26.06.03. Ubojstvo u Karlovcu
Povodom mucnog ubojstva psa u Karlovcu Prijatelji životinja traže hitno rješenje postupka i odgovarajuću kaznu za počinjeni zločin
'Evo ti tvoje nevine životinje!' rekao je, nakon što mu je pucao u noge, a zatim i u glavu
Prije nekoliko dana na našu adresu stiglo je šokantno pismo. Pismo smo ostavili u cijelosti, odnosno nedirnuto kako biste sami proživjeli bol, strah i tugu jedne Karlovčanke, koja je, ne sluteći katastrofu koja će ju zadesiti, krenula u šetnju sa svojim psom Dartom.
Prijatelji životinja odlučili su se zauzeti za ovaj slučaj te prenijeti ga u javnost putem medija, kao i poduzeti sve potrebno kako bi se taj slučaj istražio, a počinitelj kaznenog djela, bez obzira na njegov utjecaj i moć, odgovarajuće kaznio. S tim u svezi već smo kontaktirali državno odvjetništvo kako ovaj slučaj ne bi pao u zaborav.
Već je bilo previše slučajeva ubijenih pasa i mačaka gdje su se lovci 'izvlačili' na članak 54. Zakona o lovu, iako taj članak nalaže da se životinja prvo pokuša otjerati, pa uhvatiti te, ukoliko nijedno od toga ne uspije - 'odstrijeliti' je, odnosno ubiti. No, lovci su taj 'Zakon' uvelike zlorabljivali te ubijali sve životinje kako im se svidjelo. Pri tom su često ugrožavali i živote vlasnika životinja koji su se nalazili u njihovoj blizini te ubijali životinje koje uopće nisu bile u lovištu, često puta i u samim naseljima, pa i dvorištima vlasnika.
Prijatelji životinja već su u nekoliko navrata tražili promjenu spomenutog članka Zakona o lovu, ali nikada ništa nije promijenjeno. To zapravo i nije čudno, s obzirom da u Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva, nadležnom za lovstvo sjede upravo oni - lovci. Na sveopće zgražanje hrvatske i svjetske javnosti, svi slučajevi iznimne okrutnosti prema životinjama bili su ignorirani i zataškavani, bez obzira na stotine prosvjeda naše i inozemnih udruga i pojedinaca. Slučaj kojeg prenosimo, samo je jedan u nizu bolesnog iživljavanja na životinjama.
'Nekim kronološkim redom ću vam pokušati ispričati cijelu priču sa što više detalja. Dana 19.06.2003.g između 9 i 9:40 ujutro bila sam u uobičajenoj šetnji sa kućnim ljubimcem Dartom, pasmine američki stafordski terijer, starim dvije godine, u šumi Kozjača u Karlovcu. Kada smo prošli pored lovačke kuće, nakon nekih 30 m, sreli smo čovjeka u civilu, s puškom na ramenu te pratnji dviju maloljetnih djevojčica, za koje sam pretpostavila da su mu kćeri. Zavezala sam Darta i kada sam došla do njih čovjek mi je rekao da ne smijem sa psom u šumu jer je to lovište. Odgovorila sam da zato jer bi ga najvjerojatnije ubili kao što ubijaju druge nevine životinje. Sve se to odvijalo dok sam prolazila pored njih. Kada smo već svatko krenuli na svoju stranu, pustila sam Darta s povodnika i okrenula se, a dotični je već uperio pušku i pucao u mog ljubimca koji je stajao neki metar od mene, a on je bio udaljen nekih 20 m, dok su mu djeca stajala iza njega i sve to gledala. Prvi metak Darta pogađa u zadnje noge i on pada jako cvileći, no odmah zatim drugi ga metak pogađa u glavu, te mi čovjek govori evo ti tvoje nevine životinje. Djeca počnu plačući bježati i on za njima. Ja pokušavam na rukama nositi psa misleći da ga mogu spasiti no nakon nekoliko koraka padam slomljene snage i boli. Vrištim, plačem te nakon par trenutaka dolazi mi neki čovjek te mi posuđuje mobitel da zovem brata i tatu. Čovjek mi još jednom pomaže podignuti Darta na ruke ali nisam ga mogla dalje nositi. Sjedim na putu kraj svog umirućeg psa koji mi umre. Bol koju sam osjećala bila je tako jaka da sam mislila da će mi puknuti srce. Čovjek ode da mojima pokaže put do mene i netom nakon toga dolaze dva lovočuvara privučeni mojim vrištanjem. Govore mi da nisu čuli pucanj što potvrđuje da je nosio malokalibarsku pušku koja se koristi za krivolov jer je nečujna, i da nikoga nisu sreli na putu, jer je lik najvjerojatnije zbrisao u šumu koju pozna kao svoj džep. Lovočuvari su mi rekli da taj dan nitko osim njih trojice(jedan je bio kod lovačke kuće)ne smije biti sa oružjem u šumi. Dolaze brat i tata, te brat otrči misleći da će ga naći. Jedan od lovočuvara ode po lopatu a mene pošalju da se odem oprati jer sam bila sva krvava. Zakopaju mi psa. Kada sam došla kući zvala sam policiju i ispričala cijelu priču, čak je i svjedok došao kod mene i potvrdio što je vidio. Policajac mi kaže da je slučaj ozbiljan jer je moj život bio ugrožen. no tek sada počinju drame. Sve se zna, ime mu je Dubravko Halovanić, lovac je, ima pušku, djecu te dobi (jedna 6,druga 12 god.)i umirovljeni je stožerni brigadir u Karlovcu. Dao je izjavu policiji da ga je ubio jer je mislio da će ga pas napasti, o čemu nije bilo ni govora. Nakon frke koju je digla kolegičina mama ipak me zovu i pitaju da li želim podnositi kaznenu prijavu protiv njega na što odgovaram naravno. Mogu ga jedino prijaviti zbog materijalne štete i oduzimanja imovine, a za ugrožavanje života i pretrpljeni strah nije bitno jer sam samo običan građanin ovog grada i može mi se raditi što se želi. Ova osoba je jako utjecajna u Karlovcu, zakon ga štiti i ne mogu mu ništa, ali je samo pitanje vremena kada će se to ponoviti ili će ne daj Bože ubiti čovjeka zbog krivog pogleda. Još uvijek sam potresena i pijem Apaurine da mogu zaspati.
'Pitam se kakva je to osoba koja to može učiniti dok ga gledaju vlastita djeca. Odvjetnik kojem sam se obratila za pomoć odbio je slučaj kada je čuo o kome se radi, jer dotični navodno ima rođaku u državnom odvjetništvu u karlovačkom sudu, tako da će najvjerojatnije cijeli slučaj biti odbijen a krivac će i dalje slobodno šetati i pucati na koga stigne. Znam samo da je promašio Darta da bi pogodio mene što bi meni u tom trenutku bilo draže nego da je njega ubio. Još nešto, kada sam po drugi puta otišla na policiju pitati što je riješeno i jesu li ga našli rečeno mi je da nisu i da ga još nisu ispitali, što je bila laž. Policajac koji je htio sve riješiti kako se spada dobio je po 'nosu' i navodnu mu se prijetilo otkazom. To je ukratko to. Ako sam nešto propustila javite, spremna sam odgovoriti na svako pitanje jer znam da govorim istinu. Hvala što ste mi se javili, a ja ću se pridružiti udruzi te barem pomoći drugim ljudima da se to njima ne dogodi. Hvala još jednom jer svaka podrška mi je dobrodošla.'
Renata Potlaček, Karlovac
Što još reći nakon svega?! Zar je moguće da takvi ljudi postoje i zar je moguće da će takav čovjek sutra slobodno šetati ulicama?!? Ponovno nositi pušku i ubijati?
Prijatelji životinja i gospođa Potlaček traže pravdu. Tražimo kaznu za počinitelja. O ovom slučaju izvijestit ćemo svjetsku javnost kako bi vidjela kakav je odnos prema životinjama u našoj zemlji, kako prolaze počinitelji tih zločina i kako se žrtvama njihovih nedjela prijeti, zabranjuje iznositi svoju istinu u javnost, te kako se počinitelji zbog svojih 'veza i poznanstva' uspješno provlače nekažnjeno.
