Prijatelji životinja - Suvremeni životinjski logori

Suvremeni životinjski logori

| More

'Zamislite ogromni hangar s drvenim pregradama i nasjeckanom slamom na podu, a nigdje nema prozora. Kada tamo stave jednodnevne piliće izgleda kao da ima puno mjesta po kojem trče male paperjaste loptice te jedu i piju iz automatskog korita. Jaka svjetla ostaju upaljena gotovo 24 sata osim na pola sata kad se gase. To nije zato da bi pilići mogli odrijemati tih pola sata nego zato jer ako nikad ne bi vidjele mrak a svjetla nestane zbog kratkog spoja ili nestanka struje, oni bi se uspaničili i neki od njih mogli bi se zgnječiti tako jako da umru.

'Nakon sedam tjedana, neposredno prije nego će ih ubiti za meso pomoću trikova ih tjeraju da rastu duplo brže nego prirodno. Neprestano svjetlo je dio trika jer tako jedu puno dulje i puno više nego je normalno. Najveći trik je u hrani koju im daju, a koja je prepuna proteina jer će im se tako povećati težina - a ta hrana često sadrži sušene komadiće drugih pilića.

'A sada zamislite isti hangar s pilićima koji su potpuno odrasli. Svaka ptica je teška 1,8 kg, a na raspolaganju ima prostor koji nije veći kompjuterskog monitora. Slama i suharci još se jedva mogu vidjeti jer nisu promijenjeni od prvoga dana tako da su sada zatrpani izmetom od prije sedam tjedana pa do danas. Pilići su narasli tako brzo da još uvijek pijuču kao ptići i imaju plave oči kao ptići, ali im je veličina kao kod odraslih ptica.

'Ako pažljivo pogledate, vidjet ćete da su neke ptice mrtve. Ostale se ne obaziru na to, nego i dalje jedu i piju, te sjede i predišu. To je zbog toga što njihova srca ne mogu napumpati dovoljno krvi da nahrani njihova velika tijela. Mrtve i umiruće ptice se skupljaju i odstranjuju svakog dana.'*

Pilići doslovno polude u kakvim ih se uvjetima drži: na stotine njih u jednom objektu, bez mogućnosti da se pomaknu. Zbog ozbiljnih stresova uzrokovanih takvim uvjetima, životinje često postaju krajnje agresivne i napadaju jedne druge, pa od muke neki pobijesne i počnu napadati druge piliće. Pilići kljucaju kljunovima jedan drugoga do smrti, svinje odgrizaju jedna drugoj repove. U pokušaju da spriječe te 'poroke', farmeri često odsijecaju pilićima kljunove vrućim noževima, radije nego da im daju više prostora ili učine njihovu okolinu ugodnijom. Bol koju pri tom osjećaju, jednaka je boli koju čovjek osjeća kad bi mu se iščupao nokat iz prsta.

Zbog toga što ih se kljuka hormonima, antibioticima i lijekovima s kojima im se neprirodno ubrzava razvoj kako bi dobili što više mesa, pilićima masovno pucaju i lome se kosti. Skoro svaki drugi pilić ima slomljene noge zbog toga, da ne govorimo o užasnoj boli koju pri tom osjećaju. Sve to ljudi rade isključivo radi profita, svakoga sata opetovano ubijajući na stotine tisuće životinja.

90% pilića boluju od raznih povreda prije nego što ih ubiju, a preko 30% imaju slomljene kosti - posebno noge. Užasno ih je vidjeti kad hodaju slomljenih nogu, odrezanog kljuna, i pretučene od radnika na farmi. Bol koji osjećaju ne možemo ni zamisliti. Kad bi mogli pričati, bio bi to veliki bolni urlik koji ledi krv u žilama.

'U gajbi za oprasivanje nalazi se metalno oruđe nalik na češalj s velikim zupcima između koji odvajaju krmaču od praščića. Ona leži na svojoj strani a ova zapreka ju sprječava da mazi svoje praščiće, da ih liže ili čini bilo koju stvar koju bi željela. Praščići mogu doći do majčinih dojki da sišu, ali niti jedan drugi kontakt nije moguć.

'Nakon 3-4 tjedna dojenja, praščiće odvajaju od majke i smještaju u boksove za praščiće koji su poslagani jedan povrh drugog. U divljini bi sisali još najmanje dva mjeseca. Promatrala sam praščiće kojima je dozvoljen humaniji život, i oni su skakali uokolo na svježem zraku, naganjali jedan drugoga, prevrtali se i igrali radeći psine, i zapravo su izgledali kao lutkice. Praščići na farmama su strpani zajedno i ne mogu čak ni pobjeći jedan od drugoga ako se žele tako igrati. Od dosade i frustriranosti obično počnu gristi rep jedan drugome, često uzrokujući grozne povrede.

'Pa kako da farmeri to spriječe? Jednostavno - oni odrežu praščićima repove ili im povade zube. To je jeftinije nego da im daju više prostora.'*

'Kad bi mladi ljudi shvatili što je umiješano u proizvodnju svinja na farmama, nikada više ne bi dotakli meso.' - James Cromwell, farmer Hagget u filmu Praščić Babe

* Isječci iz knjige Kako postati, biti i ostati vegetarijanac ili vegan? britanske autorice Juliet Gellatley

Suvremeni životinjski logori

Vezane teme

Također pogledajte

Akcije

Reakcije, zahtjevi i prijave

Facebook preporuke