15.11.19. Zamolba za izmjenom Pravilnika o uvjetima kojima moraju udovoljavati skloništa za životinje
Ministarstvo poljoprivrede
n. r. gđa Marija Vučković, ministrica
Ulica grada Vukovara 78
10 000 Zagreb
Predmet: Zamolba za izmjenom Pravilnika o uvjetima kojima moraju udovoljavati skloništa za životinje
Poštovana ministrice Vučković,
upućujemo Vam zamolbu za hitnu izmjenu Pravilnika o uvjetima kojima moraju udovoljavati skloništa za životinje (NN 99/2019) zbog toga što sadrži odredbe koje su ili neusklađene sa Zakonom o zaštiti životinja ili nefunkcionalne ili neprovedive u radu skloništa. Zbog tih razloga postoji opasnost da se ovim Pravilnikom naruši cjelokupni sustav zbrinjavanja napuštenih životinja u Hrvatskoj, zbog čega ga treba hitno izmijeniti.
Ovim putem želimo ukazati i na proceduralne pogreške u donošenju Pravilnika. Tijekom rada Povjerenstva na Pravilniku, na sastancima nisu vođeni zapisnici, što je suprotno članku 8. Poslovnika o radu Povjerenstva. Također, na stranicama e-savjetovanja do danas (iako je Pravilnik već na snazi) nije objavljeno Izvješće iz kojeg bi bili vidljivi stavovi Ministarstva o mišljenju građana, čime je prekršen čl. 11. st. 4. Zakona o pravu na pristup informacijama. Usto, na javnoj raspravi objavljen je dokument Pravilnika s odredbama koje Povjerenstvo tijekom rada na ovom propisu nije niti donijelo niti se oko njih usuglasilo. Izmjene je radila osoba koja nije prisustvovala sastancima Povjerenstva, a nisu se uvažila ni naknadna upozorenja i zamolbe, niti je Povjerenstvo dobilo ikakvu povratnu informaciju.
Stoga u nastavku ovoga dopisa slijede detaljno argumentirane sporne odredbe zbog kojih molimo da se sto prije izmijeni Pravilnik kako ne bi ugrožavao rad skloništa, lokalnih zajednica i udruga te sprječavao provedbu Zakona o zaštiti zivotinja:
U čl. 2. problematičan je pojam ''privremeni udomitelj'' koji je za potrebe ovog Pravilnika definiran kao: ''posjednik koji drži do 20 odnosno 20 pasa ili mačaka starijih od šest mjeseci u svrhu udomljavanja, koje mu je povjerilo na čuvanje sklonište s kojim o tome ima sklopljen ugovor".
Ova definicija u suprotnosti je sa člankom 55. Zakona o zaštiti životinja, zbog čega je Pravilnik nezakonit i treba ga mijenjati.
Naime, čl. 55. Zakona propisuje da posjednik koji drži više od devet pasa ili mačaka starijih od šest mjeseci u svrhu udomljavanja mora imati uvjete držanja i skrbi o psima i mačkama sukladno članku 61. Zakona, a može u svrhu udomljavanja držati samo pse odnosno mačke koje mu je povjerilo na čuvanje sklonište s kojim ima sklopljen ugovor o tome. Sklonište osigurava označavanje pasa i mačaka te sterilizaciju, vodi propisane evidencije i oglašava pse te mačke u svrhu udomljavanja, a slobodno živuće mačke vraća u prvobitno stanište. Posjednik koji pak drži više od 20 mačaka odnosno pasa starijih od 6 mjeseci u svrhu udomljavanja mora udovoljavati uvjetima za sklonište za životinje i biti odobren kao sklonište.
Dakle, Pravilnikom se propisuju stroži uvjeti za držanje pasa i mačaka u svrhu udomljavanja od onih koji su propisani Zakonom. Zakon o zaštiti životinja posjednicima koji imaju manje od devet pasa ili mačaka starijih od šest mjeseci u svrhu udomljavanja ne propisuje da moraju imati ugovor sa skloništem i određene uvjete držanja životinja, već moraju ispunjavati samo općenite odredbe Zakona: osigurati uvjete držanja kućnih ljubimaca u skladu sa člankom 51., kontrolu razmnožavanja kućnih ljubimaca u skladu sa člankom 52., odgoj i školovanje kućnih ljubimaca u skladu sa člankom 53. i način držanja kućnih ljubimaca prema njihovim potrebama i skrb o njima u skladu s člankom 72. stavkom 5. Zakona. S obzirom na to, Pravilnik ne može propisati da npr. posjednik koji drži jednoga psa mora imati sklopljen ugovor sa skloništem i ispunjavati ostale uvjete koji se odnose na privremene udomitelje.
Kako trenutačna definicija nije usklađena sa Zakonom i nije jednostavna jer treba uključiti privremene udomitelje koji imaju manje od devet pasa, a postoje i oni od 10 do 20 pasa, smatramo da bi se ova tema svakako trebala raspraviti na sastanku zainteresiranih članova Povjerenstva i uskladiti sa Zakonom.
---------
Čl. 3., st. 2. glasi:
(2) Ograda skloništa mora osigurati primjerenu vizualnu izolaciju od okoliša na način da se životinje u skloništu zaštite od uznemiravanja.
Predlažemo da se ova odredba briše.
Svako sklonište je ograđeno, ali velika većina postojećih skloništa nema ogradu koja vizualno izolira od okoliša. Kod većine niti ne postoji nikakva potreba da se psi štite od uznemiravanja vizualnom izolacijom od okoliša jer su skloništa cijela ili jednim dijelom okružena šumom ili su pak udaljena od naselja i prometnica i pse nema tko uznemiravati. Stajalište je voditelja skloništa čija mišljenja smo tražili da vizualna izolacija skloništa od okoliša ničime ne pridonosi dobrobiti pasa u skloništu, dapače, narušava ju, a pritom i nagrđuje sklonište. Primjerice, osječko sklonište Udruge Pobjede u Nemetinu ima s jedne strane šumu, a s druge livadu i cestu; udaljeno je od ceste 100 m, jedva prođe koji auto dnevno jer je u industrijskoj zoni, a ako netko dolazi blizu skloništa, to je samo netko tko ciljano dolazi u sklonište te nema slučajnih prolaznika i prometa koji bi uznemiravali pse. Mnoga druga skloništa u Hrvatskoj imaju sličnu situaciju i nema nikakve potrebe da se cijelo sklonište vizualno ograđuje od okoliša.
U drugim državama, vizualna izolacija skloništa od okoliša ne stavlja se zbog zaštite pasa, nego zbog drugih, da im ne smeta lavež pasa ako vide aktivnosti izvan ograde. Također, posebno je besmisleno nepotrebno vizualno ograđivati cijelo sklonište ako ono nije blizu drugih objekata ili prometnice. Npr. sklonište u Varaždinu ima zbog vizualne izolacije samo jedan zid zato što je u blizini škola pasa pa da psi iz skloništa lavežom ne smetaju nastavi, a ne zbog njihova uznemiravanja u skloništu. Za potpunom vizualnom izolacijom u ovom slučaj nema nikakve potrebe, što je Ministarstvo itekako trebalo uzeti u obzir i, ako propisuje ovako nepotrebnu i skupu mjeru, trebalo ju je barem propisati samo u slučajevima kada je to potrebno jer je sklonište smješteno blizu drugog objekta kojemu bi mogao smetati lavež pasa, a nikako zbog zaštite pasa u skloništu.
Voditelji skloništa navode i sljedeće argumente protiv propisivanja takve obaveze:
- Psi su društvena bića i u skloništu im je dosadno, osobito s obzirom na činjenicu da neki, teže udomljivi psi, provedu u skloništu više godina. Važno im je da vide van, da promatraju okoliš, što im je jedino uzbuđenje i psihička stimulacija veći dio dana, s obzirom na to se ne stignu svi triput dnevno šetati, a takvim vanjskim podražajima djelomično im se osigurava privikavanje na vanjski svijet i socijalizacija. Njih ne uznemirava pogled preko ograde skloništa na auto u daljini, livadu, šumu, već je to pozitivno za njih, pa vizualna izolacija može samo štetiti psima, a ne zaštititi ih od uznemiravanja, i ne pridonosi povećanju dobrobiti životinja u skloništu. S vizualnom izolacijom psi bi mogli vidjeti samo jedni druge. To bi bilo slično situaciji da zabranimo prozore na kućama da nas ne bi netko uznemiravao, pa možemo vidjeti samo svoje ukućane. Niti je nama potrebna vizualna izolacija od okoliša, niti pse treba vizualnom izolacijom štititi od nepostojećeg uznemiravanja iz okoliša.
- Riječ je o apsurdnom i prevelikom zahtjevu i financijskom izdatku za skloništa, a ne pridonosi dobrobiti životinja i psima neće biti bolje. Naime, u svrhu vizualne izolacije skloništa od okoliša, na postojeće ograde skloništa bi trebala nabijati daske, stavljati gustu neprozirnu ceradu, posaditi čemprese i slično raslinje i čekati da narastu, a onda ih redovito obrezivati i sl. Ništa od toga nije jeftino i sve zahtijeva angažman i vrijeme ionako uvijek premalog broja osoblja u skloništu. Usto, nepotrebno je i za pse, kojima ne pomaže, i za ljude. Sve to predstavlja značajan trošak i postojećim skloništima na kojima će takva izolacija izgledat ružno i skloništima koja se tek trebaju otvoriti. Treba imati na umu da skloništa moraju uložiti trud da svaki mjesec osiguraju osnovne potrepštine, kao što je hrana za životinje, a kamoli da u svojem budžetu imaju novaca za dodatne, nepotrebne troškove kojima se ne poboljšava kvaliteta života psima u skloništima. Vizualna izolacija od okoliša radi sprječavanja uznemiravanja životinja upravo je jedan takav, ničim opravdan, trošak i teret za skloništa.
Zaključujemo i da je u ovome trenutku to najmanji problem koji skloništa imaju te, zbog svih navedenih razloga, kao i zbog toga što nije bio na javnoj raspravi niti se o njemu raspravljalo i odlučivalo na sastancima Povjerenstva, predlažemo da se čl. 3., st. 2. briše.
---------
Čl. 6., st. 8. glasi:
(8) Sklonište mora imati zatvoreni sustav za prikupljanje i odvođenje otpadnih voda.
Predlažemo da se ova odredba briše.
Ova odredba dodana je u Pravilnik nakon javne rasprave, a mogla bi opasno ugroziti postojeća skloništa i usporiti osnivanje novih, što nam nije u interesu. Naime, raspravljali smo o tome mnogo puta na sastancima Povjerenstva i zaključili da nije vrijeme ni trenutak nametati skloništima obaveze koje nemaju izravne veze ni sa Zakonom o zaštiti životinja ni s dobrobiti životinja, već naglasak treba biti na uvjetima vezanima uz poboljšanje dobrobiti životinja.
Izlijevanje otpadnih voda po skloništu neznatno utječe na zdravlje i dobrobit životinja, već na to upravo utječe redovito čišćenje. U svim skloništima izmet životinja uklanja se iz boksova koji se trebaju redovito čistiti te se na taj način sprječavaju neugodni mirisi i zaraze u skloništu. Dakle, skloništa funkcioniraju tako da se skuplja izmet po kavezima i s prostora gdje psi borave grupno te taj izmet niti ne dospijeva u otpadne vode i ne može zagaditi. Skloništa su građena tako da u njima nema bara, potoka ili bilo kakvih izvora vode koji bi privlačili komarce i druge insekte. Izmet ostaje na betonu, travi ili šljunku, i na to će ići muhe dok se ne pokupi – to utječe na higijenu u skloništu, a ne uvođenje kanalizacije. Stoga se pojava neugodnih mirisa, komaraca i drugih insekata u skloništu sprječava higijenom i redovitim čišćenjem više nego bilo čine drugim.
Gradnja zatvorenog sustava za prikupljanje i odvođenje otpadnih voda predstavljala bi za skloništa golem financijski izdatak, a dobrobit životinja ne bi bila ništa veća nego što je sada, kada ne postoji takav sustav i svejedno nije u skloništima ugroženo zdravlje životinja i ljudi, već ona normalno funkcioniraju i bez toga. Insistiranje na izgradnji takvog sustava i nametanje tako visokog standarda može zatvoriti postojeća skloništa i spriječiti izgradnju novih jer gotovo nijedno sklonište nema taj sustav u potpunosti, i skloništa se neće moći niti širiti niti graditi. Za usporedbu, 80 posto farma za uzgoj životinja radi hrane u Hrvatskoj je bez odvodnje, mnoge još imaju zemljani pod, iako se na jednome mjestu nalazi velik broj životinja, te je nerealno očekivati da bi skloništa mogla zadovoljiti ovaj uvjet. Iza svake farme je jezero puno izmeta ili potok koji teče u vodu gdje ide izmet. Ako krave slobodno pasu na livadama, tu obavljaju i nuždu, i za to nemaju izgrađenu kanalizaciju. Isto tako, sustav za prikupljanje i odvođenje otpadnih voda nemaju ni parkovi za pse u kojima se preko dana skuplja velik broj pasa koji tu obavljaju nuždu jer to bi bilo apsurdno s obzirom na to da se izmet pokupi jednako kao što se to radi u skloništima. Pozdravljamo uvijek inicijative koje utječu na povećanje dobrobiti životinja, no smatramo da ovo nije važno za životinje i nije nešto čime bi se sada Pravilnik trebao baviti, a može zatvoriti skloništa i spriječiti izgradnju novih. Kada će sve farme za uzgoj životinja za klanje imati sustav kanalizacije, onda možemo ići na tu razinu za skloništa za pse i mačke.
Ukazujemo i na problem o kojemu smo raspravljali na sastancima Povjerenstva kada smo propisali da podloga za pse u vanjskim prostorima gdje se drže životinje mora biti izvedena od najmanje pijeska, šljunka ili sličnog materijala, dakle, da sklonište ima i zatvoreni dio i vanjske kućice, što je odlično i tako treba i ostati. No, ako će u Pravilniku ostati propisana obaveza izgradnje sustava za prikupljanje i odvođenje otpadnih voda, tada se i taj dio Pravilnika neće moći provesti jer se skloništa neće moći širiti s obzirom na to da bi se morao spajati svaki metar s postojećom kanalizacijom. Dakle, nelogično je Pravilnikom dopustiti dvorišta s podlogom od npr. šljunka i mogućnost držanja pasa na otvorenom uz kućicu i nadstrešnicu, što je odlično propisano, i istodobno tražiti kanalizaciju jer je to besmisleno i neprovedivo! Možemo li uopće zamisliti što bi to značilo i kolike sve radove i investicije za npr. sklonište u Čakovcu koje na golemoj površini skrbi za više od 600 pasa i jedva uspije spojiti kraj s krajem? To bi jednostavno značilo zatvaranje skloništa, a time i programa kastracije romskih naselja koji još nije gotovo, a pokrenulo ga je i vodi Ministarstvo. Ili za površinu skloništa Udruge Pobjede od npr. 4000 kvadrata, gdje bi se zahtijevala velika kopanja, drenaža, betoniranje i mnogi drugi opsežni radovi? To je nemoguće izvesti i sve skupa nema smisla i obeshrabruje skloništa od provedbe odredbe koja bi zaista mogla povećati dobrobit pasa u skloništu.
Zato smatramo da ovu odredbu treba brisati jer skloništa to ne mogu provesti, već stvari koje su vezane za zaštitu okoliša treba rješavati druga inspekcija, ako se to mora napraviti.
---------
Čl. 10., st. 2. glasi:
(2) U skloništu mora biti imenovan voditelj skloništa kao odgovorna osoba.
Predlažemo da se nakon ovog stavka vrati odredba koja je bila u verziji Pravilnika koji je bio na javnoj raspravi:
(3) Voditelj skloništa za životinje mora posjedovati osnovna znanja vezana za promociju.
Nažalost, veliki je problem što u Hrvatskoj još ima skloništa koja niti znaju kako niti rade osnove oglašavanja životinja i promocije skloništa. Primjerice, dva predstavnika skloništa izjavila su na sastanku skloništa u Dumovcu da se uopće ne bave promocijom skloništa i oglašavanjem životinja za udomljavanje. Jedan od njih čak ne zna što je Facebook i da se preko te društvene mreže može udomiti velik broj životinja. U praksi ima voditelja skloništa koji ništa ne rade po pitanju promocije, čak im je to glupo. Voditelji skloništa, osobito oni stariji, nisu nužno osobe koje imaju znanje o tome što je oglašavanje i kako promovirati sklonište, a bez toga nema fluktuacije pasa u skloništima. Stoga ih treba naučiti osnovama, a to je da su udomljavanje i promoviranje skloništa bitne djelatnosti skloništa i svi moraju imati osnovna znanja o tome. Naime, voditelj skloništa mora znati najosnovnije o tome kako životinju oglasiti, staviti oglas na društvene mreže, promovirati udomljavanje životinja i samo sklonište kroz javne medijske akcije (primjer Dumovca koji je uspješan u tome i ulaže jako mnogo u promociju; Udruga Pobjede većinu pasa udomi oglašavanjem preko Facebooka itd.). Samo skupljanje životinja i njihovo držanje u skloništu bez toga nema smisla, već danas voditelj kvalitetnog skloništa većinu vremena provodi upravo baveći se marketingom i promocijom.
Iako čl. 68. Zakona o zaštiti životinja propisuje da se svi napušteni i izgubljeni kućni ljubimci moraju oglašavati kroz jedinstveni informacijski centar koji se nalazi u Upisniku kućnih ljubimaca koji vodi nadležno tijelo, informacijski centar ne obavlja funkciju promocije životinja u skloništu niti samog skloništa. Također, promociju skloništa, rada skloništa i životinja u njemu ne mogu provoditi ni udruge za zaštitu životinja (osim onih koje već vode skloništa), tim više što skloništa niti ne traže od udruga pomoć niti ikakve materijale. No čak i da skloništa traže pomoć od udruga za zaštitu životinja, stavljanje npr. letaka o kastraciji i važnosti udomljavanja na prijemni pult u skloništu nije promocija skloništa ni rada skloništa, nego bi svako sklonište trebalo imati svoju web-stranicu i stranicu na FB-u gdje će predstavljati svoj rad i nuditi pse na udomljavanje, organizirati javne akcije i štandove, surađivati s medijima i promicati javno svoj rad.
Ako je potrebno, Pravilnikom se može detaljnije propisati koja su osnovna znanja vezana za promociju, no i ovako definiran prijedlog jasan je jer je fluktuacija pasa glavni posao skloništa, a promocija rada skloništa glavni posao voditelja skloništa. Također, ako nešto treba jasnije napisati, onda o tome treba raspraviti, a ne u potpunosti odbaciti dobar, logičan i dogovoren prijedlog.
Naime, o tome se puno raspravljalo na sastancima Povjerenstva i usuglašeno je da je to iznimno bitno jer skloništa uspješna u udomljavanju stavljaju naglasak upravo na promociju skloništa i udomljavanja, čemu posvećuju najviše vremena i truda. Sklonište mora znati da mu je to osnova posla – kako promovirati sklonište i životinje u njemu te se po tome razlikuje od VHS-a. Zato bi ova važna odredba za dobro funkcioniranje svih skloništa, a koju je donijelo Povjerenstvo, trebala biti dio Pravilnika.
---------
Predlažemo da se u čl. 11. dodaju/vrate odredbe koje su bile u verziji Pravilnika koji je bio na javnoj raspravi:
(8) Edukaciju voditelja skloništa o područjima iz članka 10. stavka 3. provodi stručna osoba iz područja marketinga i digitalnog marketinga ili osoba koja posjeduje minimalno trogodišnje iskustvo iz područja promocije skloništa te oglašavanja i udomljavanja životinja.
(9) O edukaciji iz članka 10. stavka 3. sklonište je dužno voditi evidenciju.
(10) Osoba koja provodi edukaciju dužna je izdati potvrdu o obavljenoj edukaciji.
Ranije smo objasnili nužnost edukacije voditelja skloništa o promociji. Predloženim odredbama u članku 11. (Osposobljavanje) navodi se na koji način voditelj skloništa može steći tu edukaciju, a o čemu smo detaljno raspravljali na sastancima Povjerenstva i donijeli ovakve prijedloge. Ovime se ne opterećuje nadležno tijelo, već edukaciju mogu provesti npr. voditelji skloništa u Dumovcu, Čakovcu ili Osijeku ili pak stručna osoba iz područja marketinga te su dužni izdati potvrdu o obavljenoj edukaciji.
Stoga se izbacivanjem ovoga prijedloga napravila šteta jer se iz prijedloga vidi da voditelji skloništa moraju imati neku edukaciju o promociji, s obzirom na to da skloništa nisu higijenski servisi i ovise o promociji, a za voditelja skloništa nije važno da ima znanje iz područja veterinarstva (sklonište ima zaposlenog veterinara ili više njih), nego iz područja promocije rada skloništa.
Smatramo da je ovaj prijedlog jasno određen i provediv. Ako Ministarstvo poljoprivrede misli da to treba bolje i drukčije regulirati, neka se to tako raspravi i napravi, ali nije rješenje izbaciti prijedlog koji su predložili voditelji skloništa i usuglasili članovi Povjerenstva.
---------
Čl. 16., st. 3. (Smještaj i površina u izolaciji) propisuje da dimenzije osigurane podne površine za pse, mačke i pitome vretice u izolaciji budu jednake dimenzijama za smještaj tih životinja u skloništu, što je nelogično i teško provedivo. Naime, iako razumijemo namjeru koja je dobra, u praksi izolacija ne može imati iste dimenzije za smještaj životinja kao površine u skloništu jer životinje u izolaciji borave samo kratko i privremeno te je u manjem prostoru izolacije djelatnicima skloništa olakšano liječenje životinja i drugi veterinarski postupci. Također, izolacija ne bi trebala imati ispust, većina skloništa ih nema i zahtjev da korisna podna površina za životinju bude jednaka onoj u smještaju u skloništu nametnula bi nepotrebne i enormne financijske troškove svim skloništima (i postojećima i onima koja planiraju izgradnju) i nepotrebno zakomplicirala njihov rad. Upravo zato smo raspravljali i složili na Povjerenstvu poseban članak s posebnim uvjetima za izolaciju, a nismo ih vezali na opće uvjete, pa molimo da se vrati u čl. 16. odlomak koji je bio u verziji Pravilnika na javnoj raspravi, a maknut je nakon javne rasprave bez obrazloženja:
(1) U izolaciji psi se moraju držati pojedinačno na podnoj površini u skladu s člankom 18. stavkom 1. točkom a) ovog Pravilnika, a ukoliko imaju ispust, on mora biti fizički odijeljen punom ogradom
(2) Korisna podna površina u prostoru za smještaj bolesnih i ranjenih pasa kojima je propisano ograničeno kretanje od strane veterinara može iznositi i manje od 2m 2 .
(3) Korisna podna površina u izolaciji za svako pojedino štene starosti do 3mjeseca mora biti najmanje 0.8m 2 na način da štene može stajati uspravno, okrenuti se, leći te da ga se može njegovati i djelotvorno čistiti.
(4) Mačke i pitome vretice u izolaciji moraju se držati u prostorima najmanje podne površine 1m 2 i visine od minimalno 70 cm,
(5) Za ostale životinjske vrste veličina podne površine mora biti sukladna posebnim propisima te članku 9. stavku 2. ovog Pravilnika,
(6) Za domaće vrste goveda, ovaca, koza, svinja, kopitara i peradi veličina podne površine mora biti sukladna posebnim propisima.
Podržavamo povećanje standarda u skloništima, no mislimo da je trenutačno nerealno propisivati ovakve uvjete za smještaj pasa u izolaciji. O tome se raspravljalo na Povjerenstvu i logično je da psi u izolaciji nemaju iste uvjete kao u dijelu skloništa gdje će biti mjesecima ili godinama. Trenutačno nijedno sklonište nema takvu izolaciju, nijedno sklonište nema ispust u izolaciji i trebalo bi učiniti mnogo posla i preinaka u skloništima da se to doradi, što zahtijeva i goleme financijske troškove. Smatramo važnijim da se u skloništima poveća kapacitet i poboljša skrb za pse, nego da se ruše postojeći prostori za izolaciju i da se grade novi kako bi psi tamo proveli nekoliko dana, dok psi koji su u skloništu više mjeseci ili godina neće imati više mjesta zato što će se budžet skloništa trošiti na proširenje izolacije.
Čl. 16., st. 5. Pravilnika propisuje: ''Korisna podna površina u prostoru izolacije po životinji može biti i manja ako tako odredi veterinar.'' To znači da se Pravilnikom propisuje veliki standard za podne površine u izolaciji, što od skloništa traži brojne preinake i značajna financijska sredstva, a istodobno ovom odredbom veterinar zaposlen u skloništu može proizvoljno tražiti manju korisnu podnu površinu, čak i manju nego što je povjerenstvo Predložilo minimum, i tu nastaje veliki apsurd. Skloništima je sve to veliki trošak pa je prijedlog članova Povjerenstva, koji propisuje minimalne dimenzije podne površine, mnogo korisniji i primjenjiviji u radu skloništa.
Možemo i na sastanku Povjerenstva raspraviti kako problem najbolje riješiti, ali smatramo da ne može ovako ostati jer propisujemo velike uvjete koja traži rušenje postojećih izolacija, a s druge strane, veterinar može odlučiti što hoće pa će jedno sklonište imati veće, a jedno manje podne površine izolacije, neka možda i manje nego što smo mi predložili, ako veterinar tako odluči.
Dakle, Pravilnik treba prilagoditi funkcioniranju skloništa i ovo nije trenutak za povećanje standarda skloništa jer bi ovakav zahtjev za proširenjem dimenzija korisne podne površine za životinje u izolaciji nametnuo skloništima goleme troškove u milijunima kuna, a ne bi bitno utjecao na značajno povećanje dobrobiti životinja u skloništu. Zato ovaj apsurdni članak treba mijenjati.
---------
Čl. 32. (Evidencije): trenutačno glasi:
(1) Evidencije propisane ovim Pravilnikom moraju se voditi svakodnevno u knjigama i čuvati najmanje tri godine, a evidencije iz evidencijskog lista koji se nalazi u Prilogu II. ovoga Pravilnika moraju biti vođene i u elektroničkom obliku.
(2) Evidencije koje se moraju voditi sukladno odredbama ovoga Pravilnika voditelj skloništa dužan je dati na uvid na zahtjev nadležnog tijela ili veterinarske inspekcije, u roku koji odredi inspektor odnosno nadležno tijelo.
Predlažemo da se vrati odredba kojom se traži da skloništa dostavljaju godišnja izvješća o svojem radu nadležnom tijelu:
(3) Evidencije propisane ovim Pravilnikom moraju se kao godišnje izvješće o radu skloništa dostaviti nadležnom tijelu elektroničkim putem do kraja ožujka tekuće godine za razdoblje od 1.1. do 31.12. protekle godine.
Ovo je iznimno bitno, o tome smo raspravljali puno na sastancima. Također, to su nam savjetovali stručnjaci iz Ministarstva financija i Ministarstva uprave te drugi stručnjaci da svakako u Pravilnik uvrstimo obavezu slanja godišnjih izvješća, da je to osnova kontrole rada te tako rade i drugi. Nema zakonske prepreke za to i to ne bi bilo nikakvo opterećenje za Upravu. Podaci se mogu i ne moraju obrađivati, ta odredba obavezuje skloništa, a ne Upravu. Slanjem godišnjih izvješća postiže se znatno veća kontrola rada skloništa, a Uprava odlučuje što će s tim informacijama.
Naime, ovaj Pravilnik donesen je na temelju čl. 61., st. 7. Zakona o zaštiti životinja koji propisuje:
Način držanja životinja u skloništu, osposobljenost osoblja koje sakuplja životinje i brine se o njima u skloništu, postupanje sa životinjama, rad skloništa te sadržaj i način vođenja upisnika skloništa pravilnikom propisuje ministar.
Pod rad skloništa ubrajaju se i evidencije i dostavljanje godišnjih izvještaja. Dakle, osnovni dio koji se tiče rada skloništa je da daje izvješće o svojemu radu nadležnom tijelu koje je donijelo Pravilnik i koje donosi rješenje o udovoljavanju uvjetima za početak rada skloništa. Ništa u Zakonu ne sprječava da se to propiše na način kako smo predložili jer slanje godišnjih evidencija o radu nadležnom tijelu spada pod rad skloništa i zapravo je jako bitan dio rada skloništa.
---------
Čl. 35. glasi:
(1) Skloništa koja do dana stupanja na snagu ovoga Pravilnika obavljaju djelatnost na temelju rješenja nadležnog tijela moraju se uskladiti s odredbama ovoga Pravilnika u roku od šest mjeseci od stupanja na snagu ovoga Pravilnika.
(2) Odredbama ovoga Pravilnika ne izuzimaju se iz primjene odredbe drugih pozitivnih propisa.
Smatramo da se ova odredba treba obavezno mijenjati. Trenutačni rok od šest mjeseci za usklađivanje skloništa s Pravilnikom prekratak je s obzirom na skup i složen zahtjev da skloništa moraju imati vizualnu izolaciju od okoline i izgraditi zatvoren sustav za prikupljanje i odvođenje otpadnih voda, kao i povećati dimenzije podnih površina u izolaciji. Ako se prihvate naši logični prijedlozi da se iz ovoga Pravilnika brišu neprovedive odredbe, tada rok može biti manji, o čemu možemo raspraviti na sastanku Povjerenstva.
Stoga se i zbog ovoga članka treba mijenjati Pravilnik, odnosno predložena prijelazna razdoblja dogovorena na Povjerenstvu i bez nepotrebnih i golemih financijskih izdataka za nepotrebne zahtjeve. Ta razdoblja predložena su tako da Pravilnik može stupiti na snagu čim prije, što i je cilj, da neke stvari koje mogu stupe odmah na snagu, a neke koje ne mogu da imaju što kraći rok do stupanja na snagu.
S obzirom na sve navedeno, zahvaljujemo na razumijevanju, uvažavanju naših primjedbi i što će Pravilnik ići u izmjenu, a što je nužno za dobrobit životinja, Uprave, rada skloništa i provedbe Zakona o zaštiti životinja.
S poštovanjem,
Luka Oman
predsjednik Udruge
posebni savjetnik ministra poljoprivrede za područje zaštite životinja
U Zagrebu 15. studenoga 2019.
