Kravlji sir i renet

U proizvodnji sireva koristi se renet (sirilo) koji sadrži enzim chymosin. Rennet gruša mlijeko, razdvajajući sir i sirutku (vodenasti dio mlijeka). Izvor reneta je 4. želudac tek rođene teladi. Krave…
SHARE

U proizvodnji sireva koristi se renet (sirilo) koji sadrži enzim chymosin. Rennet gruša mlijeko, razdvajajući sir i sirutku (vodenasti dio mlijeka). Izvor reneta je 4. želudac tek rođene teladi. Krave nemaju taj enzim. Chymosin se dobiva pranjem i sušenjem želučane opne, koja se zatim usitni i potom namače u bornoj kiselini. Ponekad se dodaje pepsin umjesto chymosin-a. Pepsin se najčešće dobiva iz 4. želuca krave ili rijeđe iz svinja. Pepsin se ponekad miješa s reninom (chymosin).

Sirevi mogu biti proizvedeni s renetom iz biljnog izvora. U prošlosti koristili su se listovi smokve, dinja, divlji čičak i šafranika. Sada se najčešće koriste sirevi proizvedeni upotrebom reneta iz gljive Mucor miehei ili bakterijama Bacillus subtilis ili Bacillus prodigiosum.

Genetičkim inženjeringom enkodirali su se mikroorganizmi iz chymosina. DNA iz chymosina (želučane opne teladi) uštrcani su u grupu mikroorganizama koji prozvode isti rezultat kao sam chymosin. Alternativno, chymosinov DNA može biti enkodiran sintetički bez upotrebe životinjskih organizama. To je dobro radi nestajanja potrebe za ubijanjem teladi za proizvodnju sireva. Nažalost, ne postoji zakonska obveza da proizvođač deklarira da li je korišten životinjski, genetski ili biljni renet.

Niti jedna vrsta sira nije ekskluzivno garantirana bez reneta životinjskog podrijetla, a teško je uopće pronaći mliječni proizvod za koji ste sigurni da ne sadrži neki od životinjskih enzima ili sl.

S obzirom na etičke i ekološke probleme povezane s proizvodnjom mliječnih proizvoda, prelazak na veganske alternative jednostavan je način smanjenja patnje životinja i negativnog utjecaja na okoliš. Danas postoji širok izbor biljnih sireva koji ne sadrže životinjske enzime, a dostupni su u raznim okusima i teksturama. Biljne zamjene za sir mogu se temeljiti na orašastim plodovima (poput indijskih oraščića, badema ili makadamije), soji, krumpirovom škrobu, kokosovom ulju ili fermentiranim kulturama koje oponašaju okus i teksturu tradicionalnih sireva. Također, sve je više proizvoda s dodatkom biljnog proteina i probiotičkih kultura koje poboljšavaju okus i hranjivu vrijednost veganskih sireva. Od kremastih namaza do tvrdih i topljivih sireva, opcije su brojne i lako dostupne, čineći prijelaz na veganstvo jednostavnijim nego ikad.

Povezani članci