Priča o lovu
Jesenje jutro. Iz šutljive magle sunce je polako izvlačilo žuto-crvene boje lišća umornog od hladne, vlažne noći. Stisnuta između korijenja golemih hrastova i sivih debala bukava, uvukla se mala livada.
Skakutajući grančicama šipkova grma dozivale su se živahne sjenice. Rubom čistine paslo je malo stado srna. Krzana mokrih od teške jutarnje rose, za zrakama ranog sunca trčali su mladi zečevi, plašeći pri tome dugorepe fazane. Rođen je još jedan jesenski dan. Dan pun života koji i ne sluti zlo. Kružeći visoko u hladnom plavetnilu neba, tek su uzbuđene vrane primijetile dolazak ljudi u zelenim odorama. Bilo je tu i pasa jer počela je sezona lova.
Buuum! Oštar zvuk iz polusna trgnuo je zoru. Za trenutak sve je stalo. No odjednom poput mahnite ljetne oluje, pucnjava iz mnogih pušaka trgala je spokoj tihog jutra.
Lovci! Dolaze lovci! Sva je priroda zadrhtala u nemoćnom strahu. Dolaze! Bježi! Spasi se! Vapio je nijemi vrisak u grlima prestrašenih srna i zečeva. Leti! Potraži sklonište! Glasno su lupala srca preplašenih fazana. Zar je moguće umaknuti ubojitim kuglama sačme? Gdje se skriti pred lovačkim psima visoko uzdignutih njuški koje traže plijen?
Prekasno je za bijeg... Prva srna pala je od težine puščanog zrna na rosnu travu. Iz duboke rane na njenim prsima tekla je krv rumenija od otpalog svibovog lišća, u blagim crnim očima izgubila se zadnja iskra života.
Hitri zečevi uzaludno su pokušavali pobjeći nišanima pušaka. Nakon kratkog leta, pogođeni fazani padali bi beživotno na tlo. Ali bio je to tek početak okrutne zabave ljudi koji govore da vole i štite prirodu.
Svaki pogodak, svaka nova žrtva bila je popraćena glasnim povicima oduševljenja i odobravanja. Lov je trajao satima. Na kraju dana, umorni od ubijanja, lovci su razvrstali plijen u duge redove: srnu uz srnu, mnoštvo zečeva i nebrojene stotine fazana. Ozarenih lica vraćali su se kućama noseći beživotna tijela iz kojih je kapala krv.
Iza njih ostala je izgažena livada i šuma tiha od praznine. Ispod trnovitog šipka, šćućurena i nepomična, ležala je malena sjenica.
Sutradan ujutro grm će biti prazan i tih. Samo će hladni vjetar u tišini raznositi plave pahuljice perja.
Te iste večeri, mali Marko potrčao je u susret ocu želeći ga zagrliti i pozdraviti. Ugledavši pušku i čizme umrljane osušenom krvlju, zaprepašten je stao i očiju punih suza tužno upitao oca:
'Tata! Zar si ubio Bambija!?'
![Srna [ 47.46 Kb ]](/data/image_2_1226.jpg "Srna [ 47.46 Kb ]")
