali uspješnima? Ne baš previše, s obzirom na to da su se mačke onesvijestile mnogo prije nego što bi stigle do mete.
Treći svjetski rat
Ni iduće godine nisu donijele ništa bolje za životinje. Milijuni njih postali su žrtvama Trećeg svjetskog rata. Johnson nadalje razotkriva kako su, početkom šezdesetih, znanstvenici počeli eksperimentirati na kitovima i drugim morskim sisavcima. Američka mornarica lansirala je 1960. tajni projekt dupina kako bi otkrila može li se glatka fizionomija ovih životinja primijeniti u dizajniranju podmornica, podvodnih projektila i torpeda. Program se uskoro pretvorio u još ozloglašenije istraživanje u kojem su dupine trenirali da prikvače eksploziv i uređaje za prisluškivanje na neprijateljske brodove i podmornice ili pak da vade oružje s dna oceana.
Godine 1972. američka je mornarica razvila tajni program ratnika dupina za čuvanje strateški važne vijetnamske luke od ulaska neprijateljskih ljudi-žaba. Johnson slikovito opisuje kako bi, nakon što bi otkrila neprijateljskog ronioca, istrenirana životinja skinula roniocu s lica masku i peraje, strgnula dovode zraka i naposljetku ga zarobila za daljnje ispitivanje. Neke dupine su obučavali i da ubiju tako što im je nož bio pričvršćen za peraje i njušku, a kasnije su bili opremljeni i velikim potkožnim injekcijama napunjenima komprimiranim ugljik-dioksidom koji bi, zabijen u čovjeka-žabu, raznio žrtvu.
Vježbe ubijanja
William Johnson nije jedini koji se pozabavio pitanjem zlouporabe životinja u vojne svrhe. Na Internet stranicama PETA-e (People for the Ethical Treatment of Animals) doznajemo da dupini nisu bili jedine žrtve Vijetnamskog rata. Amerikanci su, osim vlastitih trupa, poslali u Vijetnam i oko 5000 pasa od kojih se samo oko 200 vratilo kući. Neki su ubijeni u akciji, dok je američka vojska, na svoju vječnu sramotu, ostatak pasa ostavila da se brinu sami za sebe. Na Srednjem istoku koristili su kokoši i golubove kao primitivan način otkrivanja otrovnih plinova, unatoč tome što su vojnici imali suvremenu opremu za detektiranje kemikalija!
Prema PETA-inim informacijama, kako bi savladali vještine preživljavanja, od američkih vojnika također se traži/lo da ubijaju domaće životinje tijekom obuke. Kao dio vježbi dobavljanja hrane u slučaju nužde, koristili su ruke, kamenje i tupe predmete na pilićima, zečevima, kozama i zmijama. Životinje korištene u ovim vježbama umirale su dugo i u mukama nakon što su bile umlaćene, zadavljene ili bi im bila odrubljena glava. Primjerice, jedan vojni udžbenik podučava vojnike da ubiju kokoš tako da joj stave glavu ispod čvrstog štapa, objema nogama stanu na krajeve štapa i povlače jako sve dok joj glava ne otpadne. Procjene otkrivaju zastrašujući podatak da se samo u SAD-u više od 10.000 životinja godišnje ubije u vojnim vježbama dobavljanja hrane! Vojnici obično svoje životinje nose u rancu nekoliko dana prije nego što ih ubiju ili ih odvoze u šume gdje ih se oslobađa, a zatim ponovo zarobljava. Vojska ove vježbe opravdava tvrdnjom da su one nužan dio pripremanja trupa, no PETA upozorava da je istina ipak drukčija. Takve vježbe vojnike ne uče važnim vještinama preživljavanja u životno opasnim situacijama i u vojnim akcijama, jer vojnici ne vježbaju ubijanje i učinkovitost u borbi na ljudima, nego na nemoćnim životinjama.
G.I. životinje
Možemo se zapitati kako su zapravo inteligentne i po prirodi prema čovjeku prijateljski raspoložene životinje postale ubojice ljudi, jer je opće poznato da životinje nisu u stanju odlučiti je li rat potreban ili nije? Johnson odgovara - u ljudskoj intervenciji; električnim podražajima na središta bola i ugode u mozgu, životinju se potiče na agresivno ponašanje nakon čega je se nagrađuje.
Žalosnoj priči o ratovanju ovdje još nije kraj. U svojoj knjizi Johnson nemilosrdno ide dalje i navodi kako su se vojni dupini početkom osamdesetih koristili za miniranje nikaragvanske luke, jer dupini mogu sijati mine i do stotinu puta brže od najelitnijih ljudi-žaba. Osim toga, dupine su regrutirali i kao pasivne modele u laboratorijskom istraživanju jer je tajna dupinskog sonara intrigirala vojne znanstvenike više od dva desetljeća. Njihova sposobnost da vide zvukom daleko je nadmašivala najmoderniju radarsku opremu, što je rezultiralo smrću nekoliko tisuća dupina i godišnjim budžetom u SAD-u od više od milijun dolara. Osim toga, dupini i tuljani korišteni su i za otkrivanje mina u Perzijskom zaljevu.
Na jednake načine i s istom svrhom životinjama se manipulira i u suvremenim ratovima. U travnju ove godine, izvještavajući o američko-iračkom ratu, novinarka Associated Pressa Siobhan McDonough navodi niz primjera kako su američke trupe iskorištavale životinje u napadu na Irak. U bitkama ravnopravno s ljudima sudjeluju kokoši, golubovi, tuljani, dupini, psi i konji. Psi, osim upozoravanja trupa i prenošenja poruka, služe i za otkrivanje mina. Kokoši i golubovi opet se koriste za detektiranje mogućeg iračkog kemijskog napada. Koalicijske snage također su koristile dupine za otkrivanje podvodnih mina u iračkoj luci Umm Qasr, koju kontroliraju Britanci, dok tuljani u Perzijskom zaljevu zarobljavaju neprijateljske ronioce i isporučuju vojno naoružanje u ocean.
Ne možemo se ne složiti s navedenim izvorima u tvrdnji da životinje ne znaju ništa o ovakvu obliku borbi i ubijanja i da im nije mjesto na bojnom polju. Dennis Showalter, profesor povijesti na sveučilištu u Coloradu, smatra da bi bez životinja, povijesno gledajući, ratovi kakve poznajemo bili nepoznati. Usprkos sofisticiranim vojnim tehnikama, početkom 21. stoljeća životinje su još na prvim linijama fronte, na ključnim mjestima ratnih operacija. One ne znaju ništa o Sadamu Huseinu, stoga i ne zaslužuju da ih se upliće u ljudske sukobe iz bilo kakvih poticaja i pobuda! Kako su životinje dale brojne žrtve u prošlim ratovima, vrijeme je da ih se zauvijek izuzme iz modernih ratova.
Bernard Jan, @nimal portal, Zarez 118, 4. prosinca 2003.
![Dupin u akciji [ 28.55 Kb ]](/data/image_2_1082.jpg "Dupin u akciji [ 28.55 Kb ]")
