Prijatelji životinja - Nasilje nad životinjama

Nasilje nad životinjama

| More

Ljudi koji su nasilni prema životinjama rijetko se zaustavljaju na tome

Nasilno ponašanje prema životinjama već dugo je poznato kao indikator opasne psihopatologije koja se ne odnosi samo na životinje. 'Svatko tko je stekao naviku gledanja na život bilo kojeg živog bića kao bezvrijednog, u opasnosti je da dođe na ideju da su ljudski životi također bezvrijedni', napisao je humanist dr. Albert Schweitzer. 'Ubojice … vrlo često počinju ubijanjem i mučenjem životinja kad su bili djeca', kaže Robert K. Ressler, koji je radio na razvoju profila serijskih ubojica za FBI. Istraživanja su uvjerila sociologe, donositelje zakona i sudove da nasilno ponašanje prema životinjama zaslužuje našu pažnju. Ono može biti prvi znak patološkog nasilja koje dovodi do ljudskih žrtava.

Zlostavljanje životinja nije rezultat samo neke sporedne mane u osobnosti, nego je puno vjerojatnije simptom dubokog mentalnog poremećaja. Istraživanja u psihologiji i kriminologiji pokazuju da se ljudi koji su okrutni prema životinjama ne zaustavljaju na tome; mnogi od njih postanu okrutni i prema ljudima.

U FBI-u je otkriveno da je okrutnost prema životinjama jedna od značajki koja se redovito pojavljuje u računalnim zapisima o serijskim silovateljima i ubojicama, a standardni priručnici za dijagnostiku i liječenje psihijatrijskih i emocionalnih poremećaja navode okrutnost prema životinjama kao dijagnostički kriterij za obradu tih poremećaja.

Istraživanje koje su proveli Northeastern University i SPCA iz Massachusettsa pokazalo je da za ljude koji zlostavljaju životinje postoji pet puta veća vjerojatnost da će počiniti nasilnički zločin prema ljudima. Prema upravitelju zatvora San Quentin u Kaliforniji, većina zatvorenika osuđenih na smrt zbog ubojstva, 'vježbala' je svoje zločine na životinjama.

Zloglasni ubojice

Kao dijete je, serijski ubojica i silovatelj Ted Bundy – kojemu je dokazana krivnja za dva ubojstva, ali se sumnja da je ubio više od 40 žena – bio svjedokom očevog nasilja nad životinjama, a i on sam je kasnije mučio životinje.

Earl Kenneth Shriner, koji je silovao i probo nožem sedmogodišnjeg dječaka, u svom je susjedstvu bio poznat po vješanju mačaka i mučenju pasa.

David Berkowitz, osuđen zbog 13 ubojstava i jednog pokušaja ubojstva, ustrijelio je susjedovog psa labradora.

Brenda Spencer, koja je počela pucati iz vatrenog oružja u kalifornijskoj školi, ubivši dvoje djece i ozlijedivši devetoro drugih, opetovano je zlostavljala životinje, često im paleći repove.

Serijski ubojica i kanibal Jeffrey Dahmer je glave pasa i mačaka nabijao na kolac.

Okrutnost prema životinjama i nasilje u obitelji

Istraživanja su pokazala da je zlostavljačeva prva žrtva često životinja koja živi u vlastitom domu, a druga bračni partner ili dijete. Često, zlostavljači kontroliraju svoje žrtve, poput npr. bračnog partnera, pomoću prijetnji, mučenja i/ili ubijanja žrtvinih kućnih životinja.

Istraživanje 'Nasilje nad ženama', objavljeno u veljači 2000., pokazuje da je od 111 zlostavljanih žena s kućnim životinjama u skloništu u Južnoj Karolini, gotovo polovica izjavila da je njihov prijašnji ili sadašnji muški partner prijetio njihovoj životinji ili je zlostavljao.

Istraživanje napravljeno 1995. u skloništima u Wisconsinu gdje su smještene žene zlostavljane u obitelji, pokazuje da je 80 posto njihovih zlostavljača bilo nasilno prema njihovim životinjama.

Istraživanje napravljeno 1997. pokazalo je da su djelatnici u 85 posto najvećih skloništa za zlostavljane žene u 48 država SAD-a primili prijave žena o incidentima zlostavljanja životinja.

Istraživanje koje uspoređuje 101 ženu koja je živjela s kućnim životinjama u pet skloništa u Utahu, sa 120 žena koje su također živjele sa životinjama, ali nisu doživjele nasilje u obitelji, otkriva skoro 50 postotnu razliku u prijavljenim slučajevima zlostavljanja kućnih životinja.

Okrutnost prema životinjama, okrutnost prema djeci

Kako je zlostavljanje u obitelji usmjereno prema slabijima, zlostavljanje životinja i zlostavljanje djece često idu ruku pod ruku. Roditelji koji zanemaruju potrebe životinje ili je zlostavljaju mogu također zlostavljati ili zanemarivati i vlastitu djecu.

Iako je zlostavljanje životinje važan pokazatelj zlostavljanja djece, roditelj nije uvijek taj koji nanosi zlo životinji. Djeca koja zlostavljaju životinje mogu to raditi zato jer su tu lekciju naučili u vlastitom domu; kao i njihovi roditelji, oni na ljutnju ili frustraciju reagiraju nasilno. Njihovo nasilje je usmjereno na jedino živo biće u obitelji koje je ranjivije od njih samih - na životinju. Jedan stručnjak kaže: 'Djecu u nasilničkim domovima karakterizira… učestalo sudjelovanje u hijerarhijskom zlostavljanju', u kojem ona mogu osakatiti ili ubiti životinju. Zaista, nasilje u vlastitom domu je najčešći razlog za dječju okrutnost prema životinjama.

Od 57 obitelji u New Jerseyu koje zlostavljaju djecu, u 88 posto njih su i životinje u kući bile zlostavljane. Neobjavljena studija Franka Ascionea sa Sveučilišta u Utahu ukazuje na vrlo česti obrazac prema kojemu djeca koja su žrtve nasilja imaju veću vjerojatnost da postanu zlostavljači životinja. Ascione je otkrio da je prema životinjama okrutno 25,5 posto fizički zlostavljane djece, 13,2 posto seksualno zlostavljane djece te 34 posto i fizički i seksualno zlostavljane djece, dok je samo 4,7 posto djece koja nisu zlostavljana okrutno prema životinjama.

Međusobno obavještavanje: pristup preko različitih službi

Zlostavljanje životinja se često otkrije prije nego zlostavljanje djeteta ili zlostavljanje u obitelji, jer se tako često događa na očigled. Dok skrivaju nasilje koje se vrši nad njima samima, žene često otvoreno govore o zlostavljanju ili zanemarivanju životinje u obitelji. Kako se zakoni koji reguliraju istragu zlostavljanja životinja i djece razlikuju, tako djelatnici za nadzor postupanja sa životinjama često mogu ući u kuću, dok socijalni radnici ne mogu. Radeći zajedno i međusobno se obavještavajući, različite službe mogu pomoći jedna drugoj, dobivajući informacije o mogućem zanemarivanju i zlostavljanju.

Od baltimorske se policije, koja evidentira slučajeve nasilja u obitelji, zahtijeva da zabilježi prisutnost i stanje kućnih životinja. Policija u Philadelphiji planira dodati seminar o međusobnom obavještavanju između različitih službi u novi program obučavanja istražitelja. Koalicija za zlostavljane žene iz New Jerseya radi zajedno sa službom za nadzor postupanja sa životinjama da bi otkrila znakove nasilja u obitelji. Donositelji zakona u Floridi su predložili zakon koji zahtijeva od istražitelja za zlostavljanje djece da izvještavaju o okrutnosti nad kućnim životinjama i djelatnike za nadzor postupanja sa životinjama da izvještavaju ako posumnjaju na zlostavljanje djece.

Istraživanja koja su pokazala da do 40 posto žena odgađa odlazak na sigurno od svojih zlostavljača zbog brige za svoje životinjske prijatelje, dovela su do suradnje socijalnih službi i vladinih agencija, kako bi se razvili programi koji bi omogućili zbrinjavanje tih životinja. U SAD postoji najmanje 113 takvih programa, koji se već provode ili su u planu.

Najstariji program je Colorado Spring’s Domestic Violence Enhanced Response Team (DVERT). Dvadeset šest službi, uključujući ured javnog tužitelja, sudske branitelje, humanitarne službe, grupe za obiteljsko nasilje i lokalno humanitarno društvo rade zajedno s policijom, kada u domu, u kojemu se istražuje obiteljsko nasilje, živi i životinja. Humanitarno društvo može zbrinuti životinje koje žive u takvoj sredini.

Istraživanje javnog mišljenja koje je u SAD provelo Humanitarno društvo pokazalo je veliku potporu međusobnom obavještavanju: više od četiri petine Amerikanaca podržava da učitelji, socijalni radnici, pripadnici službe za dobrobit životinja i provoditelji zakona međusobno dijele informacije o maloljetnicima koji zlostavljaju životinje. Četiri petine odraslih Amerikanaca podržava zahtjev da socijalni radnici, pripadnici službe za dobrobit životinja i službenici za provođenje zakona međusobno dijele informacije o slučajevima zlostavljanja životinja, kako bi se pomoglo u identifikaciji mogućeg zlostavljanja djece. Sedamdeset sedam posto sklono je uspostavljanju sistema za praćenje odraslih zlostavljača životinja, kako bi se otkrila i njihova druga moguća nasilna zlodjela.

Nadalje, uključivanjem lokalnih veterinara u međusobno obavještavanje, mnogi od njih mogu se pobrinuti za kućne životinje žrtava obiteljskog nasilja.

Zlostavljači ne poznaju granice među vrstama

- Leonard Kritz iz Wisconsina osuđen je na zatvorsku kaznu za odsijecanje glave trima kakaduima, papigi, činčili, pitonu i boi constrictor te još jednoj zmiji, nakon što mu je žena priopćila da je napravila pobačaj. Kritz je uzeo sablju iz Drugog svjetskog rata i odrubio glave životinjama. Izjavio je da je to učinio zato 'da bi ženu naučio svetosti života'.

- Sandru Ruotolo iz Pennsylvanije je 13 godina tukao njen muž. Posljednji put je napravio predah od mlaćenja žene s cijevi od usisavača pa je udario njenog psa u lice, upozoravajući je da će je on pronaći i prerezati grla njena četiri psa pred njezinim očima, ukoliko ga ona napusti. Nakon što je neko vrijeme razmišljala o samoubojstvu, Ruotolo je pogledala svojega psa i pomislila 'što će se dogoditi s tobom Duchess ako ja umrem?' i, umjesto toga, ustrijelila svojeg muža.

- Nakon što se Melissa Davis iz Ocale na Floridi preselila prijateljici, jer ju je muž učestalo tukao, muž ju je pronašao i zaprijetio da će joj ubiti pse ako se ne vrati kući. Davis je to odbila i kasnije toga dana pronašla glavu svog četveromjesečnog psića.

- Prije nego što je velečasni Javan M. McBurrows iz Pennsylvanije bio optužen da je na smrt pretukao četverogodišnjeg dječaka, u dva okruga je optužen za okrutnost prema životinjama zbog maltretiranja dva psa i osuđen za davljenje svoje žene koja je svjedočila da je McBurrows tukao svo osmero djece koje je živjelo u njihovu domu. Iza kuće je policija pronašla zapuštenog psa, koji je bio zatočen u uskom prostoru, pothranjen i prekriven ranama.

- Guillermo Lerma iz Edinburga u Texasu, koji služi doživotnu kaznu zbog ubojstva dvogodišnje kćeri svoje djevojke, odrubio je glavu živom psiću pred očima druge djece svoje djevojke, upozoravajući ih da će i njima odrubiti glave ako kažu svojoj majci nešto o tome.

- Rebecca M. Byrd iz Brunswicka u Maineu je optužena jer je pretukla svoje dvoje djece, slomivši devet kostiju u tijelu svoje četveromjesečne kćeri i izudaravši svog sina po glavi. Kratko prije nego što je uhićena zbog tih zločina, njezin pas je pronađen mrtav na kraju lanca privezanog za naftni rezervoar, ostavljen da umre od gladi, bez ikakve zaštite od vremenskih prilika.

Dugačak put nasilja

Prečesto se na okrutnost prema životinjama gleda kao na dječju psinu. No, lakomisleno je ignorirati statistike koje pokazuju da djeca koja muče životinje mogu doći na opasan put koji može ići samo prema još gorem, ako se takvo ponašanje ne popravi. Studije su pokazale da postoji puno veća vjerojatnost da su nasilni i agresivni kriminalci u djetinjstvu zlostavljali životinje, nego kriminalci koji se ne smatraju agresivnima.

Kanadsko istraživanje provedeno 1999. na 63 osumnjičena za okrutnost prema životinjama – u rasponu od zanemarivanja životinje pa do namjernog ubijanja – pokazalo je da je 78 posto njih također bilo optuženo za prijestupe koji su uključivali nasilje ili prijetnju nasiljem prema ljudima. Istraživanje iz 1997. je pokazalo da je 46 posto kriminalaca osuđeno zbog seksualnih ubojstava, prije toga napravilo čin okrutnosti prema životinjama. Anketa među psihijatrijskim pacijentima koji su opetovano mučili pse i mačke otkrila je da svi također imaju visok stupanj agresivnosti i prema ljudima. Sva su djeca, uključena u ubojita pucanja iz vatrenog oružja u školi posljednjih godina, prvo 'vježbala' na životinjama.

Djeci koja pucaju u školi zajedničko je nasilje nad životinjama

- travanj 1999. Littleton, Colorado. Eric Harris i Dylan Klebold iz vatrenog su oružja ubili učitelja i 12 svojih kolega učenika, a ranili više od 20. Oba tinejdžera su se navodno hvalila osakaćivanjem životinja.

- svibanj 1998. Springfield, Oregon. Petnaestogodišnji Kip Kinkel je ubio roditelje i pucao iz vatrenog oružja u restoranu svoje srednje škole, ubivši dvoje te ranivši 22 ljudi. Bio je poznat po mučenju životinja, hvalivši se kako je raznio kravu te ubijao mačke i vjeverice tako da bi im stavio petardu u usta.

- ožujak 1998. Jonesboro, Arkansas. Trinaestogodišnji Mitchell Johnson i jedanaestogodišnji Andrew Golden povukli su školski protupožarni alarm i tada ubili četvero svojih razrednih kolega i učitelja. Golden je navodno imao običaj ubijanja pasa pištoljem.

- prosinac 1997. West Paducah, Kentucky. Četrnaestogodišnji Michael Carneal ubio je iz vatrenog oružja troje učenika tijekom školske molitve. Carneala se čulo kako priča o bacanju mačke u lomaču.

- listopad 1997. Pearl, Mississippi. Šesnaestogodišnji Luke Woodham je iz vatrenog oružja ubio dvojicu svojih razrednih kolega i ranio sedmero njih, nakon što je svoju majku izbo nožem na smrt. Woodhamov dnevnik je otkrio da su u trenutku 'istinske ljepote' on i njegov prijatelj izudarali, zapalili i mučili njegovog vlastitog psa Sparklea do smrti.